“Kakve god pritužbe nacija imala, koliko god ih smatrala nepoželjnima dosadašnje stanje, agresivno ratovanje je nezakonito sredstvo za rješavanje tih pritužbi ili za promjenu tih uvjeta”
Izjava američkog suca Roberta Jacksona na Međunarodnom vojnom sudu, Nürnberg, Njemačka.
Navodno je u večernjim satima 10. i 11. ožujka 2012. stožerni narednik američke vojske. Robert Bales napustio je svoju bazu u provinciji Kandahar u Afganistanu, potpuno naoružan i natovaren, te je ubio 16 civila u obližnjem selu. Na pripremnom ročištu tužiteljstvo je navelo da je nar. Bales je išao od kuće do kuće, pucajući iz oružja s namjerom da ubije. Djeca su upucana kroz bedra ili u glavu. U jednom trenutku masakra 11 tijela, uglavnom žena i djece, “stavljeno je na hrpu i zapaljeno”. Tužitelj je rekao da je pokolj bio toliko nasilan da kada je narednik. Bales se konačno vratio u bazu, krv njegovih žrtava procurila mu je kroz uniformu sve do donjeg rublja.
Svjedoci iz logora su javili da je nar. Bales, odlikovani veteran četiri borbena putovanja u Afganistanu i Iraku, bio je uznemiren zbog incidenta koji se dogodio dva dana ranije, kada je eksplodirala improvizirana eksplozivna naprava (IED), zbog čega je jedan američki vojnik izgubio donji dio noge.
Ubojstvo lokalnih Afganistanaca najgori je slučaj pokolja civila za koji se može okriviti jedan američki vojnik od Vijetnamskog rata. Za ovaj gnusni i očigledni ratni zločin tužiteljstvo traži smrtnu kaznu.
Ključna komponenta američke strategije u Afganistansko/pakistansko kazalište, ili "AfPak" kako je to područje općenito poznato, su dronovi. Pentagon ih ima oko 7,000 na raspolaganju, s tim da nisu svi za napade. Već nekoliko godina provodi se kontinuirana ciljana kampanja dronovima u nastojanju da se oslabe "pobunjenici" (tj. lokalni afganistanski otpor). Procjenjuje se da je tijekom proteklog desetljeća između 1,800 i 3,100 ljudi ubijeno u regiji u napadima američkih bespilotnih letjelica. I dok bi američka vlada tvrdila da su velika većina tih ljudi bili militantni borci, neke procjene pokazuju da je za svakog ubijenog "pobunjenika" također ubijeno 10 civila.
SAD je zauzeo stav da je sve to legalno, a glavni državni odvjetnik Eric Holder tvrdi da se uporaba "tehnološki naprednog oružja" (tj. dronova) temelji na "poštivanju zakona". Ali članak 2(4) Povelje UN-a trebao bi nam dati razlog za stanku. Njime se izričito zabranjuje prijetnja ili uporaba sile jedne države protiv druge. Jedan argument koji zagovornici napada bespilotnim letjelicama koriste jest taj da se izraz "država" ne primjenjuje i stoga poništava ovaj dio povelju. Ali ovaj je argument u najboljem slučaju dvojben. Da su Iran, Kina ili Rusija uključeni u ovu vrstu ponašanje bliže obalama SAD-a, recimo u Srednjoj ili Južnoj Americi, nema sumnje da bi se vlada SAD-a pobunila oko zakonitosti i moralnosti njihove uporabe.
Sve ovo otežava kontroverzna politika poznata kao "dvostruki dodir". To uključuje napad na početnu metu, a zatim nastavak, u brzom slijedu, ponovljenih napada na isto mjesto dok ljudi stižu pružiti pomoć izvornim žrtvama. Postoje izvješća da su zbog toga namjerno ubijeni nedužni prolaznici i neborci. Također postoje izvještaji da su pogrebi također bili namjerno pogođeni ciljanim napadima dronovima. U gotovo svim drugim okolnostima ti bi se događaji prepoznali po onome što jesu. Ratni zločini najvišeg reda. Ali nekako, za SAD, oni samo postavljaju "sporna pravna pitanja" kako citira New York Times.
U Afganistanu je hladnokrvno ubijeno 16 civila (uključujući 9 djece). Za to je narednik Bales se suočava s mogućim gubitkom života. Samo američka politika dronova navodno je ubila između 474 i 881 civila u regiji, uključujući 176 djece. Za ovo se nikome ne sudi.
Ali čak i govoriti o ratnim zločinima u Afganistanu je farsa. Cijeli rat, osim što je bio neobjavljen i nefinanciran, može se smatrati ratnim zločinom. To jest, ako netko odluči poštovati načela iznesena na Međunarodnom vojnom sudu u Nürnbergu i osnivačku povelju UN-a. Govoriti o pojedinačnim zločinima koje je počinio jedan usamljeni narednik (ako je to doista slučaj. 2 američka vojnika svjedoče za Vladu pod imunitetom) ignorirajući ratne zločine koje je počinila nacija, krikovi licemjerja i dvostruki standardi pravda.
Nakon 11 godina borbi, SAD je sada u Afganistanu duže od Sovjetskog Saveza. U borbama je poginulo 2,000 vojnika, a više od 17,000 ih je ranjeno. Trošak rata je znatno veći od 1 trilijuna dolara i još uvijek raste. Iako je planirano da borbene operacije prestanu do kraja 2014., NATO je izjavio da je predan održavanju prisutnosti u Afganistanu i nakon toga. Rezultati će neizbježno biti više nevinih smrti i više ratnih zločina. Druga neizbježnost će najvjerojatnije biti da će samo vojnici s prve crte odgovarati za svoje postupke, a ne viši vojni zapovjednici i čelnici u Washingtonu koji bi u konačnici trebali snositi odgovornost za ovu besmislenu i krvavu močvaru.
Kad je riječ o američkim ratnim zločinima, čini se da neki budu kažnjeni. Većina se, međutim, ignorira.