Indija mora biti jedina republika u kojoj se većina od 80% stalno uvjerava da se ima čega bojati opkoljene manjine od 14%.
Većinu vremena nisam bez riječi, ovaj put jesam.
Jao što moj premijer, koji je hvaljen kao najpopularniji, najjači i najutjecajniji vođa na svijetu, ne bi trebao pomisliti da postane vrišteći, prestrašeni širitelj straha, koji sakati činjenice drskom neiskrenošću.
Modi je beskrajno uznemiren iznenađujućom činjenicom da je Indijski nacionalni kongres, politička snaga za koju se s pravom boji da je još uvijek njegov vjerojatni neprijatelj na nacionalnoj razini, nakon dugih godina ideološkog kolebanja, hrabro i jasno osmislio i formulirao manifest namjere da privuče široku podršku među masama koje je njegovo vlastito lažiranje dovelo u bijedu tijekom dugog, abrazivnog desetljeća.
U nemogućnosti osporiti taj manifest činjenicama i sadržajem, Modi je izabrao put skarednog iskrivljavanja i sektaške mržnje.
Obećavajući socio-ekonomski pregled svih slojeva Indijanaca, Kongres se samo oslanja na direktivna načela sadržana u člancima 38. i 39. Ustava, koji savjetuju državu da "osigura društveni poredak za promicanje dobrobiti ljudi" a posebno da nejednakosti u prihodima budu svedene na minimum; da se monopolima ne smije dopustiti da rastu i napreduju; i, “da su vlasništvo i kontrola nad materijalnim resursima zajednice raspoređeni tako da najbolje služe općem dobru.”
Zamislite da se odredbe ova dva direktivna načela državne politike gotovo uopće ne spominju, osim, predvidljivo, od strane ljevice, dok drugo direktivno načelo niže na popisu, točnije članak 44. (o poželjnosti pravovremenog formuliranja Jedinstvenog građanskog zakonika) za sve građane Indije), dobacuje nam većinska dispenzacija s atomskom snagom i hitnošću, BJP vlada u Uttarakhandu već je donijela zakon u vezi s tim.
Suprotno Modijevim tvrdnjama, Kongresni manifest nigdje na svojim stranicama ne spominje riječ “musliman” niti spominje bilo koju drugu manjinu imenom.
Niti, naglašeno, manifest nigdje ne kaže da će Kongres oduzeti imovinu i zadužbine od posjeda i preraspodijeliti ih lišenim, kao u nespretnom hvatanju buldožerom poznatom u Uttar Pradeshu, ili na način na koji obični građani širom cijeloj zemlji je naglo naređeno da baci svoje bilješke u roku od nekoliko sati od lordovske izjave, ili da potpuno izgube svoj novac.
Ono što se kaže jest da će buduća vlada Kongresa nastojati oblikovati politiku koja bi mogla smanjiti nejednakosti u prihodima, spriječiti monopolizaciju i ortački kapitalizam, te ponovno potvrditi pravo ljudi na imovinu zemlje.
Promišljajući demokratski, što može biti pohvalnije od programa? Nije li slučaj da su hakovi porasli upravo zato što se demokratsko razmišljanje sada čini davno izgubljenom navikom vladinog uma?
Uz to, naš je premijer odlučio pribjeći neugodnim dezinformacijama i zastrašivanju, idući čak toliko daleko da propagira, u kazališnoj demagogiji, da Kongres namjerava oduzeti svo zlato i srebro koje ljudi mogu imati i dati ih “infiltratorima” i onima koji proizvode najviše djece – pri čemu je mislio na muslimane.
Doista, nije razmišljao o tome da glumi svoju teatralnost kako bi upozorio (hinduističke) žene da će im zli Kongres, ako dođe na vlast, oduzeti mangalsutre (zlatni lančić koji obično nose udane žene kao cijenjeni znak vjenčanja) i dajte i njih znate kome.
Jao da je premijer mogao tako nisko pasti.
Postoje, naravno, spekulacije koje su iznijeli mnogi komentatori da je prvi krug glasovanja za 102 saborska mjesta možda bio jako protiv vladajuće stranke, uzrokujući vrišteću paniku njegovog govora.
Da je bio toliko uvjeren u osvajanje onih 400+ mandata koje emitira iz dana u dan, a sve iz svog osobnog jamstva, sigurno bi špekulacije o prvom krugu glasovanja odbacio kao oporbenu glupost.
Ali ne, stanje Modijeve nepopustljive odluke da igra na najneprikladniju kartu među hinduističkim ženama sugerira da bi nagađanja ipak mogla biti utemeljena.
Na njegovu nesreću, čini se da udružena oporba ovaj put nije zastrašena, iako nema sredstava za susret s medijima vladajuće stranke i drugom propagandom.
Niti je očaj među vladajućim potomcima ublažen izvješćima s terena da je politika hrama Hindutva možda imala svoj dan među masama, ostavljajući samo birače iz baze kulta da drže vreću.
Nije u poziciji da se suoči s protivljenjem svojim ekonomskim rezultatima suprotan obespravljeni milijuni – oko 80% stanovništva – što Modi ima za pribježište osim da juriša na jednu manjinsku populaciju koju desnica sretno iskorištava za svoj politički opstanak, a da zauzvrat ne bude zahvalna.
Zamislite, da nije bilo muslimana u Indiji, BJP možda nikada ne bi postigao državnu vlast.
Omiljena engleska riječ desnice je "umirivanje", a njihov omiljeni trik je optužiti sekularnu opoziciju, posebice Kongres, da "umiruje" muslimansku "banku glasova".
Pretpostavka, koja datira još iz dana Hindu Mahasabhe koju je vodio Savarkar, jest da muslimani ovdje žive na trpljenju kao ljudi čija tvrdnja da su državljani ravnopravni s hindusima mora ostati upitna sve dok ne nauče postati hindusi u kulturne i vjerske doktrine i prakse.
Tko bi desničarima mogao donijeti vijest da su riječ "umirivanje" prvi upotrijebili 1930-ih od strane Europljana koji su mislili da su Hitlera i naciste umilostivili slabi britanski i francuski režimi putem pomirbenih ugovora, tako da je olujna ekspanzija nacizma moglo se držati pod kontrolom.
Dakle, epistemologija riječi jasno sugerira da su jaki ti koji se traže da budu umireni, a ne slabi – u našem slučaju, većinsko hinduističko stanovništvo.
Riječ, dakle, ima sasvim suprotnu konotaciju od onoga što BJP/RSS nastoje propagirati, iako umirenje hinduističkoj većini ovdje nije usmjereno na držanje njihove suverenosti pod kontrolom, već, doista, da je uzdigne do definicije nacije.
Indija mora biti jedina republika u kojoj se većina od 80% stalno uvjerava da se ima čega bojati opkoljene manjine od 14%.
A koliko je dobro ovu besmislenu strategiju utjerala u službu ekonomska i društvena manjina kako bi zadržala svoju kontrolu nad resursima zemlje, govori o povijesti Indije, od kolonijalnog razdoblja nadalje.
Je li moguće da ovaj naopaki baksuz nađe svoju zaslugu u izbornim rezultatima? Udahni dah od boli dok ne saznamo.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije