Početkom lipnja, Abbas Saddam, vojnik iz šiitskog okruga u Bagdadu koji je služio u 11. diviziji iračke vojske, prebačen je iz Ramadija, glavnog grada pokrajine Anbar u zapadnom Iraku, u Mosul na sjeveru. Borba je počela nedugo nakon što je stigao tamo. Ali ujutro 10. lipnja zapovjednik je rekao svojim ljudima da prestanu pucati, predaju puške ustanicima, skinu uniforme i bježe iz grada. Prije nego što su uspjeli poslušati, u njihovu je vojarnu upala gomila civila. 'Bacali su kamenje na nas', prisjetio se Abbas, 'i vikali: 'Ne želimo vas u našem gradu! Vi ste Malikijevi sinovi! Vi ste muttini sinovi!* Vi ste Safavidi! Vi ste vojska Irana!”'
Napad gomile na vojnike pokazuje da je pad Mosula rezultat narodnog ustanka, kao i vojnog napada Isisa. Iračku vojsku su mrzili kao stranu okupacijsku silu šiitskih vojnika, koje su u Mosulu – velikom većinom sunitskom gradu – smatrali kreacijama iranskog marionetskog režima na čelu s Nourijem al-Malikijem. Abbas kaže da je bilo boraca Isisa – koje su u Iraku uvijek nazivali Daash prema arapskom akronimu njihova imena – pomiješanih s gomilom. Rekli su vojnicima: 'Vi ste dobro, samo dignite puške i idite. Ako ne učiniš, ubit ćemo te.' Abbas je vidio žene i djecu s vojnim oružjem; domaći ljudi nudili su vojnicima dishdashes da im zamijene uniforme kako bi mogli pobjeći. Vratio se svojoj obitelji u Bagdad, ali nije rekao vojsci da je ovdje jer se boji da će mu se suditi za dezerterstvo, kao što se dogodilo prijatelju. Osjeća da je to duboko nepravedno: naposljetku, kaže, njegovi su mu časnici naredili da preda svoje oružje i uniformu. Pita zašto generali Ali Ghaidan Majid, zapovjednik kopnenih snaga, i Abboud Qanbar, zamjenik načelnika stožera, koji su u civilu u isto vrijeme pobjegli iz Mosula u Kurdistan, nisu 'osuđeni i pogubljeni kao izdajnici'.
Šok zbog raspada vojske u Mosulu i drugim četvrtima sjevernog Iraka sa sunitskom većinom i dalje određuje raspoloženje u Bagdadu tjednima kasnije. Debakl označava kraj izrazitog razdoblja u iračkoj povijesti: razdoblja između 2006. i 2014. kada su irački šiiti pod Malikijem nastojali dominirati zemljom slično kao što su to činili suniti pod Sadamom Huseinom. Osjećaj obespravljenosti šiita nakon pada Mosula bio je toliko neočekivan da vjeruju da je gotovo svaka druga katastrofa moguća. U teoriji, glavni grad bi trebao biti siguran: ima sedam milijuna stanovnika, od kojih su većina šiiti, a brane ga ostaci regularne vojske kao i deseci tisuća šiitskih milicionera. Ali onda bi se gotovo isto moglo reći za Mosul i Tikrit, gdje su pobunjenici možda imali podršku naroda, ali su uvijek bili brojčano nadjačani i naoružani. Prije nego što su se raspale – četiri ili pet divizija još uvijek nije preustrojeno – iračke sigurnosne službe brojale su 350,000 vojnika i 650,000 policajaca. Suprotstavilo im se procijenjenih 6000 boraca Isisa, iako su ih podržavala lokalna plemena i bivši vojni časnici. Čak i ako se na Isis gleda samo kao na udarne trupe pobune sunitske zajednice u Iraku od šest ili sedam milijuna ljudi, to je ipak bio izvanredan vojni uspjeh s jedne strane i neuspjeh bez presedana s druge strane. 'I neprijatelji i pristaše su zaprepašteni', izjavio je glasnogovornik Islamske države Abu Mohammed al-Adnani, upozoravajući borce Islamske države da ne budu previše impresionirani svom vojnom opremom američke proizvodnje koju su zarobili. 'Nemojte postati žrtve svojih taština i ega', rekao im je, već 'marširajte prema Bagdadu' i ne dajte šijima vremena da dođu do daha.
Prva reakcija vlasti na poraz bila je nevjerica i panika. Maliki je za pad Mosula okrivio duboku zavjeru, iako nikada nije identificirao zavjerenike. Izgledao je i zbunjeno i prkosno, ali se činilo da ne osjeća osobnu odgovornost za poraz unatoč tome što je osobno imenovao svih 15 zapovjednika divizija. Bagdadske novine izvijestile su da se čak sedam ministara i 42 zastupnika sklonilo u Jordan zajedno sa svojim obiteljima. Oni političari koji su ostali su zabrinuti: Dhia'a al-Assadi, jedan od vođa pokreta populističkog klerika Muqtada al-Sadra, rekao je: 'Očekujemo da će doći užasni dani. Oni će biti presudni u odlučivanju hoće li Irak ostati ujedinjen.' U prvim danima nakon pada Mosula na praznim ulicama osjećala se napola potisnuta histerija: ljudi su ostali u kućama, prestrašeni, kako bi pratili najnovije vijesti na televiziji. Mnogi su se opskrbili hranom i gorivom nekoliko sati nakon što su čuli za kolaps vojske. Propan plin, s kojim Bagdadijci inače kuhaju, bio je u nedostatku: Isis je presjekao put do Kirkuka, odakle dolaze plinske boce. Slastičarne i pekare rade posebne kolače za prekid posta na kraju ramazana, ali ih je malo tko kupovao. Vjenčanja su otkazana. Gradom su se proširile glasine da Isis planira izvesti iznenadni juriš u središte Bagdada i jurišati na Zelenu zonu usprkos njezinim golemim utvrdama.
Najveći strah je bio da će ISIS-ovi borci, udaljeni samo sat vremena vožnje u Tikritu i Faludži, tempirati svoj napad tako da koincidira s ustankom u sunitskim enklavama glavnog grada. Suniti u Bagdadu, iako ohrabreni viješću o padu sunitskih pokrajina u ruke pobunjenika, bojali su se da će šijiti doći u iskušenje da izvedu preventivni masakr sunitske manjine u gradu kao potencijalne pete kolone. Činilo se da su sunitska uporišta, poput al-Adhamiye na istočnoj obali Tigrisa, napuštena. Pokušao sam unajmiti vozača kojeg mi je preporučio prijatelj. Rekao mi je da mu treba novac, ali on je sunit i rizik da će ga zaustaviti na kontrolnoj točki je prevelik. 'Toliko sam uplašen', rekao je, 'da uvijek ostajem kod kuće nakon šest navečer.' Bilo je lako vidjeti što misli. Muškarci zlokobnog izgleda u civilu, koji su mogli biti iz vladine obavještajne službe ili iz šiitskih milicija, iznenada su se pojavili na policijskim i vojnim kontrolnim točkama, birajući osumnjičene: očito su bili u poziciji izdavati zapovijedi policajcima i vojnicima. Sunitski uredski radnici zamoljeni su da ranije odu kući kako bi izbjegli uhićenje; drugi su prestali ići na posao. Biti zatočen na kontrolnoj točki nosi dodatni naboj straha u Bagdadu jer se svi, osobito suniti, sjećaju do čega je to dovelo tijekom sektaškog građanskog rata 2006.-7.: mnoge kontrolne točke vodili su odredi smrti, a pogrešna osobna iskaznica značila je neizbježno izvršenje. U tiskovnim izvješćima tvrdilo se da su ubojice 'muškarci odjeveni u policajce', ali svi u Bagdadu znaju da su policajci i policajci često zamjenjivi.
Nema ničeg paranoičnog ili iracionalnog u stalno prisutnom osjećaju prijetnje. Vršitelj dužnosti iračkog savjetnika za nacionalnu sigurnost, Safa Hussein, rekao mi je da 'mnogi ljudi misle' da će ISIS 'sinhronizirati napade unutar i izvan Bagdada'. Vjerovao je da je takav napad moguć, iako je mislio da će dovesti do poraza za Isis i sunitske pobunjenike koji su im se pridružili. Suniti su u manjini, ali ne bi trebalo mnogo da se napadačka sila koja dolazi iz sunitskog središta u pokrajini Anbar poveže s četvrtima u gradu kao što su Amariya, Khadra i Dora. Mnogo ovisi o tome koliko je Isis pretjeran, iznenađen vlastitim pobjedama i nedostatkom resursa za napad na glavni grad. U Bagdadu bi im se, za razliku od Mosula, šiitska masa stanovništva suprotstavila, a milicioneri bi se borili do smrti za svoje obitelji. Fatva velikog ajatolaha Alija al-Sistanija, najutjecajnijeg vođe iračkih šiita, pozivala je na masovno skupljanje 'sposobnih Iračana' za obranu zemlje, a deseci tisuća dobrovoljno su se pridružili vojsci ili osnovali vlastitu miliciju . Unatoč tome, Isis bi mogao stvoriti haos u glavnom gradu bez izravnog napada slanjem svojih bombaša samoubojica, zatvaranjem zračne luke ili preuzimanjem sunitskih gradova južno od Bagdada – područja koje su Amerikanci nazivali Trokut smrti – i djelomično okružujući glavni grad.
Racionalni izračun ravnoteže snaga u bilo kojoj budućoj bitci za Bagdad pokazuje da je Isis trenutno ispalio svoju munju i da ne može napredovati iz provincija kojima dominiraju suniti. Ali Bagdadijci su oprezni u pretpostavci da su sigurni jer znaju da moraju uzeti u obzir veliku nesposobnost vladajuće elite oko Malikija, koja se drži vlasti kao da nije upravo izgubila pola zemlje. Čak i generali koji su otvoreno napustili svoje trupe u Mosulu, Ali Ghaidan Majid i Abboud Qanbar, još uvijek rade na svojim starim poslovima, dva od tri najvažnija u vojsci. 'Još uvijek ih vidim kako dolaze na vojne sastanke u Bagdadu i često sjede u prvom redu kao da se ništa nije dogodilo', rekao je očajnički jedan visoki dužnosnik. 'To je izvan svake šale.'
Također su komični – i samoporažavajući – pokušaji vlade da podupre civilni moral suočen s ponižavajućim porazom. Isis nastavlja objavljivati profesionalno snimljene filmove koji prikazuju njegove uspjehe, kao i objavljivanje svojih zločina protiv šiita i državnih službenika. Odgovor vlade je da se pretvara da se njeni porazi nikada nisu dogodili i da se samo žalosni ostatak boraca Isisa još uvijek drži. Nekako je zamislio da može prikriti razmjere katastrofe zatvaranjem Twittera, YouTubea i Googlea, kao i mnogih lokalnih web stranica. Zahtijevalo je da se televizijske postaje zatvore ili da se fokusiraju na uspjehe vlade, iako se oni nisu mogli snimiti jer su bili gotovo u potpunosti imaginarni. Zasićeni ovim izmišljotinama, gledatelji su napustili glavni vladin kanal, al-Iraqiya, i prebacili se na druge, uključujući kanal al-Arabiya sa sjedištem u Dubaiju, koji podržava Saudijska Arabija, a koji uz svoje izvještaje obično ima i slike uživo. 'Irak je vizualna kultura u kojoj ljudi ne vjeruju stvarima osim ako nisu vidjeli slike toga', kaže Ammar al-Shahbander, voditelj Instituta za izvještavanje o ratu i miru u Bagdadu. Činjenica da je grad ili mjesto izgubljeno često se otkriva prikazom protunapada, premda takva gruba propaganda jedva da je nova. Kamran Karadaghi, bivši šef kabineta predsjednika Jalala Talabanija, kaže da je znao da stvari idu ozbiljno naopako kada je prije šest mjeseci čuo vijesti u kojima se govorilo da su 'teroristi razbijeni istočno od Abu Ghraiba.' Budući da je Abu Ghraib na zapadnoj periferiji Bagdada, to bi značilo da su 'teroristi' već prodrli u glavni grad. Krajem lipnja iračka vojska organizirala je prostor za novinare kako bi uvjerila medije da vladine snage još uvijek drže Abu Ghraib, prolaz kroz koji će vjerojatno doći svaki napad Isisa. Nekoliko milja nedaleko od Abu Ghraiba, časnik zadužen za novinare podigao je ruku i pokazao u njegovu smjeru, rekavši: 'Vidite, sve savršeno mirno'; unatoč molbama pratećih novinara, odbio je napredovati još jedan metar.
Još od Sadamovih dana, Iračani su bili vješti u zaobilaženju službene cenzure. Pokušaji nakon pada Mosula da ih se odsječe od interneta djelovali su nekoliko dana, a zatim su pronađeni različiti načini za dobivanje pristupa. 'Majka mi je bila u rodnom selu i jedva da zna koristiti laptop', rekao je prijatelj. 'Ali rekla mi je da su joj lokalni dečki pokazali kako instalirati program koji bi probio vladina ograničenja.' Priča je tipična. Iračani na ulici često su bolje informirani od ministara: zahvaljujući proširenim obiteljima imaju rodbinu ili prijatelje raštrkane diljem zemlje. Nakon što je Isis napao rafineriju Baiji i grad pored nje, na Tigrisu sjeverno od Bagdada, razgovarao sam s čovjekom po imenu Abu Nahid, koji je potvrdio da je grad pao, iako su se još uvijek vodile borbe u rafineriji. Isisovci uglavnom nisu smetali ljudima, ali su mu pokucali na vrata da pitaju koliko neudanih žena ima u kući, objašnjavajući da se neki od njihovih mudžahedina želi ženiti. Rekao im je da su u njegovoj kući dvije žene, obje udate, no one su inzistirale da uđu i to potvrde uvidom u osobne iskaznice žena. Abu Nahid ima sestru koja živi u Tikritu, južno od Baijija, koja je rekla da je vladin protunapad zastao na ulazu u grad. No vodila je svoju obitelj iz Tikrita jer nije bilo vode ni struje, a vlada je počela nasumično bombardirati. U Bagdadu, viši dužnosnik mi je rekao da je 'Maliki želio vojni uspjeh na dan otvaranja parlamenta 1. srpnja kako bi povećao svoje šanse da se održi na vlasti, zbog čega je rekao vojsci da napadne Tikrit.'
*
U stvarnosti, Maliki nema šanse služiti treći mandat kao premijer, dužnost koju obnaša od 2006. Njegov politički savez dobro je prošao na parlamentarnim izborima 30. travnja, kada se, ironično, uspješno pozicionirao kao vođa koji je znao o sigurnosti i branio bi šiite od sunitske kontrarevolucije. Diskreditiran vojnim porazom, preostalo mu je nekoliko saveznika u vanjskom svijetu: čak ga ni Iranci, pod čijim je utjecajem trebao biti, više ne podržavaju u potpunosti. Tijekom svojih osam godina na vlasti stvorio je ono što jedan bivši ministar naziva 'institucionaliziranom kleptokracijom, korumpiranijom od svega u središnjoj Africi', koja će učiniti sve da ostane na vlasti ili, barem, izbjegne kazneni progon ako bude morala otići. Iako Bagdad izgleda otrcano i osiromašeno, prihodi od nafte iznose 100 milijardi dolara godišnje, a veliko bogatstvo može steći svatko s pravim vezama s vladom. Na tržnici ptica u Bagdadu, koja prodaje sve vrste kućnih ljubimaca osim ptica, trgovac mi je prošle godine ponudio prodati mladunče tigra i izvadio svoj telefon da mi pokaže sliku kako se kocka po zemlji na njegovoj farmi izvan grada . Pitao sam ga tko ima novca kupiti tako skupe kućne ljubimce, a on je postao oprezan, rekavši da su njegovi kupci plemenski vođe i vladini ljudi, ali nije naveo imena.
Postoji veza između živahne tržnice tigrića i pada Mosula. Pitao sam nedavno umirovljenog generala s četiri zvjezdice zašto misli da se vojska tako brzo raspala i zašto su njeni zapovjednici pobjegli. 'Korupcija! Korupcija! Korupcija!' odgovorio je: sveprisutna korupcija pretvorila je vojsku u reket i priliku za ulaganje u kojoj je svaki časnik morao platiti za svoje mjesto. Rekao je da mogućnost zarade velikog novca u iračkoj vojsci potječe od američkih savjetnika koji su je osnovali prije deset godina. Amerikanci su inzistirali na tome da hranu i druge zalihe treba prepustiti privatnim tvrtkama: to je značilo goleme mogućnosti za mito. Bataljun bi mogao imati nominalno šestotinjak ljudi i njegov bi zapovjednik dobivao novac iz proračuna da im plati hranu, ali zapravo je u vojarni bilo samo dvjesto ljudi pa je razliku mogao spremiti u džep. U nekim slučajevima postojali su 'bataljuni duhova' koji uopće nisu postojali, ali su isto tako bili plaćeni. Vojnici bi vratili pola svoje plaće svojim časnicima u zamjenu za to da nikad ne priđu vojarni. Kontrolne točke na cestama ponašale su se kao privatne carinarnice, naplaćujući naknadu svakom kamionu koji je prolazio. Zapovjednik divizije mogao bi morati platiti 2 milijuna dolara za svoj posao: kada je jedan kandidat pitao gdje može nabaviti toliki novac, rečeno mu je da ga posudi i vraća 50,000 dolara mjesečno raznim oblicima iznude. Safa Hussein iz Vijeća za nacionalnu sigurnost potvrdila je da su cijene vojnih mjesta skočile u posljednjih pet godina – pozicija koja je 20,000. koštala 2009 dolara sada bi vrijedila deset puta više.
Korupcija je imala razorne učinke na sve razine iračke vojske. Porazu u Mosulu prethodio je poraz u pokrajini Anbar u prvih šest mjeseci godine, pri čemu je vojska pretrpjela 5000 gubitaka i 12,000 XNUMX dezertera. Čak su i iscrpljene jedinice koje su dospjele na front često ostajale danima bez hrane. Muškarci su poslani u borbu sa samo četiri okvira streljiva za svoje puške. Nedostajalo je goriva i nestašice svega su se pogoršavale kako su Isis i njegovi saveznici harali sunitskim provincijama. Korumpirane privatne tvrtke nisu imale namjeru dostavljati zalihe cestama gdje su riskirale bombe i zasjede.
"Vojska se još uvijek raspušta", rekao je Dhia'a al-Assadi mjesec dana nakon katastrofe u Mosulu. 'Disfunkcionalna je, kao i policija'. Kratka protuofenziva prema Tikritu kako bi se povećao Malikijevo političko bogatstvo je prestala. Sistanijeva fetva proizvela je mnogo dobrovoljaca, a časnici iranske Revolucionarne garde pokušavaju izgraditi vojne snage paralelne s vojskom, oslanjajući se na svoja iskustva u Siriji. Vlada je od Amerikanaca zatražila napade bespilotnim letjelicama i zrakom na Isisove konvoje kamiona: kamioni su puni boraca vještih u vođenju gerilskog rata, koji iznenada napadaju i povlače se, budući da se iskusni borci nikad ne koriste za držanje osvojenog teritorija. Isis opisuje strategiju kao 'kretanje poput zmije kroz kamenito tlo'. Nije da im nedostaje novaka: Safa Hussein mi je rekla da su studije pokazale da tamo gdje Isis preuzme područje, može regrutirati pet do deset puta veći broj svojih izvornih snaga, tako da ako započne sa sto ljudi, uskoro će okupiti pet stotina ili tisuću. To ne bi bili iskusni borci, a neki bi jednostavno htjeli zaštititi svoje obitelji, ali sa svojim velikim novim terenima za regrutiranje Isis brzo širi svoje snage. Nada u Bagdadu je da je Isis jednostavno fanatična oštrica umjerenije sunitske pobune. Ovaj utješni argument tvrdi da će se jednog dana plemenski i drugi vođe, nakon što su iskoristili svoje ekstremističke saveznike da poraze vladu u Bagdadu, okrenuti protiv njih kao što su učinili 2006.-7. S druge strane, svjetska su groblja puna ljudi koji su mislili da mogu iskoristiti ekstremiste za svoje ciljeve i onda ih se riješiti. Isis je poduzeo mjere protiv izdaje, inzistirajući da druge naoružane skupine u Mosulu polože oružje i zakunu se na vjernost svom novom kalifatu, Islamskoj državi. Neće eksplodirati.
Irak sada ima političku krizu i vojnu krizu, od kojih nijedna vjerojatno neće uskoro biti riješena. U Bagdadu, propali premijer i njegova vlada drže se vlasti. Sunitski predstavnici koji se ne usuđuju posjetiti vlastite gradove i mjesta natječu se za mjesta u glavnom gradu. Kurdi imaju proširenu i kvazi neovisnu državu. Isis nema planove osim poraziti svoje neprijatelje na bojnom polju. Ljudi u glavnom gradu sa strahom se pitaju kada će početi bitka za Bagdad. Kada je američka vojna delegacija došla pregledati obranu prijestolnice, viši irački dužnosnik rekao im je 'da pogledaju koji su ministri stavili nove vreće pijeska oko svojih ministarstava. Oni koji su to učinili poput mene ostat će i boriti se; gdje vidite stare vreće pijeska znači ministru je svejedno jer se namjerava kandidirati.'
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije