Pljačka umjetničkih i vjerskih predmeta iz Afrike i Azije od strane britanskih osvajača u 19. stoljeću izaziva mnogo žestokih rasprava o treba li artefakte vratiti u zemlje iz kojih su izvorno ukradeni. No, rasprava je mnogo prigušenija o jednako osvajačkim ekspedicijama koje je Britanija pokrenula danas, a koje bi u konačnici mogle uzrokovati više patnje od onih imperijalističkih pothvata davno.
U pitanju je politika namjernog mamljenja prijeko potrebnih i skupo obučenih liječnika i medicinskih sestara iz siromašnih afričkih i azijskih zemalja u Britaniju. To se događa jer obučavamo daleko premalo liječnika i medicinskih sestara, nudeći samo 7,500 mjesta u medicinskim školama kada potreban je dvostruko veći broj. Manjak se nadoknađuje djelovanjem na zdravstvene sustave koji se raspadaju u siromašnim zemljama i zemljama srednjeg dohotka, uglavnom u Africi i Aziji.
Egzodus medicinskih stručnjaka odande je velik i postaje sve veći. Nacionalna zdravstvena služba (NHS) od početka je zapošljavala ljude iz inozemstva. No tijekom posljednjeg desetljeća priljev se uvelike povećao, s udjelom liječnika koje je regrutirao NHS izvan Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a porastao je s 18 na 34 posto, a medicinskih sestara sa sedam na 34 posto između 2015. i 2021., prema statističkim podacima prikupljenim od strane BBC-jeve Jedinice za dijeljene podatke. Udio liječnika školovanih u Britaniji u zdravstvenoj službi pao je sa 69 na 58 posto, a medicinskih sestara sa 74 na 61 posto u istom razdoblju.
Povremeno je razmjer gubitka kvalificiranog medicinskog osoblja izazvao skandal u vlastitoj zemlji. U srpnju 2020., na primjer, nigerijska imigracijska služba spriječila je 58 nigerijskih liječnika da odlete iz međunarodne zračne luke Lagos u jednom zrakoplovu koji je letio za Britaniju. Nigerijski tisak prosvjedovao je da u Britaniji već radi 4,000 nigerijskih liječnika, unatoč činjenici da Nigerija ima manje od 15 posto liječnika potrebnih za svojih 182 milijuna ljudi.
Izvlačenje kvalificiranih medicinskih radnika od onih koji si najmanje mogu priuštiti da ih izgube nije novost, ali broj uključenih u to naglo je porastao. NHS je oduvijek znao da obučava premalo liječnika, ali je Ministarstvo financija odbijalo platiti više. Britanija je pokušala imati prvoklasnu zdravstvenu uslugu po jeftinoj cijeni, ali to je značilo ponovljene krize čak i prije Covidien-19 zajedno sa sve većim oslanjanjem na medicinsko vještačenje koje plaćaju drugi.
Od Brexit pao je udio liječnika i medicinskih sestara koji dolaze iz članica EU, a povećao se broj onih koji dolaze iz siromašnijih zemalja izvan EU. Dr. Alexia Tsigka, savjetnica histopatologinja u Sveučilišnoj bolnici Norfolk i Norwich, citirana je od strane BBC Data Unit-a, da je u njezinoj specijalnosti samo tri posto odjela u Velikoj Britaniji ima puno osoblje.
"Nisam vidio nikoga Europljanina da dolazi nakon Brexita, barem u našem odjelu", kaže dr. Tsigka. “Liječnici koji su se prijavili na naš odjel uglavnom dolaze iz Indije, Egipta i neki iz Šri Lanke.”
U prošlosti je NHS poricao ili umanjivao svoju ovisnost o krivolovcima u inozemstvu. U kolovozu je priopćeno da je tadašnji ministar zdravstva Steve Barclay želio poslati voditelje NHS-a u zemlje poput Indije i Filipina da regrutiraju tisuće medicinskih sestara. Glasnogovornik Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi rekao je da će odjel "raditi sa stručnjacima za zapošljavanje kako bi ispitao kako učinkovitije zaposliti osoblje iz inozemstva".
"To je užasan razvoj događaja budući da će većina novaka dolaziti iz zemalja s niskim i srednjim prihodima koje imaju nizak udio liječnika [u odnosu na pacijente] i visoke stope smrtnosti dojenčadi i majki", kaže Rachel Jenkins, profesorica emeritus epidemiologije i međunarodne mentalne bolesti. zdravstvenu politiku na King's Collegeu u Londonu, koji je prethodno naglasio štetu nanesenu siromašnim zemljama smanjenjem njihovih ionako ograničenih medicinskih resursa koje si ne mogu priuštiti nadoknaditi.
Ona je s prezirom tvrdnja britanskih zdravstvenih vlasti da samo pristupaju globalnoj grupi liječnika i medicinskih sestara, rekavši da "tamo vani nema bazena nego pustinje".
Unatoč znanju da je najveći problem s kojim se zdravstvena služba suočava nedostatak liječnika i medicinskih sestara, Vlada jasno daje do znanja da ih neće obučavati više u Britaniji. U pismu poslanom Jesseju Normanu iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi stoji da je povećao broj mjesta u medicinskim školama koje financira svake godine sa 6,000 na 7,500. “Vlada trenutno ne planira povećati broj mjesta izvan ovoga”, stoji u pismu.
Parazitska ovisnost britanske zdravstvene službe o zapošljavanju osoblja koje bi prirodno radije radilo i živjelo u bogatoj zemlji nego u siromašnoj prije će rasti nego se smanjivati. To je inozemna pomoć obrnuto, teče od siromašnih prema bogatima i previše ide u korist potonjih da bi je se oni odrekli. Lažne tvrdnje iznesene kao opravdanje za to uključuju tvrdnju da se liječnici vraćaju u svoje zemlje porijekla donoseći svježu stručnost, ali u stvarnosti je malo onih koji se vraćaju.
Pravi razlog za držanje sadašnjeg toksičnog sustava jednostavno je taj što bi NHS prestao funkcionirati bez ogromnog broja stranog obučenog medicinskog osoblja. Osobno iskustvo u potpunosti podupire statistiku jer je u svakoj medicinskoj ustanovi u kojoj sam bio u posljednjih nekoliko godina osoblje rođeno u inozemstvu bilo u većini.
Kad sam 2009. godine slomio nogu, tri liječnika koji su operirali bili su s Bliskog istoka. Impresioniran njihovom stručnošću, pitao sam se kakav je jaz morao ostaviti njihov odlazak u Kairu ili Bejrutu.
Utjecaj NHS-a na njegovu ovisnost o stranom osoblju izvan EU-a postaje sve veći, no ista se stvar dogodila iu drugim sferama života. Ovo je čudno jer je Brexit djelomično bio potaknut uvjerenjem da je Britanija preplavljena imigrantima nad čijim priljevom britanska vlada nije imala kontrolu.
Glasači za izlazak mogli su prirodno pretpostaviti da će se protok imigranata smanjiti, nakon što Britanija napusti EU. Ali umjesto toga broj je naglo porastao. Ministarstvo unutarnjih poslova navodi da je prošle godine izdano 1.1 milijun viza onima koji dolaze raditi ili studirati u Velikoj Britaniji, što je 80 posto više nego godinu prije.
Sve je to legalna imigracija i potpuno zasjenjuje 23,000 XNUMX migranata koji su do sada ove godine ilegalno prešli Kanal. Ali slike migranata koji se pokupe na moru ili iskrcaju na plažama jugoistočnog Kenta dominiraju vijestima o imigraciji.
Do sada je dolazak velikog broja legalnih imigranata imao iznenađujuće mali politički učinak. Vlada rado ukazuje na svoj nefunkcionalni plan deportiranja migranata u Ruandu kao odgovor na ljude iz čamaca. Laburisti se žele držati podalje od teme. Činjenica da su mnogi migranti kvalificirani i da ih apsorbiraju veliki i raznoliki gradovi čini ih manjim suparnikom za posao u očima slabo obrazovanih radnika.
Za razliku od 2016., nijedna politička stranka ili medij nije potaknuo antiimigrantske osjećaje. Ipak, bio bih iznenađen da tako velika demografska promjena ne izazove neku vrstu povratne reakcije.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije