Komitet antiimperijalista solidarnosti s Iranom održao je “Međunarodni narodni sud za američki imperijalizam: sankcije, embargo, ekonomske prisilne mjere” 18. prosinca.
Slijedi dokument o stajalištu koji je odbor objavio objašnjavajući važnost narodnog suda.
Optužujemo imperijalizam
Dokument o stajalištu i radni okvir Međunarodnog narodnog suda o američkom imperijalizmu: sankcije, blokade i ekonomske prisilne mjere
Od kraja Hladnog rata, svijet je svjedočio neviđenom porastu režima sankcija, posebice od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Europske unije i Sjedinjenih Država.[1] To je djelomično zbog raspada Sovjetskog Saveza, koji je okončao zastoj između supersila u Vijeću sigurnosti.[2]
Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, sankcije su se polako rekonfigurirale iz ratnog oružja u mirnodopske političke instrumente. Kako bi se ovaj napor ostvario, kreatori politike, pravni znanstvenici i vladini dužnosnici vodili su kampanju za legitimiranje sankcija kao zakonitog oružja za kažnjavanje nacija koje se odbijaju pokoriti Sjedinjenim Državama i Europi.
Bogata literatura istražuje korištenje multilateralnih mjera prisile od strane Vijeća sigurnosti, te bilateralnih i unilateralnih mjera koje provode regionalni i državni akteri.[3] Ova se literatura može općenito podijeliti u dvije kategorije, 'mainstream' i 'kritički' pristup, od kojih su oba neadekvatna za hvatanje nasilja i istinske političko-ekonomske funkcije sankcija.
Međunarodni narodni sud za imperijalizam SAD-a: sankcije, blokade i ekonomske prisilne mjere pristupa ekonomskim prisilnim mjerama kao inherentno nasilnim, osmišljenim za održavanje ekonomske nejednakosti, nastavak krađe bogatstva s globalnog juga i očuvanje rasne hijerarhije u međunarodnom sustavu. Takve mjere su strukturno nesposobne za reformu i ne mogu uključiti humanitarne probleme.
Tribunal je zajednički napor da se izgrade sustavi odgovornosti – ukorijenjeni u globalnoj solidarnosti među pokretima – unutar i izvan zakona, kako bi se sankcijama suprotstavilo nasilju imperijalizma.
Sankcije ne ispitujemo iz perspektive onih koji ih provode, već iz perspektive onih na koje one najviše utječu, naime naroda Azije, Afrike i Južne Amerike.
Naše opće stajalište je da ekonomske sankcije sačinjavaju, i da ih sačinjavaju, strukture imperijalizma osmišljene za održavanje neokolonijalnog kapitalističkog poretka putem prijenosa bogatstva na globalni jug, deflacije dohotka, nerazvijenosti i golemog osnaživanja zapadnih monopola.[4]
Koristimo se ovim pristupom kako bismo poremetili i odbacili konvencionalnu mudrost, osnaženu hegemonističkom proizvodnjom znanja, koja karakterizira ekonomske sankcije, posebno one u njihovim 'pametnim' ili 'individualnim' oblicima, kao 'mirne alternative ratu'[5].
Tu konceptualizaciju potresamo dekonstruiranjem struktura na kojima su izgrađene ekonomske sankcije i kroz koje se ekonomske sankcije reproduciraju.[6]
Sankcije su sredstvo discipliniranja i kontrole suvereniteta globalnog juga i blokiranje nastanka multipolarnog svjetskog poretka. U analizi sankcija važno je razumjeti gdje, kako i tko ih koristi. Stoga je neophodna analiza političke ekonomije sankcija i strukturne, prostorne, vremenske i rasne konfiguracije aktera koji provode te mjere.
Tri glavna tijela koja djeluju kao provedba institucionalnih mehanizama ekonomskih sankcija uključuju Sjedinjene Države, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda i Europsku uniju. Posebnu pozornost posvećujemo strukturnom, prostornom i rasnom značaju svakog provedbenog tijela i međusobnim vezama između njih kako bismo razumjeli ulogu ovih moćnih institucija u održavanju odnosa dominacije i izrabljivanja.
Zaključili smo da režimi sankcija zahtijevaju stalni razvoj novih pravnih mehanizama, tehnika i tehnologija za proizvodnju međunarodnog pristanka za njihovo nametanje. Stoga je ispitivanje i ispitivanje ovih pravnih mehanizama nužan korak prema konačnom ukidanju režima sankcija.
Nadalje, u otkrivanju pravnih i povijesnih procesa koji su doveli do trenutne konstrukcije sankcija kao instrumenata miroljubive politike, tvrdimo da dok je pravni koncept rata formuliran da prizna vojnu intervenciju i teritorijalnu kontrolu, ostaje slijep za ekonomsku intervenciju.[7] ]
Stoga je neophodno poremetiti normaliziranu dihotomiju mira i rata da bismo razumjeli načine na koje 'rat', kako ga trenutno koriste znanstvenici i analitičari, ne uspijeva objasniti određene oblike nasilja, uključujući nasilje kapitalizma i imperijalizma, osobito kroz pravni režimi sankcija protiv globalnog juga.
Istražujući sankcije kroz leću kapitalizma i imperijalizma, te razmatrajući njihov značaj za naše trenutne konceptualizacije rata i mira, pridružujemo se onima koji odbacuju dominantnu karakterizaciju sankcija kao 'miroljubivih' ili 'nenasilnih' mjera koje su 'alternative' u rat'.
Međutim, idemo dalje od razumijevanja sankcija kao oblika ratovanja samo zbog njihovih 'ratnih' humanitarnih posljedica, kako to kritički znanstvenici obično sugeriraju.[8] Identificirati ekonomske sankcije kao 'rat' jer i one ubijaju ljude znači potpuno promašiti širi kontekst kroz koji ekonomske sankcije postoje i djeluju.
Iznoseći ovaj argument, ne previđamo značaj humanitarnih troškova ekonomskih sankcija, već ih identificiramo kao epifenomenalne u odnosu na središnje pitanje, a to je neravnomjeran razvoj kapitalizma.
Ovaj neravnomjerni razvoj jača mali broj naprednih kapitalističkih država (imperijalističku jezgru), na temelju njihove moći nad globalnom ekonomijom,[9] da provode ekonomske prisilne mjere u svrhu materijalne eksploatacije, političke podređenosti i kulturne dominacije nad Globalni jug i održati trenutni kapitalistički poredak.
Stoga tvrdimo da ne možemo razumjeti ili kontekstualizirati ekonomske sankcije izvan imperijalizma u međunarodnom pravu ili izolirano od razvoja kapitalizma u globalnom pravnom poretku.
U konačnici, tvrdimo da je postavljanje 'rata' kao našeg referentnog okvira za konceptualizaciju nasilja, iako u pokušaju da se pokaže da ekonomske sankcije mogu biti jednako destruktivne kao i vojne agresije, poučno, ali nepotpuno.
Ne bismo smjeli zanemariti činjenicu da su ekonomske sankcije zapravo različite, po svom obliku, prirodi i strukturi od vojnih intervencija i stoga mogu nanijeti i utjeloviti različite oblike nasilja od onih koji se koriste u oružanim sukobima. Ova razlika je važna i ona ne predstavlja ekonomske sankcije kao 'mirne alternative' vojnoj sili.
Richard Nephew, znanstveni znanstvenik i politički analitičar koji je igrao važnu ulogu u osmišljavanju i provedbi sankcija Sjedinjenih Država protiv Irana posljednjih godina, tvrdi: 'samo zato što je šteta uzrokovana sankcijama možda manje vidljiva (barem s nekim režimima sankcija) , ne mora biti manje destruktivan, osobito za ekonomski ranjivo stanovništvo koje bi moglo biti pogođeno.'[10]
Ovo naglašava potrebu da se izađe iz okvira konvencionalnih narativa koji identificiraju žrtve unutar selektivnih okvira rata. Samo zalaženjem ispod ove površine i primjenom antiimperijalističkog okvira možemo u potpunosti shvatiti i stoga se oduprijeti opresivnoj, izrabljivačkoj i destruktivnoj prirodi ekonomskih sankcija.
Organizatori su kao organizacijski okvir odabrali “Narodni sud” jer je to model koji ima duge korijene u antiimperijalističkom i antikapitalističkom organiziranju.
Narodni sudovi obuhvaćaju etos samoodređenja i internacionalizma koji je izražen kroz antikolonijalne borbe u dvadesetom stoljeću i institucionaliziran na Trikontinentalnoj konferenciji na Kubi 1966. godine. Okupljaju odvjetnike pokreta i organizatore iz cijelog svijeta, a osmišljeni su od strane društvenih pokreta i zajednica u kojima su ukorijenjeni i njima su odgovorni.
Djelujući izvan logike i institucija kapitalističkog i imperijalističkog prava, Narodni sudovi donose odluke koje možda nisu obvezujuće i nemaju snagu zakona, ali njihova postignuća u političkom i diskurzivnom registru nadahnjuju i pružaju alate potrebne za sadašnjost i budućnost organiziranje.
Narodni sudovi dopuštaju potlačenima da sude moćnicima, definirajući sadržaj kao i opseg postupaka, što preokreće normu moćnika koji stvara i provodi zakon.
Postoji duga tradicija radikalnih organizatora koji koriste zakon kako bi sudili kapitalizmu i imperijalizmu.
U organizaciji Kongresa za građanska prava i uz potporu Komunističke partije, kao i niza crnih ljevičarskih svjetovnjaka, uključujući WEB Du Bois, Claudiu Jones i Paula Robesona, “Mi optužujemo genocid: Povijesna peticija Ujedinjenim narodima za pomoć Zločin Sjedinjenih Država protiv crnačkog naroda” optužio je političko-ekonomski sustav kapitalizma i bjelačke nadmoći za nanošenje brojnih oblika strukturalnog i fizičkog nasilja nad crnim ljudima u SAD-u, kao i povlačenjem paralela s američkim imperijalističkim nasiljem u inozemstvu.
Tribunal Russell osnovan je 1966. kako bi sudio američkoj vojnoj intervenciji i ratnim zločinima u Vijetnamu. Isti se format ponovno pojavio u kasnijim Russellovim sudovima koji su se bavili brazilskom i argentinskom vojnom diktaturom koju su podupirale SAD (1964. i 1976.), državnim udarom u Čileu koji je podržavao SAD (1973.) i američko-europskim intervencijama protiv Iraka (1990., 2003.). ).
Međunarodni sud za demokraciju u Brazilu 2016. kritički je ispitao opoziv predsjednice Dilme Rousseff i ulogu američke vlade.
Organiziran u Bruxellesu od strane filipinskih i međunarodnih skupina, Međunarodni narodni sud za Filipine 2018. razotkrio je i osudio višestruke oblike državnog nasilja kojima su stanovnici Filipina izloženi otkako je Rodrigo Duterte postao predsjednik 2016.
I konačno, američku vladu su izravno sudila dva inovativna narodna suda, uključujući Međunarodni sud za Katrinu i Ritu iz 2007. i Međunarodni sud za kolonijalne zločine SAD-a protiv Portorika iz 2018.
Međunarodni narodni sud za imperijalizam SAD-a: sankcije, blokade i ekonomske prisilne mjere izvlači i pridonosi ovoj radikalnoj tradiciji korištenja međunarodnog prava protiv samih hijerarhija i sustava ugnjetavanja koje je osmišljeno održavati.
Citati
[1] Elliott, Kimberly Ann. “Trendovi u politici ekonomskih sankcija: izazovi konvencionalnoj mudrosti.” Međunarodne sankcije. Routledge, 2005. 21-32. str. 21.
[2] Tzanakopoulos, Antonios. “Mi koji nismo kao drugi: sankcije i (globalno) sigurnosno upravljanje.” (2020). str. 6-7.
[3] Carter, Barry E. i Ryan M. Farha. “Pregled i djelovanje američkih financijskih sankcija, uključujući primjer Irana.” Geo. J. Int'l L. 44 (2012): 903.
Menkes, Marcin J. “Zakonitost američkih investicijskih sankcija protiv Irana pred ICJ-om: prijelomni trenutak za bitne sigurnosne i nužne iznimke.” Kanadski godišnjak međunarodnog prava/Annuaire canadien de droit international 56 (2019): 328-364.
[4] Iznoseći ovaj argument, oslanjamo se na rad kritičkih znanstvenika poput Eve Nanopoulos, koja je konceptualizirala režim sankcija 'kao oblik policijskog nadzora, […] kao oruđe uključeno u stvaranje i upravljanje kapitalističkim poretkom u njegovom sadašnji postkolonijalni i neoliberalni oblik. Nanopoulos, Eva. Juridifikacija pojedinačnih sankcija i politika prava EU. Naklada Hart. 2020. Str. 5.
[5] Naša analiza prisilnih ekonomskih mjera oslanja se na znanost Pristupi međunarodnom pravu trećeg svijeta (TWAIL), uključujući marksističku i postkolonijalnu kritiku zakona, ukorijenjenu u tvrdnji da su kolonijalizam i imperijalizam ključni za temelje i formulaciju međunarodnog prava. Anghie, Antony i Bhupinder S. Chimni. “Pristupi trećeg svijeta međunarodnom pravu i individualnoj odgovornosti u unutarnjim sukobima.” Kineski J. int'l L. 2 (2003): 77. Str. 84.
[6] Lewis, Thea. Mirno, smrtonosno nasilje embarga: denaturalizirajući hegemonistički diskursi u teoriji međunarodnih odnosa. Diss. 2019. Str. 83.
[7] Id. na 85. Vidi također, Gordon, Todd. Imperijalistička Kanada. Arbeiter Ring Pub., 2010. (monografija).
[8] Jasper, Daniel. “Skupine civilnog društva pozivaju na trenutačno ublažavanje sankcija i pravnu reformu.” UKINI SANKCIJE, SPASI ŽIVOTE., 23. travnja 2020., www.liftsanctionssavelives.org/pressrelease42320.html.
[9] Miéville, Kina. “Između jednakih prava: marksistička teorija međunarodnog prava.” Serija knjiga o povijesnom materijalizmu, Leiden: Brill (2005.). str. 228
[10] Nećak, Richard. Umijeće sankcija: Pogled s terena. Columbia University Press, 2017. Str. 10-11 (prikaz, ostalo).
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije