Svaki dan u Kolumbiji bude ubijeno 20 osoba, a 1,000 ih je raseljeno. Tu i tamo poslužit ću se nekim primjerima. Dana 19. siječnja 2002. više od 200 pripadnika paravojnih snaga ušlo je u gradove Florida, Miranda i Corinto; masakrirali su 15 ljudi, nekoliko ih je nestalo, a mnogi su raseljeni; neka su djeca i odrasli bili mučeni.
Charrito je nestao u prvim danima veljače. Bio je vrijedan seljak, skroman i bezazlen. Imao je zakazan pregled kod liječnika u gradu i na putu do bolnice ostavio je malu torbu sa svojim stvarima kod susjeda, obećavši da će je pokupiti kad se vrati iz bolnice. Nikad se nije vratio i od tada ga nitko nije vidio². Ovo je opis jedne od naših sestrinskih zajednica u Kolumbiji.
Od mjeseca svibnja grad Medellin del Ariari doživio je ubojstva, prijetnje, pljačke, mitraljiranje, bombardiranja i raseljavanja od strane ³naoružanih civila² koji sudjeluju u paravojnoj strategiji. Bataljon Vargas iz kolumbijske vojske došao je poslije i smjestio se u mjesto udaljeno samo nekoliko minuta od kampova ³naoružanih civila², ali ljudi u gradu nikada nisu čuli borbe ili vojne akcije protiv njih.
U Arauci su u prvom tjednu lipnja na obalama rijeke Cumaral pronađena tri tijela sa tragovima mučenja, pucnjave, a jedno je bilo bez glave.
Prošlog srpnja, Jose Alirio Gonzalez, seljak stanovnik Mirovne zajednice San Jose de Apartado, odlučio je otići u grad prodati vrećicu limuna. Vojni agenti odjeveni u civile izveli su ga iz lokalnog autobusa i odrubili mu glavu mačetom. Dana 28. srpnja između 7:15 i 7:30 sati, usred jake kiše, članovi iste zajednice čuli su pucnjavu. Sljedećeg jutra pronađeno je beživotno tijelo Jorgea Eliecera Atehortue.
U e-poruci druge sestrinske zajednice čitamo: ³ Ubili su odvjetnika u mom gradu, a budući da i meni prijete, neki prijatelji su me sklonili u kola hitne pomoći prošle subote i napustio sam svoj grad”.
Dana 3. rujna u 7 ujutro, Oswaldo Moreno ubijen je kada je izašao iz svoje kuće, od strane 4 čovjeka odjevena kao civila koji su se vozili na motociklima u gradu Ibague. Jedna susjeda izašla je iz svoje kuće kada je čula buku i odmah je ubijena. Oswaldo Moreno bio je vođa ljudskih prava sa samo 28 godina. Bolno je vidjeti tišinu i usamljenost koje prate ovu tragediju. Je li zbog toga što ovaj rat koristi korporacijama Sjedinjenih Država kao što su Drummond, Occidental, Coca Cola, Dole, da spomenemo samo neke, ono što se tamo događa nije važno? Ili je možda zbog toga što za sada nema hitnosti slanja američkih trupa, ovaj rat dobar jer se vodi preko kolumbijske vojske i njenih paravojnih postrojbi koje djeluju kao proxy vojska?
Istina o kolumbijskom ratu je da je geostrateški položaj Kolumbije iznimno važan za razvoj Sporazuma o slobodnoj trgovini Sjeverne i Južne Amerike (FTAA) i planova globalizacije. Samo završetkom ovog rata, pod svaku cijenu, oni se mogu stvarno provesti. Trenutno se kolumbijski rat vodi s američkim plaćenicima, ali ako postane teško, američke će trupe biti poslane da zaštite interese SAD-a. Nije važno kako ćemo nazvati ovaj rat sve dok se zaboravi. U međuvremenu, današnjih 20 mrtvih i tisuću raseljenih, žele vam laku noć.
*Suosnivač i direktor programa Colombia Support Network [e-pošta zaštićena]
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije