Kako lako iskre iz američko-izraelske vatre padaju po Bliskom istoku. Svaka prijetnja, svaka nepopustljivost izrečena u Washingtonu i Teheranu sada spaljuje malo više Libanona. Nije slučajno da se snage UN-a na jugu zemlje sada suočavaju sa sve većom sumnjom među šiitskim muslimanima koji tamo žive. Nije slučajno što Izrael grmi da je Hezbolah sada moćniji nego što je bio prije prošlogodišnjeg srpanjskog rata. Nije slučajno što Sayed Hassan Nasrallah, vođa Hezbollaha, kaže da je donio više projektila u Libanon.
Zašto je, pitaju se Libanonci, predsjednik Sirije Bashar al-Assad prošlog vikenda posjetio predsjednika Irana Ahmadinejada?
Da dodatno zapečate svoje “bratske” odnose? Ili planirati novi rat s Izraelom u Libanonu?
Slike novih iranskih lansiranja projektila tijekom trodnevnih vojnih manevara – očito raketa dugog dometa koje bi mogle biti ispaljene na američke ratne brodove u Zaljevu – jučer su ujutro bile zasute bejrutskim novinama, zajedno s najnovijim prijetnjama Washingtona zračnim napadima na iransku vojsku . Budite uvjereni da će Libanonci prvi stradati.
Za Zapad, kriza u Libanonu – gdje Hezbollah i njegovi saveznici i dalje traže ostavku vlade Fouada Siniore – iz sata u sat postaje sve ozbiljnija. Do 20,000 vojnika UN-a – uključujući NATO bataljune španjolskih, francuskih i talijanskih snaga – sada je smješteno na padinama južnog Libanona, na samom bojnom polju na kojem Izraelci i Hezbollah prijete da će se ponovno boriti jedni protiv drugih.
Ako je Izrael proxy Amerike (u što Libanonci ne sumnjaju), onda je Hezbollah proxy Irana. Što više Sjedinjene Države i Izrael upozoravaju Iran na njegove navodne nuklearne ambicije, to više Hezbollah pojačava pritisak na Libanon.
Već postoje opasni znakovi onoga što bi moglo doći. Mladi su prošli tjedan u libanonskom selu kamenovali španjolske vojnike. Francuskim vojnicima koji su stigli u Maroun al-Ras sa svojim tjednim medicinskim konvojem za lokalne libanonske civile rečeno je bez sumnje da nisu dobrodošli. Francuzi su odmah otišli. Je li to zato što predsjednik Jacques Chirac, zauzet komemoracijom svom ubijenom libanonskom prijatelju Rafiqu Haririju u Parizu u ponedjeljak, sada govori o postavljanju snaga UN-a ne samo duž libanonske granice s Izraelom, već i duž granice zemlje sa Sirijom?
M. Chirac upozorava da bi prošloljetni rat između Hezbollaha i Izraela mogao “Libanon ponovno gurnuti u duboku krizu”. Ako se Libanonci ne saberu, dodao je francuski predsjednik, mogli bi “još jednom skliznuti u kobnu provaliju”. Ovo nisu riječi koje bi se mogle preporučiti predsjedniku Assadu ili njegovoj suprotnosti u Teheranu.
Ovome dodajte izjavu brigadira Yossija Baidatza, voditelja izraelskog istraživanja za vojnu obavještajnu službu – koju je osporavao Amir Peretz, ministar obrane te zemlje – da Hezbollah „gradi više vatrene moći nego što je imao prije rata... neki su još uvijek na putu iz Sirija”, i nije teško shvatiti zašto je izaslanstvo talijanskih senatora koje je posjetilo Bejrut izražavalo svoje strahove za UN-ove trupe vlastite zemlje u južnom Libanonu.
Talijanski general bojnik, Claudio Graziano, upravo je preuzeo zapovjedništvo nad multinacionalnim snagama, Unifilom, a Izraelci su ga opisali kao stručnjaka za "protuterorizam" - što nije baš pohvala koju je general Graziano vjerojatno želio od Izraelci dok se suočava s opasnostima u nadolazećim tjednima i mjesecima. Zapravo, čini se da su generali ovih dana u Libanonu bijesni, od kojih je posljednji – zapovjednik libanonske vojske general Michel Sulieman – održao govor izuzetno zdravog razuma, učinkovito optuživši libanonske političare što nisu stvorili jedinstvo koje bi moglo riješiti probleme.
U prošlomjesečnim uličnim borbama u Bejrutu i drugim gradovima, vojnici generala Suliemana postigli su izvanredan podvig uzastopnog razbijanja nereda bez ubijanja ijednog svog građanina.
"Libanonom ne može upravljati vojska ili diktatura", rekao je. “To je zemlja zasićena demokracijom... ali tako velika količina demokracije u Libanonu mogla bi dovesti do kaosa.
“Vojnici su čak savjesniji od mnogih vođa u ovoj zemlji.”
Do 70 posto libanonske vojske – koja je sada dobrovoljna, a ne novačka snaga – su šijiti, zbog čega se ne može koristiti za razoružavanje šiitskog Hezbollaha.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije