"JE LI IMAO svoje ozljede prije?" Siward pita za svog ubijenog sina u Macbethu.
Želi znati jesu li rane njegova sina dokazale da se borio s Macbethovim siledžijama kad je umro ili je - ako je uboden nožem u leđa - bježao.
Macbeth bi bio prilično dobar bliskoistočni diktator, opsjednut moći, ubijajući svoje suparnike, tlačeći svoj narod pod kobnim utjecajem razmažene, nemilosrdne žene. A al-Qa’ida, u svojim borbama sa svojim nevjerničkim neprijateljima – Rusima, Amerikancima, Izraelom, Zapadom i arapskim moćnicima koji rade, ili su činili, naše naloge – ne bježi. Njihove ratne rane dio su njihove osobnosti.
Osama bin Laden mi se hvalio ožiljcima od ruskih metaka urezanima u njegovo tijelo u Afganistanu – ukupno tri – a talibanski vođa Mula Omar, koji je nosio Prorokov ogrtač u Kandaharu, uvijek se radovao oku koji je izgubio od svojih neprijatelja. A sada imamo Mokhtara Belmokhtara s još jednim okom izgubljenim od Božjih neprijatelja.
Ovaj Kiklop ne nosi flaster da sakrije ranu. Jesu li ga ispalili prozapadni "mudžahedini" u Afganistanu nakon sovjetskog povlačenja? Ili mu je otpuhano s lica kad je "loše rukovao" eksplozivom tijekom rata, kad su Belmokhtar i njegovi prijatelji još uvijek bili heroji, naš ekvivalent - nekoć, u očima Ronalda Reagana - očevima utemeljiteljima?
Sada se skriva u – ili hoda, ako vjerujete onome što vam se govori – Maliju. Al-Qa’ida je ponovno u akciji, ali ovaj alžirski ratni veteran intrigantan je simbol puta kojim oštećena tvorevina Osame bin Ladena sada klizi. Jer Belmokhtarov afganistanski ratni dosje zamagljen je njegovim okrutnim sudjelovanjem u okrutnom sukobu 1990-ih s vojnim režimom u vlastitoj zemlji – rođen je u alžirskom gradu Ghardaia prije 40 godina – i korupcijom koja je zahvatila tolike sjevernoafričke islamiste milicije.
Kad je otputovao u Afganistan, imao je samo 19 godina; kada se borio protiv jednako nemilosrdnih provladinih paravojnih formacija u Alžiru, naučio je da ratovi ne moraju nužno završiti, da se pobjeda postiže ponižavanjem neprijatelja, a ne vojnim osvajanjem.
Ali Belmokhtar je bio dijete povijesti svoje zemlje. Rođen gotovo točno godinu dana nakon što se francuska kolonijalna sila povukla iz Alžira, odrastao je govoreći jezikom bivših tlačitelja svoje zemlje. Njegov francuski bio je savršen, a onih nekoliko zapadnjaka koji su ga sreli - obično kao zarobljenici - sjećali su se njegovog tečnog govora. Kalašnjikova pred njegovim nogama, Belmokhtar bi razmetljivo čitao Kuran – zrcalnu sliku Bin Ladena – kao vođa al-Qa'ide u islamskom Magrebu, a zatim, nakon što je napustio njezine redove dugo nakon očitog poraza u Alžiru, kao kuhar al-Muwaqqiun bil Dima, neugodno ali jezivo prevedeno kao "Oni koji se potpisuju krvlju". Oni koji su prošli tjedan trebali preživjeti zločine na plinskom polju In Amenas – i, pretpostavljam, oni koji nisu – trebali su otkriti što to znači.
U videu, Belmokhtar je govorio o borbi protiv nevjerstva – drugim riječima, nas, Zapada – važnosti islamskog zakona i islamskog projekta u sjevernom Maliju. On je previše lukav čovjek da nije shvatio da Malijeve muke izviru iz desetljećima dugog odbijanja sjevernog tuareško-berbersko-arabofonskog odbijanja da njime upravlja crnačka administracija na jugu, ali bio je uvučen – poput Bin Ladena u Afganistanu – u zemlja u kojoj je centralizirana vlast bila slaba ili nepostojeća. Dok su grupe za ljudska prava bilježile žestoke islamističke kazne – pogubljenja, amputacije, ugnjetavanje žena; popis je poznat – govorio je o šerijatu koji je hranio siromašne, stvarao pravdu među muslimanima i jednaka prava.
Andrew Lebovich, analitičar za Afriku u Dakaru, skrenuo je pozornost na činjenicu da bi Belmokhtarov džihadizam mogao biti vrlo stvaran, unatoč njegovoj umiješanosti u krijumčarenje i trgovinu ljudima, te da njegove javne izjave treba proučiti i shvatiti ozbiljno. Sjevernom Maliju prijetile su “križarske zapadne nacije, posebno Francuska”, najavio je Belmokhtar, a protiv agresora će se boriti “u svojim domovima”, “iskusiti žar rana” u vlastitim zemljama, a njihovi interesi napadnuti. Ovdje je doista bilo upozorenje o In Amenasu. Proročki, treba li reći?
Belmokhtar je pozdravio Mullaha Omara, talibanskog vođu, i Bin Ladenovog nasljednika, Aymana al-Zawahirija, "ustrajnog emira". Drugim riječima, ponovno je potvrdio svoju lojalnost izvornim načelima al-Qa’ide. Ali problem – koji mi na Zapadu odbijamo shvatiti – je u tome što se sama al-Qa’ida promijenila. Dani kada je ova opasna institucija zahtijevala svjetski islamski kalifat su davno prošli. Arapsko buđenje - masovne pobune Arapa protiv diktature - pretvorilo je Bin Ladena u čovjeka jučer. Njegovo gledanje televizije u Abbottabadu u danima prije nego što su ga Amerikanci pogubili dokazalo je Bin Ladenu da niti jedan prosvjednik – od Kaira do Damaska do Jemena – nije mahao zastavom al-Qaide niti nosio njegovu fotografiju.
Doista, među posljednjim Bin Ladenovim komunikacijama sa sljedbenicima u Jemenu bio je zahtjev za prijevodom članka koji sam napisao u The Independentu, u kojem sam opisao al-Qa'idu – nakon njezine upletenosti u sunitske samoubojice šijita u Iraku – kao najsektaškija organizacija na svijetu. Bin Laden je dugo prosvjedovao protiv uloge te skupine u sektaškom krvoproliću u Iraku. I tako se pojavila repozicionirana al-Qa’ida.
Abdel Bari Atwan iz novina Al-Quds al-Arabi – koji razumije mračnu dušu al-Qa'ide bolje od bilo koga drugoga – govorio je o tome kako je Bin Laden uvijek govorio “čežnjivo” o planinama Atlas u Magrebu – Tori Bura sjeverne Afrike – i američkih interesa u samoj Africi. Mnogi od Bin Ladenovih legionara pobjegli su iz Afganistana u Alžir, Mali, Mauritaniju, Čad i Niger, čak i Nigeriju. SAD sada uvozi isto toliko nafte iz Nigerije koliko i iz Saudijske Arabije, zemlje čiji je Bin Laden državljanin. Poput Gadafija - kojeg je Bin Laden mrzio - Al-Qa'ida je cijenila ekonomski značaj Afrike. Nije li sam Bin Laden proveo pet godina u opasnom egzilu u Sudanu?
Na čudan, ali vrlo jasan način, rezultati zastrašujućeg alžirskog građanskog rata bili su u Belmokhtarovu korist. Predsjednik Bouteflika, najdraži francuski prijatelj u novoj Sjevernoj Africi, sazvao je uspješan referendum kojim su zapravo pomilovani islamistički borci dok su opravdani vladini masovni mučitelji i odredi za pogubljenja. Tako su slabija braća iz islamističke pobune otišla kući, dok su tvrdi, nepopustljivi ljudi emigrirali u pustinje i preko alžirske granice. Belmokhtar je naslijedio "očišćenu" katibu al-Qa'ide - i novu verziju Bin Ladenove bitke.
Od sada pa nadalje al-Qa’idina “čistoća oružja” – a to nikada nije priznato – neće biti usmjerena prema beznadnoj težnji svjetskog kalifata, već prema borbama koje bi mogle poniziti islamske kafirske neprijatelje. Bin Ladenova taktika borbe ostala je nepromijenjena; samo bi njegova filozofija bila nježno napuštena. Sada njegovi borci – u rukama Belmokhtara ili njegovog posljednjeg rivala, navodno asketskog Abdulhamida Abu Zeida – moraju poniziti zapadne vojske koje mogu uvjeriti da interveniraju u muslimanskom svijetu. Baš kao što je svaki zapadni vojnik koji je mogao biti upućen u Afganistan i Irak bio meta, tako i svaki francuski vojnik koji je stigao u Mali mora biti meta.
Ponizite moćne vojske Zapada i uvucite ih u perfidnost s njihovim krvavim saveznicima. To je sada al-Qa'idin bojni poredak. Što se više Francuska – i Amerika i Britanija – mogu isprovocirati da se udruže sa svirepom alžirskom vladom ili ubojicama u malijskoj vojsci, veća je pobjeda al-Qa’ide. Francuski i britanski užas nad alžirskim pokoljem talaca i pobunjenika u In Amenasu već je izbrisan iz zapisa. David Cameron je naivno – i sa scenarijem koji je možda napisao Belmokhtar – objavio da je “naša odlučnost jača nego ikad da radimo sa saveznicima diljem svijeta kako bismo iskorijenili i porazili ovu terorističku pošast”. Posve osim Cameronovih užasnih klišeja ("iskorijeniti", "bič") - koji su neobično paralelni s dosadnom retorikom al-Qa'ide - ovo učinkovito povezuje Ujedinjeno Kraljevstvo s režimom ubojica u Alžiru. Ima dosta Macbetha.
Sada skupine za ljudska prava izvještavaju o osvetničkom ubojstvu civila Tuarega u novo "oslobođenim" gradovima od strane malijske vojske. Za „zapadne diplomate“, tu svestranu skupinu mountebanks-a koje smo mi novinari toliko voljeli, sada se kaže da su „dugo upozoravali da će se [malijska] vojska umiješati u ubojstva iz osvete. Šteta što nam to nisu rekli prije mjesec dana. A onda imamo francuskog ministra obrane, Jean-Yves le Driana, koji nam otkriva da su Belmokhtarovi pobunjenici “diverzificirali svoju taktiku. Oni mogu napustiti grad bilo kada, ili se pomiješati sa stanovništvom... To je urbano gerilsko ratovanje, kao i rat, tako da je vrlo komplicirano za upravljanje." A nije nam to rekao prije mjesec dana, zar ne?
Associated Press – ne, moram priznati, moja omiljena agencija za svjetsku istinu – objavio je izvanredan, briljantan izvještaj Rukmini Callimachi ovaj tjedan, prikaz kako je Belmokhtarov kolega džihadist Abdulhamid Abu Zeid stigao u malijski grad Diabaly, preuzeo civila domovima uz pomoć veterana iz Iraka i Afganistana, skrivali se kako bi izbjegli francuske zračne udare, darivali djecu, nudili plaćanje stanarine i novca za vodu te, pod stražom petorice naoružanih muškaraca, jeli kutije s hranom uvezenom iz Alžira. “Jeo je špagete i mlijeko u prahu, čitao Kuran i planirao rat”,
I eto ti ga. Ignorirajte ih i izgubili ste "rat protiv terorizma". Borite se protiv njih i suočit ćete se s poniženjem. Alžirac Belmokhtar to razumije. Mi ne. Diverzificirana taktika, kaže nam francuski ministar. Miješanje sa stanovništvom. Kamuflaža. Birnam Wood dolazi u Dunsinane.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije