[NAPOMENA: Ovaj je članak napisan odmah nakon pokolja koji se dogodio u Gujratu 2002. Smatrali smo prikladnim objaviti ga na 5. godišnjicu masakra.]
Nakon što su se pravi ciljevi nacističke stranke počeli otkrivati u Hitlerovoj Njemačkoj (1933.-4.), usput rečeno, ciljevi potpomognuti od strane tadašnjih socijaldemokrata, značajka Europe kasnije je bila sigurnost s kojom je široko rasprostranjena konsolidacija mišljenja i počeo se događati otpor protiv nacista. Osim vladinih strojeva u demokratskim državama, osim svjesnih i informiranih segmenata civilnog društva, obični građani u kutku i kutu diljem Europe, prepoznajući razmjere onoga s čime se svijet suočava, preuzeli su na sebe svjetskopovijesnu zadaću u ime ljudske pristojnosti i demokracije.
Ohrabrujuća je značajka našeg suvremenog doba u Indiji da je holokaust u Gujaratu, koji opravdava ne samo Sangh Parivar nego, na najgrublji način u Lok Sabhi naš socijaldemokrat starog doba, istinski pali Fernandes, na sličan način probudio savjest nacije. Tijekom posljednja tri tjedna ili tako nešto, usprkos suučesničkim vladama u Gujaratu iu središtu, živahni indijski mediji i javno mnijenje širom svijeta, uključujući potomke birokracije, istupili su i dali se čuti. Ako čak i oni saveznici središnje vlade koji, vjerojatno, danas drže savezne ravnatelje, zahtijevaju Modijevo svrgavanje, oni to čine znajući da njihov zahtjev nije smjena propalog glavnog ministra, već ideologija koju je on forsirao u djelo u Gujaratu, ideologija koja prijeti raskomadati Indiju u sadašnjem sastavu. Današnji Gujarat, priznaju oni, nije samo lokalno pitanje, već pitanje od 'općeg interesa' za političko tijelo o kojem žele izraziti svoje mišljenje. Šteta je što su njihove zdrave percepcije još uvijek bile osujećene sitnim parohijskim interesima kada se nacija nadala da će fašistička prijetnja nadvladati njihove sitne obzire u njihovu korist. Njihova gnusna izvrdavanja s važnom poviješću našeg vremena postala su posebno tragična sada kada je vlada kojom upravlja BJP prihvatila zahtjev za primjenom članka 355—glasno priznanje da je fašistička kampanja koju vodi Parivar u posljednja dva mjeseca morao se srušiti pred neporecivim krvavim razotkrivanjima Modijevog Gujarata. Ovo je doista lijep trijumf za odlučnu opoziciju koju je postavila nacija u cijelom političkom spektru unutar i izvan domova parlamenta.
Koja su to dugoročna priznanja koja je Gujarat tako oštro iznio u prvi plan? Prvo, nijedan zdrav hindus ili musliman ne želi ni na krajnji način biti identificiran s počiniteljima bilo Ghodre ili ostatka Gujarata. Ima razloga vjerovati da ovo nije slučaj samo taktičkog ili malodušnog distanciranja. Velika većina hindusa i muslimana s najdubljim užasom prepoznaje da je metoda koja stoji iza fanatiziranog ludila puštena na nevinu djecu, žene i muškarce u Gujaratu, (ludilo koje gospodin Fernandes odbacuje kao rutinu) daleko od toga da je izraz bilo kakve vjerske zabrinutosti, zapravo podsjeća na bezbožne dane podjele i nacističku eru u Europi. Uistinu, radeći neizrecive stvari koje su učinili, genocidni ubojice Gujarata diskreditirali su sam vjerski impuls.
Što bi moglo biti rječitija ilustracija ovoga od stavke na web stranici Bajrang Dal koja navodi da Gandhi nije bio hindus. Podrazumijevano, Gandhijev je ubojica bio. Jasno je da je došlo vrijeme, kako je ispravno izjavila Sonia Gandhi, kada svaki Indijac mora osigurati da se svađa Gandhi/Godse jednom zauvijek prekine.
Drugo, Gujarat je razotkrio laž da su RSS, VHP, Bajrang Dal i BJP diskretni entiteti. Prošlo je vrijeme kada su se između sebe mogli igrati zmije i ljestava, skrivača s 'majoritarskim' sklonostima. I, dobro je što ovo izlaganje konačno uključuje i Vajpayeeja, usprkos njegovom jadnom samopoštovanju. ‘Dobri’ ljudi u ‘lošim’ odijelima ne traju tako dugo—a pogotovo ne na samom čelu.
Trebalo je desetljeće od Advani rath yatre do holokausta u Gujaratu - neodvojivih događaja - da se konačno pokaže da je ‘kulturni nacionalizam’ ono što jest, opaki, razdorni i antinacionalistički program sračunat na konsolidaciju interese manjinske elite među hindusima sabotiranjem uključivog i pluralističkog nacionalizma iskovanog tijekom antikolonijalne borbe. I nije uzalud ova otrovna teza od onih koji ne samo da nisu sudjelovali u toj povijesnoj borbi, nego su na otvorene i prikrivene načine pomagali kolonijalne izrabljivače. Jedna od očiglednih metafora njihovog protivljenja genijalnosti i svrsi antikolonijalne borbe koju je vodio Gandhi doista je bilo postavljanje crne kape protiv Gandhijeva bijelog khadija.
Naravno, dobro je poznato da RSS nije trebao priznati vjernost trobojnici sve do uvjetnog ukidanja zabrane 1949. godine.
Nadalje, kao rezultat Gujarata 2002., BJP stoji u oštroj opoziciji glavnoj struji sekularnog zdravog razuma većinske zajednice, što je činjenica koja pomaže razbiti pretvaranje da predstavlja Hinduse. I dok BJP ima svoje razloge za veselje što su je strani mediji nazvali strankom 'Hindu nacionalista', mi imamo svoje različite razloge za neslaganje s tim nazivom.
Budući da nikada nije prešao 26% glasova na nacionalnim izborima, vjerujemo da je tvrdnja BJP-a da govori u ime Hindusa jednako mitska kao i njegovo ponovno otkrivanje indijske povijesti; i utoliko što stranci nikada nije bila na srcu dobrobit—politička, ekonomska, kulturna—svih Indijaca, čak ni svih Hindusa, njezina tvrdnja da je 'nacionalistička' je jednako lažna.
Gujarat, po mom mišljenju, također pruža priliku za ponovno razmatranje tvrdnje koja je bila u središtu mnogih rasprava tijekom dana donošenja ustava u Indiji – a koja se odnosi na karakter i sadržaj indijskog sekularizma. Čini se da je država prihvatila koncept sarva dharma sama bhava kao vodeće načelo imajući na umu bogatstvo religijskih uvjerenja i obreda u Indiji. Ipak, tijekom godina država nije toliko uspjela zaštititi slobodu vjerovanja i prakse običnih građana koliko je uspjela učiniti sama bhavu idealnim instrumentom za umirenje prilično gadno ispolitiziranim fundamentalističkim strukturama moći ‘ vjerske organizacije.
Doista, govoreći o ‘umirivanju’—toliko u srcu propagandnog stroja Hindutve—jedini ljudi koji su umireni u neovisnoj Indiji su ekonomski debeljuci diljem denominacija i kontrolirajuće fundamentalističke klike opskurantista organizacije. Stoga je možda vrijeme, učeći iz iskustva Gujarata, da se indijski pogled na sekularizam preradi tako da ne znači da država sve religije smatra jednako, već da ne smatra ni jednu; reći da država štiti ustavno pravo na vjerovanje, praksu, širenje samo do točke da se time ne poništava nijedna druga ustavna zabrana, da se ne krši zakon i da se ne ugrožavaju svjetovna prava običnih građana—kao što je pravo na privatnost—koja uvijek mora biti ispred svih drugih prava. Gdje god i kad god pomama želi preuzeti ta građanska prava, sekularna Država mora obavljati pravu funkciju dharme i zaštititi građane od invazije profanog u religioznom ruhu.
Također je vrijeme da se prizna da pravo na 'propagiranje' uvjerenja može imati malo smisla osim ako nije popraćeno pravom na izbor uvjerenja - nešto što samo sekularna demokratska, a ne teokratska država može učiniti dostupnim.
Ogromna reakcija javnosti na pokolj u Gujaratu to sugerira
nacija pronalazi obnovljenu demokratsku tvrdnju. Ova tvrdnja ne smije ostati sve dok se Modi kao specifična politička metafora ne ostavi po strani. Ogromna većina koja se gnuša zla nikada se više ne smije okupiti.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije