Vikend povodom Dana sjećanja donosi medijske rituale. Stara slava vijori se na televiziji i novinskom papiru. Grobnim obredima i govorništvom odaje se počast palima. Mnogi dužnosnici i stručnjaci govore o sjećanju na mrtve. Ali usprkos svim pričama o ratu i sjećanju, nijedno vrijeme nije toliko prožeto podmuklim zaboravom od posljednjih dana svibnja.
Ovo je praznik koji karakterizira svečano izbjegavanje. Govornici i komentatori hvale "krajnju žrtvu" američkih vojnika - ali ne govore ništa o dvoličnosti onih koji su ih žrtvovali. Ratni napori poistovjećuju se s nesumnjivim domoljubljem. Novinari tvrde da pišu najnoviji nacrt povijesti, ali stvarna povijest nije ništa prisutnija od mrtvih.
U krnjem medijskom svemiru Dana sjećanja, čin sjećanja zaobilazi svaku povijest koja ukazuje da američki rat nije bio neizbježan i neizbježan. Pučanstvo je natjerano da shvati da Bog i priroda moraju biti trgovci smrću. Potaknuti smo veličati one koji su hrabro dali svoje živote i oduzeli živote drugima - ali ne suočiti se s onima, visoko u izvršnoj i zakonodavnoj grani američke vlade, koji su lukavo dali svoj žarki blagoslov bespotrebnom pokolju.
Postalo je popularno opisivati američku invaziju Iraka kao neku vrstu anomalije, odstupanje od prethodnog staža Washingtona u traženju mirnih alternativa ratu i odbijanju sudjelovanja u agresiji. Takvi prikazi predstavljaju neku vrstu pseudopovijesne dječje hrane, usitnjene i procijeđene kako bi se mogla probaviti.
Ali tijekom posljednjih pola stoljeća - kada su, danima ili mjesecima ili mnogo godina, američke trupe i zrakoplovi napadali Dominikansku Republiku, Vijetnam, Laos, Kambodžu, Grenadu, Panamu, Irak, Jugoslaviju, Afganistan i ponovno Irak - obrazloženja Whitea House se uvijek temeljio na velikim neistinama, koje su gorljivo promovirali američki masovni mediji. U svjetlu stvarne povijesti, američki vojnici kojima se odaje počast svakog Dana sjećanja bili su pijuni metodične prijevare. Medijski spin i ukazi vlasti naveli su ih da ubijaju "neprijateljske" borce i civile, za koje trubači Pentagona nikada nisu odsvirali niti jednu žalosnu notu.
Orwellovski proces rigoroznog zaborava ne tiče se samo prošlih ratova. Također je riječ o sljedećem ratu.
Aldous Huxley je davno primijetio "trijumfe propagande":
“Velika je istina, ali još veća, s praktične točke gledišta, je šutnja o istini.” Sjetio sam se tog komentara neku večer dok sam gledao TV mrežu. Ne, to nije bio Fox, MSNBC ili CNN. Bio je to PBS - emisija 'Frontline', koja je emitirala reportažu o iranskom nuklearnom programu. Svaka riječ u emisiji od 24. svibnja možda je bila istinita - ipak, zbog propusta u emisiji, praktični učinak bio je sudjelovanje u postavljanju medijskih temelja za vojni napad na Iran.
“Frontline” bi, podsjetimo, trebao biti kvalitetna emisija na kvalitetnoj mreži. No, očekivano, izvješćivanje je zaobišlo ključne elemente opasnosti od nuklearnog širenja na Bliskom istoku: nema spomena o izraelskom nuklearnom arsenalu, koji se sada procjenjuje na više od 200 bojevih glava. Ne spominje se Mordechai Vanunu, kojeg je izraelska vlada zatvorila na 18 godina zbog razotkrivanja izraelskih zaliha nuklearnih bombi, a koji se sada suočava s mogućnošću povratka u zatvor jer se usudio razgovarati s novinarima. Nema spomena o tome da je američka vlada krenula naprijed s razvojem novog nuklearnog oružja, čime se krši isti onaj Sporazum o neširenju nuklearnog oružja za koji se Iran sada osuđuje zbog zaobilaženja.
Medijske kuće visokog tona tvrde da su izvrsne u pružanju konteksta. Ali kontekst je upravo ono što “Frontline†nije ponudio gledateljima svoje reportaže o iranskom nuklearnom razvoju. Takva 'šutnja o istini' preduvjet je za vrstu samopravednog licemjerja koje će vjerojatno potaknuti vojni napad na Iran.
Sjećanje s integritetom trebalo bi utjecati na naše razumijevanje, na Dan sjećanja i svaki dan. Ako se sjećamo Amerikanaca koji su ubijeni, ali zaboravimo ljude koje su ubili - ako šutimo dok medijski scenariji isključuju ključne aspekte povijesti koji ruše Washingtonove tvrdnje o visokom moralnom temelju - propagandni sustav za rat može ostati netaknut. Kad se novinari povinuju toj šutnji, oni su dio smrtonosnog problema.
________________________
Najnovija knjiga Normana Solomona, “War Made Easy: How Presidents and Pundits Keep Spinning Us to Death,” izlazi iz tiska sredinom lipnja. Njegove kolumne i druge tekstove možete pronaći na: www.normansolomon.com
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije