U trećem tjednu svibnja, ISIS je zauzeo grad Ramadi u Iraku i Palmiru u Siriji, u dvije velike pobjede visokog profila. Iako je ISIS već godinama stalno u vijestima, čini se da ova dva grada vraćaju osjećaj nezaustavljivog marša islamističkih snaga preko Bliskog istoka. Kako su gotovo odmah počela odrubljivanja glava u Ramadiju, ISIS je tijekom molitve petkom bombardirao i džamiju u Qatifu, većinski šiitskom gradu u Saudijskoj Arabiji. Uzgred, Qatif je mjesto gdje su saudijske oružane snage i policija godinama kršile ljudska prava s uobičajenom nekažnjenošću, pritvarajući i čak otvarajući vatru na prosvjednike iz šiitske zajednice. Iz svih ovih izvješća, čitateljima se daje osjećaj nezaustavljivog zamaha.
Ali kao što je Ahmed Ali u odjeljku Mišljenje NYT-a od 21. svibnja pojasnio, situacija je drugačija: “…Islamska država nije u nezaustavljivom maršu. U Iraku, i donekle Siriji, ostaje u defenzivi. U travnju je pala obrana Islamske države u velikim dijelovima provincije Salahuddin i glavnog grada pokrajine, Tikrita.”
Dakle, ISIS nije imao nezaustavljiv zamah. Nakon što su proveli mnogo mjeseci i mnogo života pokušavajući zauzeti kurdski grad Kobani u Siriji, opetovano su odbijeni od početka 2015. Kurdske snage u Iraku su ih protunapale u Mosulu i tamo ih drže pod pritiskom. I, iako svaki put kada se vodi bitka u nekom iračkom gradu, zapadni mediji raspravljaju o neposrednoj blizini tog grada Bagdadu, to ne znači da će Bagdad uskoro pasti u ruke ISIS-a.
Sirija je, međutim, druga priča. Pozornica u obje zemlje nije pripremljena za pobjedu ISIS-a, već za trajni sukob.
Analiza ISIS-a zahtijeva sjećanje na dio povijesti i geografije Iraka i Sirije, posebno o odnosu između Kurda, sunita i šiitskih zajednica u regiji. Obje zemlje oduvijek su imale veliku kurdsku populaciju, jezičnu skupinu koja je podijeljena državnim granicama između Irana, Iraka, Sirije i Turske. Postoje rasprave unutar kurdskih zajednica svake zemlje o tome kako težiti autonomiji i samoodređenju. U Iraku je to za sobom povlačilo autonomnu kurdsku regiju kojom trenutno vlada Masoud Barzani. U Siriji to uključuje revolucionarne eksperimente s lokalnom demokracijom i lokalnom samoobranom – to su snage koje su branile Kobani od ISIS-a. U Turskoj je jedan od najuglednijih lidera, Abdullah Ocalan, u zatvoru, i to ne sam. Revolucionarni Kurdi u Siriji pokazali su da se neće lako predati ISIS-u i da se protiv ISIS-a može uspješno boriti. Kurdi u Iraku, nakon početnih neuspjeha, također počinju imati neke uspjehe.
Čitatelji bez sumnje znaju da je jedna od mnogih podjela unutar islama između sunita i šiita, te da je jedna od glavnih opsesija ISIS-a kažnjavanje onih koji ne pripadaju njegovoj posebnoj vrsti sunitskog islama (tip islama koji se ne slučajno dijeli , sa Saudijskom Arabijom, nepokolebljivim zapadnim saveznikom, koji trenutačno bombardira civile u Jemenu oružjem koje isporučuje zapad). U područjima gdje ISIS ima vlast, šiitski muslimani su patili, kao i Jezidi i drugi koji ne dijele ISIS-ova uvjerenja. Ali ni šiiti nisu bespomoćni. U Bagdadu postoje dobro naoružane, dobro organizirane šiitske milicije (koje su počinile zločine nad sunitskim civilima u desetljeću nakon američke invazije, baš kao što su sunitske naoružane skupine činile protiv šiitskih civila). Uglavnom šiitska libanonska skupina, Hezbollah, pridružila se sirijskoj vladi, ušavši u Siriju, kako bi se borila protiv ISIS-a prije nekoliko godina. Ove snage također nisu bile niti će biti lak plijen za ISIS.
Povijesno gledano, obrazac je bio da ISIS postiže velike pobjede kada dođe do lokalnog kolapsa iračke ili sirijske regularne vojske. Iračka vojska je stvorena nakon američke invazije 2003. Takve vojske rijetko imaju dobre rezultate i uvijek imaju ozbiljnih problema s moralom. Ali prisutnost ovih drugih (šiitskih i kurdskih) snaga na terenu ograničava ono što ISIS može učiniti u Iraku.
Sirijska vojska je desetljećima prije početka građanskog rata u toj zemlji 2011. bila usmjerena prvenstveno na domaću represiju, a iu građanskom ratu uspjela je pobiti uglavnom civile. Ako se sirijska vojska raspadne kao što je kolabirala iračka, cijela situacija u regiji će se jako promijeniti, i to na nepredvidive načine. Vjerojatni analog je Afganistan 1990-ih, nakon odlaska SSSR-a. Afganistanska se vlada tri godine (1989.-1992.) držala protiv mudžahedina prije nego što je pala. Tada su se mudžahedini međusobno posvađali i proveli četiri godine (1992.-1996.) uništavajući sve što nije uništeno i dijeleći zemlju na regije kojima su vladali gospodari rata. Sljedećih pet godina (1996.-2001.) proveli su s gospodarima rata koji su se međusobno borili protiv talibana. Talibani su pod pokroviteljstvom Pakistana kontrolirali veći dio paštunskog dijela Afganistana i neuspješno pokušavali dovršiti osvajanje zemlje. Savez gospodara rata neuspješno ih je pokušao vratiti. Al Qaeda se razvila u tom razdoblju, radeći zajedno s talibanima između Pakistana i Afganistana. Zatim je NATO napao, postavio gospodare rata na čelo i ostao 13 godina. Talibani su još uvijek tamo i još uvijek ih podržava Pakistan.
Sirijska analogija ide ovako: sirijska vojska kolabira, Hezbolah se povlači u Libanon, ISIS drži veliki dio Sirije, druge pobunjeničke skupine drže druge dijelove. Rekonstruirani režim drži dio zemlje uz inozemnu potporu, a na kraju neka multilateralna zapadna sila okupira Siriju. U kaosu i okupaciji nalaze se klice sljedećeg ISIS-a, baš kao što su invazija na Irak 2003. i sirijski građanski rat bili temelj za ovaj, a afganistanski ratovi iz 1980-ih i građanski ratovi iz 1990-ih pružili su osnovu za al Kaida.
Ali što objašnjava šokantne, video snimljene strahote ISIS-a? Desničarski novi ateisti traže odlomke u svetim spisima koji se koriste za opravdavanje zločina; sami kriminalci tvrde da djeluju u ime vjere. Ali ljudima koji istinski žele razumjeti bilo bi bolje da pogledaju druge dijelove svijeta gdje su dugotrajni sukobi doveli do društvenog kolapsa.
Rat u Kolumbiji, za koji se ponekad smatra da je počeo 1948., a ponekad 1964., ponekad je karakterizirao vrlo jezive i demonstrativne ubojstva i masakre. Zapadnoafrički građanski ratovi u Sierra Leoneu i Liberiji 1990-ih također su uključivali ultra-nasilno ponašanje različitih snaga. U središnjoj i istočnoj Africi imamo poznatu Gospodnju vojsku otpora (sjećate se #Kony2012?), kao i razne ruandske i burundijske snage koje djeluju u Kongu, zajedno s lokalnim milicijama i regularnim vojskama. Neke od tih snaga koristile su se silovanjem i sustavnim sakaćenjem kao oružjem. Dr. Denis Mukwege iz DR Konga usporedio je upotrebu silovanja u tom ratu s nekom vrstom oružja za masovno uništenje. Drugi su teoretizirali u tom smjeru – da neregularne vojske koriste zločine kako bi postigle isti psihološki učinak (izazivajući beznađe i teror među onima koje žele kontrolirati) kao što to mogu zapadne vojske sa svojim visokotehnološkim oružjem. Ovo pomaže objasniti količinu truda koju ISIS ulaže u hype.
Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća mnoge su ljevičarske gerilske skupine djelovale u različitim dijelovima svijeta. Neki su se zadržali, a neki su i započeli, no takvi su danas vrlo rijetki u svijetu. Neke od tih snaga počinile su ratne zločine i zločine protiv civila, ali uglavnom su djelovale prema teorijama gerilskog ratovanja (koje su razvili Giap, Mao, Guevara, Castro i drugi komunisti) u kojima je odnos između boraca i naroda trebao biti jedan blizak, jedan službeni, koji je isključio mnoge taktike koje koriste skupine poput ISIS-a.
U međuvremenu, Zapad, izvozeći oružje, izvodeći zračne napade, pripremajući postrojbe za sljedeće protupobunjeničke napore, ne pokušava riješiti sukobe, samo njima upravlja. SAD je počeo napadati Irak 1990. i još uvijek bombardira 25 godina kasnije. SAD je sponzorirao mudžahedine u Afganistanu 1970-ih i još uvijek je prisutan 36 godina kasnije. Libijski diktator svrgnut je 2011. i od tada je ta zemlja u kontroliranom sukobu. Popis se nastavlja i nastavlja, a vjerojatno će uskoro uključiti Siriju kao sukob kojim upravlja zapad. Jednom kad se neka zemlja nađe na popisu, mogu proći desetljeća da se ponovno skine s njega. U kaosu ovih propalih država stvara se sljedeći ISIS.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije