Bilo je lako promašiti dobrodošla vijest iz Međunarodnog suda pravde (ICJ) u petak usred golemog vala razočaranje taj pometen Palestinci i veliki dio svijeta koji je promatrao kada njegovi suci nisu uspjeli narediti trenutačno zaustavljanje Izrael„s pokolj u Gazi.
Suci Svjetskog suda odlučio, velikom većinom, to Južna Afrika iznio uvjerljiv slučaj da Izrael provodi genocid nad Palestincima u Gazi.
Čineći to, mnogi članovi vijeća od 17 članova otvoreno su prkosili i osramotili vlade svojih zemalja – ne samo predsjednicu suda, Joan Donoghue iz Sjedinjenih Država.
Administracija američkog predsjednika Joea Bidena imala je zvan Slučaj Južne Afrike “nezaslužan, kontraproduktivan i potpuno bez ikakve činjenične osnove”.
U znak izoliranosti Izraela – i sad – je na pravnim činjenicama, njegovi argumenti su naišli na odobravanje samo kod vlastitog imenovanog, Aharon Barak, i sudac Ugande. Čak se i Barak složio da su neke od privremenih mjera protiv Izraela potrebne za zaštitu civila.
ICJ je presudio da Izrael mora poslušati konvencije o genocidu, poduzimanje hitnih koraka kako bi se izbjeglo ubijanje i ozljeđivanje civila. Također bi trebalo izbjegavati stvaranje uvjeta u Gazi koji bi mogli onemogućiti život Palestinaca na tom teritoriju.
Sud naveo primjedbe izraelskog predsjednika, Isaaca Herzoga, i njegovog ministra obrane, Yoava Gallanta, da je Izrael radio upravo suprotno u posljednja tri i pol mjeseca. Njihove izjave upućuju na to da je namjera bila kazniti civile i učiniti Gazu nenastanjivom.
Suci su snažno implicirali da Izrael do danas nije ispunio svoje zakonske obveze prema konvenciji i da će morati dokazati sudu u roku od mjesec dana da je promijenio kurs.
Gotovo je sigurno da će Izrael prkositi sudu i nastaviti po starom. U svjetlu privremene presude, izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao nastaviti do “apsolutne pobjede”.
Moralna zagonetka
ICJ je, zapravo, izveo Izrael pred sud za najgnusnije zločine, i onaj koji Izrael već dugo navodi – u obliku nacističkog holokausta – kao obrazloženje vlastitog osnivanja kao nužnog utočišta za Židove od europskog antisemitizma .
Na predvidljiv način, Netanyahu zvan optužba za genocid "nečuvena" i "znak sramote" na sudu. Pokušao je kao oružje staviti činjenicu da je sljedeći dan bio Dan sjećanja na holokaust, implicirajući da samo antisemitska agenda može dovesti do zaključka da je Izrael, a ne Hamas, izvršio genocid.
Zapravo, Svjetski sud je iznio na oštro svjetlo dana moralnu zagonetku koju su zapadne sile dugo pokušavale zamagliti.
Ubijanjem, sakaćenjem i etničkim čišćenjem Palestinaca tijekom sedam desetljeća od uspostave Izraela na ruševinama palestinske domovine, nije li samoproglašena židovska država postala sredstvo kojim žrtve jednog genocida vrše drugi?
Uostalom, ovo što se danas događa Gazi nije se pojavilo niotkuda.
Izrael već više od tri četvrt stoljeća aktivno nestaje Palestinu i palestinski narod. Bilo je epizoda intenzivnih ratnih zločina, kao što su operacije etničkog čišćenja 1948. i 1967., kao i invazija i okupacija Libanona početkom 1980-ih.
Ti su događaji bili ispresijecani dugim razdobljima dugotrajnog, usporenog zločina – onog od aparthejd – osmišljen da podijeli, getoizira i izbriše Palestince kao narod.
Još 2006. godine, u pokušaju da zaobiđe osjetljivost Izraelaca, ali i prekooceanskih Židova i zapadne javnosti, isprovocirane izravnom optužbom za genocid, renomirani izraelski znanstvenik Baruch Kimmerling naznačen Izraelski zločini kao “politicid”. Učinio je to godinu dana prije nego što je Izrael počeo užasavati 17-godišnja opsada Gaze, pretvarajući ga zapravo u koncentracijski logor.
Međutim, prema Kimmerlingovom mišljenju, akcije Izraela čak i prije opsade i sadašnjeg masovnog pokolja u Gazi bile su nešto što je blisko genocidu.
Sud na suđenju
Sljedećih nekoliko godina sudskih rasprava, pitanje čini li Izrael “zločin nad zločinima” bit će u središtu pravne rasprave.
To će biti slaba utjeha za Palestince, koji će morati nastaviti trpjeti genocid u stvarnom vremenu, dok Svjetski sud provjerava dokaze o tome provodi li Izrael zapravo ono što suci već implicitno priznaju da vrlo nalikuje genocidu.
Ali suci će biti pod velikim pritiskom da se kreću brže od svog uobičajenog puževog koraka. Sudi se i samom sudu i sustavu pravde koji on navodno podržava. Mora učiniti ono što bi trebala učiniti: zaustaviti genocid koji se odvija, a ne etiketirati ga nakon što se već dogodio.
Još više su na sudu sve države koje su omogućile, sponzorirale i pokušale zaštititi od odgovarajućeg nadzora izraelski pokolj u Gazi. Oni su sada pod pravnom obavijest da bi protiv njih mogla biti pokrenuta istraga za suučesništvo u genocidu, udruživanje za genocid i poticanje na genocid.
Da, suđenje će trajati predugo. Ali to je sada oblak koji visi nad svakom izraelskom akcijom. Svaki napad na bolnicu, kontinuirano uskraćivanje hrane, vode i struje stanovništvu Gaze, bombardiranje “sigurnih zona” u koje je Izrael naredio Palestincima da pobjegnu bit će navedeni i istraženi kao dokazi genocida.
Paralelno s tim, znatno će porasti pritisak na puno slabiji sestrinski sud ICJ-a u Haagu, Međunarodni kazneni sud (ICC), da identificira pojedince koji stoje iza tih ratnih zločina.
Južna Afrika, složio se Svjetski sud, dala je uvjerljiv slučaj. Ako je Izrael uvjerio 15 od 17 sudaca Svjetskog suda da postoji opasnost od genocida, ICC bi trebao aktivno tražiti krivce za mnoge ratne zločine na kojima ta procjena počiva.
Suučesničke države
Izrael će pokušati iskoristiti činjenicu da mu nije izdana naredba da zaustavi svoj vojni napad.
Nespremnost suda da podrži ovaj zahtjev Južnoafričke Republike nedvojbeno je bila potaknuta političkim razlozima. Da je to učinila, riskirala bi izravnu konfrontaciju s pravim krivcem: Washingtonom.
Izrael bi odbio prekinuti svoje napade, a stvar bi tada bila upućena Vijeću sigurnosti na provedbu. S druge strane, Bidenova bi administracija bila prisiljena upotrijebiti svoj veto kako bi zaštitila svoju klijentsku državu.
U svakom slučaju, pokolju Palestinaca ne bi bilo kraja. Ali da je sud naredio zaustavljanje, bilo bi još očiglednije nego sada da su SAD, više nego Izrael, te koje osiguravaju neprekinuti nastavak genocida. Bez američkog novca i oružja, Izrael ne bi bio u poziciji da nastavi bombardirati Gazu.
Čini se da je identificiranje Washingtona kao pokrovitelja genocida označilo granicu hrabrosti Svjetskog suda.
Unatoč tome, SAD i njegovi saveznici sada su u nezgodnoj poziciji. Dan prije presude ICJ-a, novine Haaretz izvijestio da su Izrael i Pentagon dovršavali veliki sporazum o naoružanju.
Izrael će iskoristiti dio ogromne svote "pomoći" koju svake godine dobiva od Washingtona za kupnju 50 borbenih zrakoplova i 12 jurišnih helikoptera koje proizvode Lockheed Martin i Boeing. Također kupuje više "zračnog streljiva" jer su mu zalihe pri kraju zbog nemilosrdnog bombardiranja Gaze.
Prema Haaretzu, potreba za većim brojem jurišnih helikoptera, posebice, "je izravna lekcija iz trenutnog rata u Gazi", gdje su postojeći zrakoplovi korišteni za "gađanje neprijateljskih ciljeva i pomoć IDF kopnenim snagama".
Novine su izvijestile da su visoki izraelski dužnosnici rekli da je Bidenova administracija "izrazila obvezu osigurati brzu opskrbu Izraelom oružjem i streljivom za pomoć IDF-u u sadašnjem ratu".
Svjetski sud sada će istraživati je li ta predanost zapravo suučesništvo – ili čak zavjera – da se počini genocid.
Pravna opasnost
Presuda ICJ-a ne postoji u pravnom vakuumu. Istog dana, savezni okružni sud u Kaliforniji čuo slučaj pokrenut protiv Bidenove administracije zbog suučesništva i neuspjeha da spriječi "genocid koji se odvija" u Gazi.
Druge države su u sličnoj opasnosti. Prije presude, izraelski saveznici mogli su vjerojatno tvrditi da je njihov transfer oružja Izraelu izvršen u dobroj vjeri, čak i ako se kasnije pokaže da je dio tog oružja korišten, nenamjerno ili na drugi način, u počinjenju ratnih zločina.
Ali sumnja Svjetskog suda na genocid znači da druge države moraju djelovati puno opreznije kako bi izbjegle rizik da budu optužene za suučesništvo. Suci su podigli crvenu zastavu nad ponašanjem Izraela. Ostale države moraju uzeti u obzir.
Većina europskih zemalja je bila opskrba Izrael s oružjem koje je godinama korišteno protiv Palestinaca. Ali neki, ne samo SAD, aktivno pomažu Izraelu dok napada Gazu, pridonoseći broju smrtnih slučajeva od najmanje 26,000 Palestinaca do sada, od kojih su većina žene i djeca.
Korištenje električnih romobila ističe UK koristi bazu zračnih snaga na Cipru za desetke izviđačkih misija iznad Gaze čiji obavještajni nalazi dijele se s Izraelom. Njemačke, u međuvremenu je izvijestio isporučivati tenkovske granate u Izrael kako bi obnovio svoje iscrpljene zalihe.
Zapadni čelnici su jednako izložen za njihovu ulogu u retoričkom i diplomatskom poticanju izraelskog napada na Gazu. Zanemarujući golemi broj palestinskih žrtava, kao i pravni status Izraela kao okupatora i njegovu ratobornu opsadu enklave, mnogi su umjesto toga dali prednost pretpostavljenom Izraelsko "pravo na samoobranu".
Stupanj do kojeg možda djeluju u lošoj vjeri naglašen je prošli tjedan kada se pokazalo da je skupina nizozemskih dužnosnika i diplomata postala zviždač.
Oni su Haagu predali dokaze tvrdeći da je njihov premijer Mark Rutte nastojao od javnosti prikriti službeni zaključak da je Izrael činio ratne zločine.
Prema dokazima, Rutte Na pitanje njegovo ministarstvo pravnih poslova: "Što možemo reći da bi izgledalo da Izrael ne čini ratne zločine?"
Mediji posramljeni
Presuda bi također trebala posramiti zapadne medijske organizacije.
Možda je previše za očekivati da će BBC i drugi sada, kada govore o Izraelu, dodati opis da je "pod istragom za genocid" - baš kao što trenutno refleksno opisuju Hamas kao "proglašen terorističkom organizacijom od strane Ujedinjenog Kraljevstva i druge vlade”.
Ali ICJ je stavio oštri reflektor na emiterima vijesti poput BBC-ja koji jedva da su pokrivali što se događa u Gazi posljednjih tjedana.
Svjetski sud strahuje da se možda događa genocid, a mediji establišmenta brzo su se umorili od pokrivanja o tome – prilično za razliku od beskonačnog preispitivanja događaja od prije gotovo četiri mjeseca, kada su borci Hamasa napali Izrael, i njegovih izvješća o položaj izraelskih zarobljenika u Gazi; i, napomenimo također, sasvim drugačije od svoje godine ili više naslovnih vijesti o ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Velike medijske korporacije skidaju s programa osoblje za koje se smatra da su previše kritični prema pokolju Izraela – insinuirajući da je njihov nadzor vođen predrasudama, a ne poštovanjem međunarodnog prava.
ABC, Australian Broadcasting Corporation, otpustio je nagrađivanog australsko-libanonskog voditelja, Antionette Lattouf, nakon što su izraelski lobisti na visokoj razini zaprijetili pravnim postupkom ako ona ne bude uklonjena.
Naime, Mehdi Hasan, koji Tweetano o Lattoufovoj smjeni, bio je jedan od tri muslimanska voditelja na MSNBC-u udaljen iz etera posljednjih tjedana. Hasan je dospio na naslovnice s konfrontacijski intervjui s izraelskim glasnogovornicima kao što je Mark Regev.
Tvrtke društvenih medija nisu bile ništa bolje. Nedavni Human Rights Watch prijaviti otkrili su da je Meta, koja posjeduje Facebook i Instagram, sustavno potiskivala sadržaj o Palestincima i Gazi, olakšavajući Izraelu da izbjegne javnu kontrolu svojih zločina.
Huškačka bitka
Možda nije iznenađujuće, nakon što su Gallantove i Herzogove genocidne primjedbe tako istaknuto citirane od strane suda, Netanyahu Upozorio njegovi ministri izbjegavaju komentirati odluku ICJ-a.
Bez obzira na to hoće li sud na kraju utvrditi da dokazi protiv Izraela prelaze visoku ljestvicu postavljenu za genocid, poticanje na genocid trebalo bi biti daleko lakše dokazati. Peticija Južnoafričke Republike sudu sadržavala je stranicu za stranicom genocidnih izjava visokih izraelskih dužnosnika, uključujući i samog Netanyahua.
Izrael bi tu bitku mogao izgubiti puno brže.
Ali, naravno, izraelskim dužnosnicima teško će se suprotstaviti njihovom huškanju, uključujući i protiv suda.
Gallant je na oba odgovorio nazivajući Slučaj Južne Afrike "antisemitski" i sugerirajući da je ICJ bio previše spreman udovoljiti tom antisemitizmu.
Ono što je ICJ uvjerio je da ljaga Izraela ne nestaje. Sada se postavlja pitanje dokle će se sramota i nečast proširiti?
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije