Ayman Nour dotiče svoje zaliske, tek nešto sijede ispod crne kose: nije loše za 45-godišnjaka, ali nije u skladu sa standardom apsolutno beskompromisne crne kose 82-godišnjeg egipatskog predsjednika Hosnija Moubaraka, čiji je posao – barem u teoriji – želio bi dr. Nour.
Imajte na umu, biti suparnik gospodinu Moubaraku nije za amatere. To je dr. Noura koštalo više od četiri godine zatvora i evo ga, uoči egipatskih parlamentarnih izbora, sjedi u Bejrutu – umjesto u Kairu – kako bi izrazio svoj prijezir prema 'umjerenom', 'prozapadnom' režimu miljenika Amerike Bliskoistočni diktator (uz jordanskog kralja Abdullaha, saudijskog kralja Abdullaha, alžirskog Bouteflika, tuniškog Ben Alija, marokanskog kralja Hasana i ostale). Živio predsjednik Hosni Moubarak.
Ali koliko dugo? Stranka Ghad dr. Noura – Ghad znači 'sutra', koje možda nikada neće doći - ne sudjeluje na parlamentarnim izborima ovog vikenda koji će, uvjeren je, biti jednako namješteni kao i svi izbori u Egiptu od ranih godina predsjednika Anwara Sadata. "Vjerujem da je ono čemu ćete svjedočiti ovog vikenda dijelom tragedija, dijelom komedija, crna komedija", kaže. "Želiš ići u Kairo u subotu, Roberte? Mogao bi otići tamo samo radi zabave."
Dr. Nour je odvjetnik po profesiji, a kao pravni čovjek, mora gnjaviti Moubaraka onoliko koliko su pakistanski odvjetnici razbjesnili predsjednika generala Mousharrafa prije njegova pada; doista, Nourov zatvor prije predsjedničkih izbora u Egiptu 2005. – navodno zbog krivotvorenja punomoći za osnivanje njegove stranke Ghad – pokazao je da Moubarakov bijes može obuhvatiti odvjetnika ili dva. Nakon što je osvojio 7 posto glasova – 25 posto bi mogla biti prava brojka, prema njemu – na izborima koje nisu nadzirali strani promatrači, Nour je ponovno bačen u zloglasni zatvor Tora, ovaj put s petostrukom kaznom. godina kazne.
Nije bio ugodan boravak. Dr Nour ne voli govoriti o ovom dijelu svog života. "Ne želim da nove generacije u Egiptu budu prestravljene ili uplašene da se zauzmu za sebe", kaže on. "Ali, nažalost, internetom su kružile moje slike na kojima su se vidjele modrice i dijelovi mog tijela koji su bili pretučeni. Zabranili su mi hranu i lijekove izvana" – dr. Nour je dijabetičar – "i spriječili su me da molio. Zatvorski su čuvari slijedili naredbe – koje su im dali iz inata – kako bi mi zagorčali život."
Ali izdrži, kažem. Hoće li reći da je Hosni Moubarak iz Egipta zapravo znao da će zatvorenici poput njega biti prevareni? "Pretučen sam samo jednom", pažljivo odgovara, "17. svibnja 2007., odmah nakon članka koji sam napisao u novinama Al-Dastour s naslovom: 'Što se događa nakon što Moubarak umre?' Taj dan su me zatvorski službenici dopratili u dio zatvora i tu su me pretukli. Izbacili su me iz auta, tukli su me po leđima, koljenima, gležnjevima. Bilo je nasilno. Koristili su se šakama. Da, sjećam se imena. Tamo bio je general, a ne važna osoba. Bio je tamo tog dana. Kao rezultat toga, vjerujem da je dobio vrlo jak položaj u pokrajini za ono što mi je učinio."
Nourov zatvor – držan je 105 dana prije nego što je zatvoren od 5. prosinca 2005. do 18. veljače 2009. – iznervirao je administraciju Georgea W. Busha koja je upravo trubila o radostima egipatske demokracije; Condoleeza Rice i njezin glasnogovornik State Departmenta gunđali su i nadimali se o tome kako je Nourov zatvor "doveo u pitanje predanost Egipta demokraciji, slobodi i vladavini prava". "Plaćam cijenu kada Rice govori o meni", rekao je Nour. "I ja plaćam cijenu kad ona to ne čini." Moubarak nije mogao manje mariti. Sam Bush spojio je Nourovo ime s imenom Aung San Suu Kyi iz Burme mjesec dana nakon Nourovog premlaćivanja u govoru 2007. godine. Učinio je puno dobra. Napad je, rekao je Nour, bila poruka poslana kao odgovor na njegov novinski članak. Od koga je točno došao, ne može, ili neće reći.
Od Moubarakova poslovnog sina Gamala, pitam vladajuću Nacionalnu demokratsku stranku factotum tko bi bio kralj, sin koji se kune da ne želi biti predsjednik, ali čije pristaše predano žele da on naslijedi faraonovo prijestolje? Ne, kaže Nour. Nije to bio Gamal. Ostavlja me da lovim ostatak obitelji Moubarak u potrazi za krivcem.
Pitajte ga za Gamala, a dr. Nour odmahuje glavom. “O čovjeku koji nema nikakve osobine, nema karizmu, čovjeku koji u životu nije bio ni na kakvim izborima, a koji je ipak lider, donosi odluke na protuustavan način, nemam puno za reći. predsjednik u izgradnji. On je poput plastike. On nije čovjek. Možete govoriti o drveću i cvijeću, ali ne o nečemu što je napravljeno od plastike, to nema života."
Fuj, kažem. Dakle, što Nour misli o Moubaraku, ocu - kojeg je, kao i Gamala, susreo nekoliko puta - o predsjedniku koji je u 82. godini rekao da razmišlja o ponovnoj kandidaturi za predsjednika sljedeće godine? “On je neiskusan i neobrazovan čovjek”, odgovara. "Njegov je um nastrojen na jedan način. Nema dovoljno znanja. On je mali diktator koji je postao veliki diktator kako je rastao. Gleda s prezirom na egipatski narod. Ali njegov brijač je fin momak. "
Ali sigurno, kažem, Moubarak ne može biti tako loš. Vidio sam kako je zagrlio starog predsjednika Sirije Hafeza Assada kada je njegov sin Basil poginuo u prometnoj nesreći blizu zračne luke u Damasku. Djelovao je kao krajnje suosjećajan čovjek. Ali Nour ne oprašta.
"Mogu vam reći da je vrlo važna stvar u vezi s njegovim karakterom to što je vrlo agresivan", kaže. "On nema srca. Tijekom izbora 2005., vrlo poznati član stranke, Talat Sadat (sin brata ubijenog predsjednika Anwara Sadata), došao je podržati moju kampanju. Rekao je da je jedna od mojih najboljih osobina ta Imao sam srce. I kada sam razmišljao o ovome u zatvoru, shvatio sam da je ono što je Talat rekao bilo ispravno. Egiptu u ovom kritičnom trenutku treba predsjednik sa srcem.
"Znate", kaže on, "shvatio sam predsjednika Moubaraka na svom prvom sastanku s njim, kada je tek preuzeo vlast. Imao sam 16 godina i bio sam na čelu studentskog saveza u Egiptu. Pokušavao sam razgovarati s predsjednikom, tražiti od njega da vrati zakon iz 1976. o organiziranju izbora za studentski zbor koji je poništen novim zakonom 1979. A predsjednik mi je rekao: 'Idemo naprijed – zašto bismo se vraćali tri godine unazad?' Rekao sam da imam potpise 40,000 studenata u svoju korist, a on je rekao: 'Jeste li sigurni da je 40,000? Ja ću ih brojati jednog po jednog'. Nisam mogao vjerovati. Kakav je to predsjednik koji ima vremena prebrojati 40,000 potpisa?"
Dr. Nour vjeruje da Muslimansko bratstvo, ilegalna, ali tolerirana oporbena stranka koja egipatskim izborima daje privid demokracije, ne bi trebala sudjelovati na parlamentarnim izborima ovog vikenda. “Požalit će”, kaže. "Upali su u borbu koju je režim želio, kada će biti izbori koji će biti namješteni. Svojim sudjelovanjem oni tome daju legitimitet. Jednom, kada je Moubaraku rečeno da je dobio 99 posto na predsjedničkim izborima, rekao je svom ministru: 'Ovo je puno previše – spusti to malo!' To je ono što je Moubarak priznao u novinskom intervjuu."
Na predsjedničkim izborima 2005. Nour se pojavio sat vremena ranije da registrira svoje ime. “Htio sam svoje ime na prvoj karti”, prisjeća se. "Šef izbornog odbora ponudio mi je čaj. Rekao sam ne, prvo sam htio predati papire. Pa je stavio moje ime na vrh i dao mi potvrdu. Moji ljudi su bili vani i vidjeli su sve kandidate, ali nikad vidio Moubaraka Bliskoistočna novinska agencija objavila je priču, broj 36 dana, da sam ja prvi predao svoje radove.
"Ali kasnije istog dana rekli su da se predsjednik Moubarak prvi registrirao i da sam ja broj dva na glasačkom listiću. Nazvao sam šefa izbornog odbora koji se složio da mi je dao potvrdu i da je moje ime trebalo biti na vrhu glasačkog listića popis. Podnio sam žalbu – nije bilo odgovora. I vjerujem da se predsjednik Moubarak zapravo nikada nije prijavio. Sve do danas vjerujemo da Moubarak nikada nije podnio svoje dokumente – i da on stoga nije pravi predsjednik. Imali smo puno pretučenih pristaša izvan biračkih mjesta. Rečeno mi je da sam dobio 25 posto glasova. A oni su mi dali 8 posto."
Neki članovi Nourove stranke Ghad, uključujući građevinskog inženjera po imenu Shadi Taha koji je jedan od njegovih najbližih savjetnika, inzistiraju na tome da je anketa u Aleksandriji pokazala da je Nour dobio 80 posto lokalnih glasova. Pa, možda, mislim.
Ali stvari izgledaju mračno za čovjeka koji bi bio kralj na predsjedničkim izborima sljedeće godine. "Postoji mnogo prepreka koje me mogu spriječiti u trčanju", kaže. "Postoji stari zakon iz 1937. koji [zabranjuje] civilu da se kandidira za predsjednika u roku od šest godina nakon što je odslužio svoj mandat za počinjenje i osudu za kazneno djelo. Oni ne žele nikakvu konkurenciju u rujnu 2011. Režim pokušava uzeti makni pravu oporbu.Oni samo žele meku oporbu da bude dio te lijepe igre i pokaže zapadu da je sve normalno.Već mi je zabranjeno baviti se odvjetništvom.Zabranjeno mi je govoriti u medijima.Nemam pravo prodati imovinu ili govoriti na sveučilištima ili otvoriti bankovni račun. Imao sam mnogo poziva da govorim na američkim sveučilištima, ali me glavni tužitelj spriječio da putujem."
Da, inzistira dr. Nour, u Egiptu bi moglo biti prave demokracije. Postojala je neka vrsta demokracije 1860., a između 1924. i 1952. postojao je liberalni ustav. Postojala je "djelomična demokracija", kaže on, kada su Britanci vladali Egiptom. Ovo mi zvuči kao strašno. Ali dr. Nour se ne ispričava. "Vjerujemo da možemo vidjeti demokraciju u budućnosti u Egiptu zbog prošlosti. Kada to usporedimo s onim što imamo u Egiptu danas – kada uopće nemamo političkog života – možemo vjerovati u stvarnu demokratsku snagu."
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije