Narendra Modi, na čelu desničarske stranke BJP, predvodeći savez desničarskih stranaka, odnio je poraznu pobjedu na izborima u Indiji od travnja do svibnja 2014., s 336 mjesta (od kojih 282 Modijevoj vlastitoj stranci BJP) u usporedbi vladajućoj, Kongresnoj stranci, čiji je savez završio sa 60 mjesta (od kojih su 44 pripadala Kongresu). Budući da je na čelu najveće većinske vlade u 30 godina, Modijeva pobjeda mogla bi se smatrati mandatom za velike promjene u Indiji.
Ali je li to takav mandat? Detaljna analiza izbora, kao što je učinio Nirmalangshu Mukherji u svom eseju, “Ukradena presuda”, za Kafila.org, (http://kafila.org/2014/05/23/a-stolen-verdict-nirmalangshu-mukherji/), sugerira da je ishod imao toliko veze s pažljivom, strateškom, metodičnom uporabom izbornog nasilja u ključnim područjima nego što je imao s velikom promjenom mišljenja u zemlji. Modijev savez osvojio je 51.9% svih mjesta, s 31.0% glasova. Doista velika pobjeda, u smislu mjesta. U smislu glasanja? Nije spektakularno – prema Mukherjiju, za toliko mjesta, sudeći prema prošlim izborima većinskih vlada u Indiji, čak i uz izborni sustav First Past the Post (FPTP), BJP je trebao imati oko 45% glasova, a ne 31 % je dobio.
Kako je savez predvođen BJP-om osvojio tako izvanredan omjer mjesta i glasova? Postojale su dvije države u kojima je BJP postigao najveće uspjehe: Uttar Pradesh (UP) i Bihar. U tim državama, u godini koja je prethodila izborima 2014., hinduističke desničarske ulične organizacije povezane s BJP-om, posebice RSS, poticale su i predvodile desetke društvenih incidenata, nasilnih pojedinačnih djela protiv ljudi drugih religija, pa čak i nereda u kojima stotine ljudi (uglavnom muslimana) je ubijeno. Izborne koristi od ovog nasilja bio je BJP. Mukherjijevim riječima:
“Povezanost između poticanja nereda i naknadnih izbornih dobitaka dobro je poznata. U poznatom potezu, žrtve, točnije muslimani, prikazani su kao pravi krivci: Amit Shah je otvoreno izjavio da je to pitanje časti koje se treba osvetiti putem glasovanja. Nakon pogroma u Gujaratu u kojima su tisuće muslimana pobijene, a laksi ostali beskućnicima, 286 osoba uhićeno je pod drakonskom POTA-om: 285 su bili muslimani, 1 je bio Sikh (bez hindusa). Nakon toga u Gujaratu, BJP je uživao nevjerojatan izborni uspjeh koji je uspostavio autoritet Narandre Modija u Sangh Parivaru.”
Dakle, Modijeva vlada bi mogla biti većinska u smislu zastupničkih mjesta, ali je, da posljednji put citiram Mukherjija, “najnepopularnija i najnereprezentativnija u povijesti republike Indije.” Indija nipošto nije jedino mjesto gdje izborna strategija pobjednika uključuje kršenje duha demokratskih izbora. Postoji nekoliko drugih nepovezanosti između izbornog sustava i demokracije – koje također nisu jedinstvene za Indiju – koje će zajedno učiniti buduće Modijeve godine katastrofalnima.
Nepovezanost između Indije kao zemlje kojom upravljaju dužnosnici koje je izabrao narod i Indije kao zemlje kojom upravlja za privatni profit je fundamentalna. Modijev pravi mandat dolazi manje od 31% stanovništva koje je glasalo za njega, nego od goleme novčane moći koja ga je poduprla. Stvorena je cijela izmišljena pozadinska priča o Modiju kao razvojnom geniju koji je donio bogatstvo Gujaratu, gdje je bio glavni ministar. Njegov glavni ministar započeo je genocidnim pogromom nad muslimanima u Gujaratu 2002., ali razvojna priča tvrdi da je transformirao Gujarat kroz privatni biznis, te da obećava učiniti isto za Indiju. Zapravo, ekonomist Jean Dreze pokazao je da su razvojna postignuća Gujarata "umjerena, da su u velikoj mjeri prethodila Narendri Modi i da imaju veze s javnim djelovanjem koliko i s gospodarskim rastom." (Pogledajte “The Gujarat Muddle” Jeana Drezea:http://www.thehindu.com/opinion/op-ed/the-gujarat-muddle/article5896998.ece, i "Gujarat Middle": http://www.thehindu.com/opinion/op-ed/the-gujarat-middle/article5993938.ece) Za solidne pokazatelje razvoja države na koje bi se trebalo obratiti pozornost bile bi Kerala ili Tamil Nadu. Ali za predaju javnog bogatstva privatnim korporacijama, Gujarat je teško nadmašiti. Modijeve korporativne podupiratelje ciljaju na taj trend i ukidanje odredaba o javnoj dobrobiti koje su osvojile prethodne vlade i pronašle su svoj alat.
Vlada pod vodstvom Kongresa koju Modi mijenja također je koristila komunalizam, također je davala javna dobra za privatni profit, također je podržavala sustav koji se temelji na isključivanju. Ali Modi će učiniti više od svega ovoga.
Da bi to učinio, on će iskoristiti još jednu nepovezanost između izbornog sustava i demokratskih vrijednosti: relativno malu izbornu težinu indijskog autohtonog stanovništva (adivasis). U šumama središnje Indije, gdje žive mnogi indijski starosjedilački narodi, postoje resursi – uglavnom minerali – za kojima žude privatni interesi. Adivasi imaju ustavnu zaštitu, a njihovim šumskim resursima i selima upravljaju zakoni koji nalažu lokalnu samoupravu. Da bi korporacije mogle pristupiti tim resursima, te zakonske zaštite moraju biti prevladane. Metoda koju su odabrale prethodne indijske vlade bila je proglašavanje izvanrednog stanja na teritorijima Adivasija, militarizacija regije i nazivanje situacije ratom protiv terorizma. Modijev veliki strateški doprinos, ovdje kao i drugdje, bit će nastaviti činiti ovo, ali više od toga. Učenjak Nandini Sundar predstavio je ove kontinuitete u nedavnom članku u Hindustan Timesu:http://www.hindustantimes.com/comment/analysis/nda-is-pursuing-anti-adivasi-agenda-in-the-name-of-countering-the-maoists/article1-1260599.aspx.
[Napomena: Postoji oružani otpor u središnjoj Indiji, au Indiji se vode rasprave o učinkovitosti i problemima strategije takvog otpora – vidi na primjer Mukherjijevu knjigu “Maoists in India: Tribals Under Siege”. Ali, kao što je Arundhati Roy rekla na Democracy Now! tijekom izbora 2014.: "Svatko tko govori protiv ove vrste ekonomskog totalitarizma je maoist, bio ti maoist ili ne."http://www.democracynow.org/2014/4/9/is_india_on_a_totalitarian_path].
Kao dio militarizacije svojih teritorija, indijski domorodački narod također se suočava s potpuno neozbiljnim pravnim progonom masovnih razmjera. Pravni sustav koji odbija zaštititi njihova prava može ih zatvoriti na duga vremena bez suđenja. Nekoliko brojki iz prošlog desetljeća: od 2005. do 2012. bilo je oko 200 slučajeva starosjedilačkih naroda koji su čekali suđenje na jednom sudu u središnjoj Indiji (Dantewada Sessions Court) koji su "riješeni" svake godine. U svakom od ovih slučajeva prosječan broj optuženih bio je oko 7 osoba po predmetu – bizarno za kaznene slučajeve, ali u skladu s obrascem ulaska oružanih snaga u sela i nasumičnih uhićenja ljudi. U tim slučajevima, domorodačko stanovništvo se tereti prema zakonima kao što je Zakon o (prevenciji) nezakonitih aktivnosti, za stvari poput "nezakonitog okupljanja" i "narušavanja javnog mira". Stopa oslobađajućih presuda za te slučajeve u tom je razdoblju bila između 91-98%, ali ljudi čame u zatvoru godinama prije nego što se slučaj konačno riješi. Ovo su podaci s jednog suda, u jednom dijelu Indije. Ekstrapolirano, to bi se proširilo na masivni obrazac političkog (ili možda ekonomskog) progona autohtonog stanovništva.
[Modi je također mogao očekivati da će se usmjeriti na Kašmir, već demoraliziran slamanjem njegovih snova o Azadiju, ali nedavne poplave napravile su ogromnu štetu Kašmirskoj dolini, s većim dijelom uništenog glavnog grada, stotinama ubijenih, razmjerom katastrofa se još uvijek pojavljuje. Mediji su puni priča o tome kako Modi pokazuje vodstvo u krizi, ali katastrofe poput ove često daju moćnima više prilika da preoblikuju budućnost po svom ukusu (vidi knjigu Naomi Klein “The Shock Doctrine”)].
Još uvijek ima ljudi koji pokušavaju privesti Modija pravdi zbog njegove uloge u pogromu u Gujaratu 2002. godine u kojem su ubijene tisuće muslimana za vrijeme njegovog šefa vlade. Modijeve pristaše iznijele su apsurdnu tvrdnju da su ti pokušaji dio zavjere pakistanske obavještajne službe, koja se vjerojatno može neprimjetno prebacivati između organiziranja talibana, lokalnih vojnih udara i iznošenja dobro dokumentiranih slučajeva kršenja ljudskih prava u Indiji međunarodnim forumima ( vidjeti:http://www.sunday-guardian.com/news/isi-plans-to-use-us-un-to-tar-modi). Ali Modijeva izborna pobjeda donekle ga je oslobodila prijetnje kaznenim progonom prema zakonu – još jedan nepovezanost između duha demokracije i ovih izbora kojima se može manipulirati.
Iste rasprave i isti problemi koji se javljaju posvuda – ekstraktivizam, isključenost, raseljavanje domorodačkog stanovništva – oštro se javljaju unutar Indije.
Modi je došao na vlast igrajući se izbornim sustavom, a ne kroz demokraciju. Oni koji se opiru morat će imati jednako sofisticirano razumijevanje sustava, ali će također morati biti istinski demokrati. BJP koristi komunalizam da uništi solidarnost, ali solidarnost je odgovor na preživljavanje u ovom kontekstu: solidarnost ljudi koji odbacuju isključivu, nasilnu viziju zemlje, a možda i međunarodnu solidarnost.
Justin Podur pisac je iz Toronta. Njegov blog je podur.org.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije