Irački dokumenti koje je objavio Wikileaks daju znatno više detalja o američkim akcijama u ratu u Iraku, ali daju li oni nešto što već nismo znali?
Pentagon će se dignuti i nadimati od bijesa kao što je učinio zbog Wikileaksove objave američkih vojnih dokumenata o Afganistanu, kada je zauzeo kontradiktorni stav da ima malo novoga u onome što je procurilo, ali da su važni izvori obavještajnih podataka nekako još uvijek ugroženi.
Curenja su važna jer dokazuju mnogo toga što se prije samo sumnjalo, ali američka vojska nikada nije priznala niti detaljno objasnila. Bilo je očito od 2004. da su američke snage gotovo uvijek ignorirale slučajeve mučenja od strane iračkih vladinih snaga, ali sada se pokazalo da je to bila službena politika. Od posebnog interesa za Iračane, kada Wikileaks objavi ostatak svojih dokumenata, bit će vidjeti ima li ikakvih znakova koliko su američke snage bile uključene u aktivnosti odreda smrti od 2004.
Od ljeta 2004. Irak je skliznuo u sektaški građanski rat velikog divljaštva dok je al-Qa'ida pokretala napade na šiite koji su sve više dominirali vladom. Od kraja 2004. trupe Ministarstva unutarnjih poslova koje su obučavali Amerikanci sudjelovale su u divljim napadima na sunitske ili sumnjive Baathističke četvrti. Ljudi istaknuti u režimu Saddama Husseina uhićeni su i nestali na nekoliko dana dok njihova izmučena tijela nisu bačena pokraj cesta.
Irački čelnici šaputali su da su Amerikanci sudjelovali u obuci onoga što su zapravo bili odredi smrti pod službenom maskom. Rečeno je da su akcije SAD-a bile oblikovane prema metodama borbe protiv pobunjenika koje su u El Salvadoru uvele postrojbe vlade Salvadora obučene u SAD-u.
Nije bila tajna da je mučenje zatvorenika postalo norma u zatvorima iračke vlade jer je 2004. uspostavila vlastite sigurnosne službe. Muškarci koji su očito bili žrtve mučenja često su stavljani na televiziju gdje bi priznali ubojstvo, mučenje i silovanje. Ali nakon nekog vremena primijetilo se da su mnogi od onih za koje su tvrdili da su ih ubili još živi.
Sunitska zajednica u to je vrijeme bila prestrašena masovnim čišćenjem američkih snaga, ponekad praćenih jedinicama iračke vlade, u kojima su uhićeni svi mladići sposobni za vojsku. Plemenske starješine često bi požurile do Amerikanca tražeći da se zarobljenici ne predaju iračkoj vojsci ili policiji koji bi ih vjerojatno mučili ili ubili. Električna bušilica bila je omiljeno sredstvo mučenja. Jasno je da je američka vojska znala sve o tome.
Od kraja 2007. rat se počeo mijenjati jer su se Amerikanci počeli pojavljivati kao branitelji sunitske zajednice. Američke vojne ofenzive protiv al-Qa'ide i šijitske milicije Mehdijeve vojske bile su popraćene nizom ubojstava. Opet bi bilo zanimljivo znati više detalja o tome koliko je američka vojska bila umiješana u ova ubojstva, posebno protiv sljedbenika nacionalističkog svećenika Muqtade al-Sadra.
U Iraku se odvijao niz međusobno povezanih sukoba tijekom američke okupacije 2004-9. Jedan koji je rijetko dolazio na naslovnice uključivao je niz ubojstava i otmica od strane Amerikanaca i Iranaca. To je doseglo svoj vrhunac 2007. kada su Amerikanci pokušali uhvatiti čelnike iranske obavještajne službe koji su posjećivali Kurdistan, a američki vojnici su ubijeni u neuspješnoj raciji u Kerbali. Zarobljavanje osoblja britanske mornarice od strane Iranske revolucionarne garde možda je bilo dio ovog tajnovitog sukoba.
Informacije o Iraku koje su procurile, poput onih o Afganistanu, trebale bi doći sa zdravstvenim upozorenjem. Amerikancima su Iračani, agenti niže razine ili ministri na visokoj razini često govorili ono što su mislili da Amerikanci žele čuti, osobito da iza mnogih antiameričkih akcija stoji iranska ruka. Velik dio ovoga vjerojatno će biti besmislica.
Informacija koju je Amerikancima dala afganistanska obavještajna služba koja implicira Pakistan i vojnu obavještajnu službu ISI-ja u pomaganju talibanima očito je bila izmišljena. Nije da pakistanska vojska ne pomaže talibanima, ali oni to čine suptilno i pažljivo kako bi bili sigurni da se njihovoj upletenosti ne može ući u trag. Irački obavještajni podaci proslijeđeni Amerikancima vjerojatno su jednako pristrani.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije