Razmišljanja o Giti
Nadesan Satyendra
Revidirana verzija govora na čestitki Swamiju Chinmayanandi u Colombu
– izvorno objavljeno u Sri Lanka Sunday Timesu, 17. svibnja 1981
Kaže se da u području religije ono što je istina prkosi opisu i ono što je opisano nikada nije istina: ili kako se kaže na tamilskom – Kandavan Vindilan, Vindavan Kandilan.
Postoji priča koja se odnosi na Bodhiramu da je jednom okupio svoje učenike oko sebe da ispita njihovu percepciju. Jedan od učenika je rekao: 'Po mom mišljenju istina je izvan afirmacije ili negacije.'. Bodhirama je odgovorio 'Imaš moju kožu'. Drugi učenik je rekao: 'Po mom mišljenju to je kao Anandino viđenje Bude – viđeno jednom zauvijek', a Bodhirama je rekao: 'Imaš moje tijelo'. I, kako priča kaže, treći je učenik došao pred Bodhiramu i šutio, a Bodhirama je rekao: 'Imaš moju srž.'
Rasprava i dijalog na području vjere samo su dijelovi kože i mesa – a ne srž – srž koja se nikada ne nalazi u riječima.
Radoznali i radoznali um čovjeka stoljećima je nastojao razumjeti ono što je izvan riječi. Sam um predstavlja fazu, a nikako posljednju fazu, u evolucijskom procesu koji je svjedočio kontinuiranoj promjeni od neživog do živog, od kamena do biljke, preko životinje do čovjeka, a svaki stupanj je sa sobom donio veći stupanj svijesti .
To je evolucijski proces koji je rezultirao formiranjem naizgled zamršenog prednjeg mozga današnjeg čovjeka i taj je samosvjestan um čovjeka koji nastoji znati, koji nastoji razumjeti.
Kako se postiže ovo razumijevanje? Na koji način običan um shvaća?
Kaže se obični um jer se ne može niti odbaciti niti ignorirati iskustvo onih izvanrednih bića koja su se s vremena na vrijeme pojavila na ovoj zemlji i koja izgledaju kao da su shvatila cjelokupnu stvarnost i koja su bila jedno s njom; prosvijetljena bića kojima su se vrijeme i prostor otopili u vječnosti koja je bila bezgranična.
Na neki način izgleda da su nadišli ograničenja samosvjesnog uma i njihovi su životi pružili živo svjedočanstvo, za one koji žele vidjeti, o nečemu što je možda urođena sposobnost svakoga od nas da opažamo cjelinu i postanemo sveti . Jer, čini mi se da je to ono što je svetost – sposobnost sagledavanja cjeline, sposobnost razumijevanja ukupne stvarnosti u njezinoj cjelini, neomeđene prostorom i neomeđene vremenom.
Međutim, običan um ne shvaća cjelinu. Čini se da se učinkovito nosi samo s dijelovima ukupne stvarnosti. Svoju pozornost usmjerava na diskretne i zasebne dijelove cjeline. Da bi mogao razumjeti, um razdvaja i konceptualizira. Ono razdvaja ono što je povezano i sam proces razdvajanja iskrivljuje razumijevanje cjeline.
Um misli slijedom u vremenu. Sadašnjost je prolazan trenutak, a zatim zauvijek nestane. Misli su toliko mlin na njegov mlin. Riječi i pojmovi su instrumenti njegove trgovine. Um nastoji razjasniti jedan koncept pribjegavajući drugom. Definira jednu riječ drugom. Nema kraja ovom procesu niti ima početne točke.
Um se bavi suprotnostima. Nema idealizma bez materijalizma; nema sredstava bez cilja; nema nevezanosti bez vezanosti; nema slobodne volje bez determinizma; nema dobra bez zla. Da je sve dobro što bi to značilo? Vjerojatno bismo prestali koristiti tu riječ. Um govori o tezama, antitezama i sintezama i to opisuje kao dijalektički proces. A svaka sinteza je druga teza i rađa još jednu antitezu i još jednu sintezu – a taj proces je beskrajan. Um tada govori o dijalektičkom idealizmu i dijalektičkom materijalizmu.
Potreba za korištenjem suprotnosti je potreba uma koji živi u dualnosti Ja i ne Ja, a um proširuje tu dualnost, proširuje te prividne suprotnosti, na sve čime se bavi. I češće nego ne, ne prestaje pitati: tko sam 'ja'? Postoje li dva 'ja' – onaj koji postavlja pitanje i drugi o kome se postavlja pitanje?
Istraživački i radoznali um – nemiran um, majmunski um čovjeka – dopušta jednoj misli da se poigrava s drugom i završi s onim što onda trijumfalno opisuje kao racionalizaciju. Um otkriva naizgled sve šire pojmove i naizgled sve općenitije zakone. Ali kakav je rezultat?
S točke gledišta svakog novog zakona, um tada percipira sve veće područje nepoznatog i sve veća i veća područja nepoznatog dolaze u viziju čovjeka. Potraga za temeljnim zakonima, potraga za temeljnim česticama, potraga za apsolutnim istinama, unutar zamke dualnosti, u prirodi je avanture posjedovanja fatamorgane koja se neprestano povlači.
"...razum ne može doći ni do kakve konačne istine jer ne može doći do korijena stvari niti obuhvatiti njihovu ukupnost. Bavi se konačnim, odvojenim i nema mjere za sve i beskonačno." – Buduća evolucija čovjeka – Sri Aurobindo
Ali to ne znači da um nema važnu ulogu koju treba ispuniti.
"... razum ima legitimnu funkciju koju treba ispuniti, za koju je savršeno prilagođen; a to je opravdati i osvijetliti čovjeku njegova različita iskustva i dati mu vjeru i uvjerenje da se drži proširenja svoje svijesti." – Buduća evolucija čovjeka - Sri Aurobindo
U Indiji, koja je za mnoge od nas kolijevka civilizacije, postojali su ljudi koji su prije tisuća godina koristili um, ali koji nisu bili zarobljeni u njemu; koji se nisu okrenuli od uma, već koji su pomaknuli granice uma i transcendirali ga u svojoj potrazi za razumijevanjem – potrazi koja je završila spoznajom da potrage ipak nema. Swami Chinmayananda živi je potomak te velike indijske tradicije. Ono što je rekao i napisao mnogima je omogućilo da nađu novo razumijevanje sebe – a nitko ništa ne razumije ako nije razumio samog sebe.
Oni koji su čuli Swamija Chinmayanandu o Bhavad Giti došli su sa svježom svjesnošću i nekim uvidima – uvidima koje će na kraju sami trebati integrirati u svoje biće. Ono što čuju mora se odnositi na ono što je unutar njihovog iskustva. Inače riječi stvaraju samo buku.
Ono što je Gospodin Krišna rekao Arujni na bojnom polju bilo je jednostavno i temeljno – jednostavno za objaviti, ali temeljno u sadržaju. Bio je to poziv na akciju na bojnom polju, a gdje drugdje ima veće potrebe za akcijom. A Gospod Krišna pozivajući Arjunu da se bori protiv onih koje je Arjuna smatrao svojim prijateljima, učiteljima i rodbinom, kaže Arujni: "Imaš pravo na djelovanje, ali ne na njegove plodove."
Ova često ponavljana izjava Gite je od vrlo izravne važnosti za sve nas koji smo uključeni u aktivnost ili djelovanje ove ili one vrste. Nevezanost o kojoj govori Gita nije suprotnost vezanosti. To nije mrtva odvojenost. To nije negativna odvojenost. Razumijevanje Gite nije puka intelektualna vježba u zamci suprotnosti.
U svakome od nas postoji poriv da živimo bez sukoba, bez suprotnosti, da razumijemo cjelinu i postanemo sveti. U svakom od nas postoji put harmonije, naša dharma, i to je put harmonije koji nam Gita nalaže da slijedimo. Za Arujnu taj je put bio uključivanje u bitku.
Swami Chinmayananda, kojeg mnogi doživljavaju kao jednog od velikih živućih eksponenata učenja Gite, dao je značajan doprinos daljnjem razumijevanju nas samih i postoji mnogo toga što možemo naučiti iz onoga što je on rekao i iz toga koje je napisao.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije