Izvor: The Independent
Zaustavite te neljude koji pišu i provociraju naš narod”, kaže čečenski čelnik Ramzan Kadirov (gore) u videu na Instagramu
Fotografija 977_ReX_977/Shutterstock.com
Zaustavite te neljude koji pišu i provociraju naš narod”, kaže čečenski čelnik Ramzan Kadirov u Instagram video. Neljudi kojima prigovara su novinari koji kritiziraju čečenske vlasti zbog lošeg postupanja s njihovim odgovorom na Covidien-19 epidemija.
S obzirom na to da se Kadirov suočio s optužbama za mučenje i nestajanje kritičara (što čelnik poriče), on nikome ne ostavlja sumnju o tome kako bi se trebalo postupati s nepoželjnim novinarskim pitanjima.
Uzrok njegovog bijesa bio je članak u nezavisnim ruskim novinama Novaya Gazeta od strane istraživačke novinarke Elene Milashine, koja je citirala Kadirovu izjavu da su ljudi koji šire koronavirus “gori od terorista” i da ih “treba ubiti”. Kao rezultat tih prijetnji, Milashina je napisala da ljudi u Čečeniji s Covidom-19 skrivaju svoje simptome jer su bili previše uplašeni da potraže liječničku pomoć.
Autoritarne i protofašističke vlade diljem svijeta koriste Covid-19 kako bi opravdale ili skrenule pozornost s uhićenja, zatvaranja i nestanka kritičnih novinara. Kadirov, koji djeluje kao kvazineovisni ruski potkralj u Čečeniji, jednostavno je očigledniji i nasilniji od svojih kolega, od Viktora Orbana u Mađarskoj do Recepa Tayyipa Erdogana u Turskoj i Narendre Modija u Indiji. U malo je takvih zemalja represija nova, ali se iz dana u dan produbljuje pod novom krinkom.
Kadirovljevo djelovanje u Čečeniji grub je, ali rječit primjer ove toksične kampanje protiv neovisnih medija. Prijetnje čečenskog vođe Milashini nisu bile prvi put da se našla na meti zbog svog izvještavanja u Čečeniji: prije dvije godine objavila je priču o “čisci homoseksualaca” u kojoj su gay muškarci otimani, mučeni i ubijani. Ove veljače napadnuta je u predvorju hotela u čečenskoj prijestolnici Groznom, gdje je izvještavala sa suđenja blogerici koja je objavila film luksuznih vila za koje se tvrdi da pripadaju osobama bliskim čečenskom vodstvu.
Vlade diljem svijeta tvrde da novinari ometaju njihovu herojsku borbu protiv koronavirusa, no njihov pravi motiv češće je prikrivanje neadekvatnosti tih nastojanja. Političke elite posvuda strahuju da će pandemija razotkriti njihovu nesposobnost i korupciju, slabeći njihovu kontrolu nad političkom moći i ekonomskim resursima.
Izvješće Amnesty Internationala, pod naslovom “Napad na novinare slabi napore u borbi protiv Covid-19”, sadrži dugačak i detaljan popis prekršitelja: nove zakone protiv širenja “lažnih vijesti” – o čijoj definiciji će odlučiti same vlasti – donesen je u Azerbajdžanu, Mađarskoj, Rusiji, Uzbekistanu, Kambodži, Šri Lanki, Tajlandu, Tanzaniji iu nekoliko zaljevskih država. Mađarski čelnik Orban izmijenio je kazneni zakon pa novinarima prijeti pet godina zatvora zbog “širenja lažnih informacija” koje bi onemogućile “uspješnu zaštitu” od koronavirusa.
Vlade su vrlo osjetljive na optužbe da lažu o broju infekcija ili smrtnih slučajeva: u Egiptu je novinski urednik koji je osporio službene brojke nestao na mjesec dana, a reporter koji je učinio isto u Venezueli zatvoren je na 12 dana. U Bosni je liječnik optužen za “dezinformiranje” i stvaranje “straha i panike” i suočava se s kaznom od 1,500 eura nakon objave na društvenim mrežama o nedostatku respiratora i druge opreme u lokalnoj bolnici.
Čelnici koji ignoriraju vlastite naredbe o zatvaranju i fizičkom distanciranju žele šutjeti o tome: u Tanzaniji, licenca internetskih novina Mawanachi je suspendiran nakon što je objavio fotografiju Johna Pombea Magufulija, predsjednika, u šopingu okružen gomilom pristaša.
Turska vlada uložila je iznimne napore u lov na novinare i kritičare društvenih medija, od kojih su 102 trenutno u zatvoru, mnogi optuženi da su "teroristi" ili "širenje terorističke propagande" - optužba koja se u Turskoj često iznosi protiv svakog kritičara. Ne manje od 64 korisnika društvenih medija privedeno je posljednjih tjedana zbog objava o koronavirusu.
Nijedan znak neslaganja ili nezavisne informacije nije premalen da promakne pozornosti vlasti: kada su Ismet Cigit i Gungor Aslan napisali na web stranici s vijestima o dva smrtna slučaja od Covid-19 u lokalnoj bolnici, odmah su privedeni i ispitani. Čak bi i kratak pritvor u Turskoj mogao biti smrtna kazna jer su pretrpani zatvori žarišta epidemije.
Najviše su krive države poput Indije čije sigurnosne mjere sprječavaju pokušaje smanjenja širenja pandemije. U Jammuu i Kashmiru pod indijskom upravom, karantina postoji prije ostatka svijeta, počevši od prošlog kolovoza kada je Modijeva vlada opozvala poseban status jedine indijske države s muslimanskom većinom.
Zamračenje interneta bilo je nametnuto na 175 dana, a kada je ponovno uspostavljeno bilo je u obliku usporene 2G mreže. Ali čak i to, zajedno s drugim komunikacijama, kao što je telefon, podložno je iznenadnim i dugotrajnim prekidima struje nominalno usmjerenim protiv separatista, ali u praksi ometa ili zaustavlja kampanju za sprječavanje Covid-19.
Indijska vlada je s određenim uspjehom pokušala suzbiti izvještavanje lokalnih i stranih medija iz Kašmira, ali posebno izvješće Zaklade Thomson Reuters iz Srinagara, najvećeg grada u Kašmiru, otkriva zdravstveni sustav oštećen stalnim nestankom struje. “Bili smo šokirani što smo morali raditi bez interneta čak tjedan dana tijekom pandemije”, rekao je jedan bolnički liječnik iz Srinagara, govoreći anonimno, dodajući da je vlada rekla zdravstvenim radnicima da ne razgovaraju s novinarima.
Praćenje i ulaženje u trag žrtvama Covid-19 u Kašmiru je onemogućeno zbog prekinute komunikacije. Dužnosnik odjela za zdravstvo, opet govoreći anonimno, rekao je da nije bilo načina da se pronađu i testiraju žrtve tijekom nestanka struje, objašnjavajući da je “bilo nemoguće ući u trag kontaktima Covid-pozitivnih slučajeva tijekom ta tri dana [početkom svibnja] jer je bilo nikako da dođem do ljudi”. Paradoksalno, Modi je svima, uključujući Kašmirce, rekao da preuzmu aplikaciju za praćenje kontakata na svoje telefone kao glavno sredstvo identificiranja, testiranja i izolacije zaraženih virusom.
Novinari u Kašmiru koji izvještavaju o tome u kojoj su mjeri drakonske sigurnosne mjere ometale napore za suzbijanje epidemije optuženi su za veličanje “antinacionalističkih aktivnosti” i izazivanje “straha ili uzbune u umovima javnosti”.
Autokratske vlade posvuda postaju sve autokratskije, a represivni režimi sve represivniji. Oni vjeruju da se mogu izvući s tim: uplašeni narodi očekuju od svojih vlada da ih spase u ovom opasnom vremenu i ne žele otkriti da njima vladaju nesposobni ljudi odlučni služiti vlastitim interesima i ostati na vlasti.
Ali nisu sve vijesti loše. Revnost s kojom vlade od Budimpešte do Delhija i Groznog do Ankare progone najskromnijeg blogera ili najmanje novine pokazuje da se osjećaju krhko i da se boje. Velike katastrofe bacaju jarko svjetlo na nesposobnost i pohlepu moćnika, razotkrivajući ih onakvima kakvi jesu. Nije ni čudo što neovisne novinare vide kao opasne neprijatelje, “neljude” koje treba ušutkati gdje god je to moguće.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije