Izvor: Counterpunch
Fotografija Marie Kanger Born/Shutterstock
Povijesno središte grada Puebla, u kojem živim, svjetska je baština mjesto. Glavni trg okružen je katedralom koja je sagrađena 1575. godine, a obližnja pošta, poput mnogih zgrada u okolici, lijepo je ukrašena tradicionalnim pločicama. Ali među tim zgradama su i McDonald's, Dominos, Oxxo (trgovina Coca Cole), Subway i Burger King, a tu je i Pizza Hut, KFC; i Starbucks jednu ulicu dalje.
Starbucks ima 670 trgovina u Meksiku, Subway ima 900, a Walmart ima 2,610 – najveći broj u bilo kojoj zemlji nakon SAD-a, a brojka koja će se vjerojatno povećati s obzirom na njihov profit tijekom pandemije.
Utjecaj ove promjene u urbanom krajoliku i potrošnji na identitet, stil života i kulturu Meksikanaca ne treba podcijeniti. Sve više američkih transnacionalnih tvrtki otvorilo se u Meksiku u posljednjih nekoliko desetljeća, iskorištavajući prednosti nepoštenih trgovinskih sporazuma, super-izrabljivačkih uvjeta rada i jeftinih režija. Lokalni i tradicionalni meksički restorani Buvljak tržišta se bore za natjecanje, a mnogi Meksikanci vide američke tvrtke kao izvor društvenog statusa.
"Nema jednakih uvjeta, tako da to zapravo i nije natjecanje", kaže Iktiuh Arenas, stručnjak za urbano planiranje i ljudska prava te stručnjak iz Meksičkog tajništva za agrarni, zemljišni i urbani razvoj (SEDATU). .
Arenas kaže da trgovački centri, robne kuće poput Walmarta i transnacionalni lanci restorana imaju prednosti u usporedbi s lokalnim tržnicama i obrtnicima jer imaju veliki marketinški proračun. Potiču ljude da kupuju proizvode koji nisu proizvedeni lokalno, a imaju novca da osiguraju najbolje lokacije na trgovima i glavnim ulicama.
Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, tvrdi on, "razvoj" je bio ograničen na izgradnju trgovačkih centara i podršku trgovačkim lancima, dok su zelene površine i muzeji izgubili prioritet. “Ova politika urbanog razvoja temelji se na kopiranju američkog modela”, kaže.
Walmart u Meksiku (koji djeluje kao Wal-Mart de México y Centroamérica) najveći je trgovac na malo u zemlji, a uključuje druge marke, poput manjih supermarketa Bodega Aurrerra, veleprodaje Sam's Club, MaxiPali i Superama. Godine 1994. imao je samo 25 trgovina u Meksiku, ali NAFTA sporazum (1994.-2020.) značilo mogao bi lako prodati stotine proizvoda uvezenih iz SAD-a, bez plaćanja carine.
Od tada je Walmarts sagrađen na šumovitim predjelima, ugroženim građevinama umjetničke vrijednosti, a izgrađeni su na ili u blizini antičkih ruševina. U blizini arheološke zone Teotihuacán nalazi se Walmart, a lokalni otpor je uspio spriječiti jedno biće sagrađen u domorodačkom gradu Cuetezalanu.
Walmartu se pridružuju stotine drugih tvrtki, uključujući Pepsico, Uber, 19,558 Oxxos, Tvornica kolača od sira, Baskin Robbins, 718 Domino, kraj 400 KFC-ovi, Pizza Hut, Home Depot, Office Depot, Citigroup, JP Morgan Case i tisuće tvornica, od Forda do General Electrica.
Uz NAFTA-ino ukidanje carina i trgovinskih barijera, te tvrtke također imaju koristi od nekih od najviših stopa iskorištavanja u svijetu. Dok će meksički radnik u SAD-u zaraditi U prosjeku 1,870 USD mjesečno, u Meksiku ta brojka pada na 291 USD.
NAFTA je također doživjela masovno raseljavanje ruralnih radnika u Meksiku, a Arenas kaže da je javna politika napustila ruralna područja u korist gradova. Tvrdi da su "klasizam i rasizam prema ruralnim radnicima" također bili čimbenik.
Također sam razgovarao s Isis Samaniego, pjesnikinjom i tradicionalnom radnicom na tržnici te stručnjakinjom za autohtono meksičko voće i povrće. "Robne kuće, trgovački centri i zalogajnice brze hrane iz SAD-a potisnuli su lokalne tvrtke ovdje, poput tlapaleria [meksičke trgovine koje prodaju boju i željezariju]", kažu, tvrdeći da su te trgovine prodavale proizvode koji traju, dok nove trgovine prodaju jeftinija, ali nekvalitetnija roba.
Promjena potrošačkih navika
Kako se sve više poljoprivrednika selilo u gradove, oni su postali nova jeftina radna snaga. Bertha Meléndez doživotna je aktivistica i poznata glazbenica. Pjeva na 10 autohtonih jezika te istražuje i kompilira autohtone pjesme, dok surađuje s radio postajama zajednice. Ona kaže da je novim došljacima u gradove prodana ideja o junk foodu kao načinu da se osjećaju moderno.
“Nije to bila samo promjena prehrane, već promjena stila života, jer su ljudi napuštali zajednice u kojima su postojale jake veze između susjeda i sporiji pristup, i dolazili u gradove gdje su tada bili toliko iskorištavani da nisu imali vremena da sami pripreme hranu,” kaže ona.
Dok ona priča, jedemo juhu od tortilje. "Ovo je meksičko jelo", kaže ona. “Potrebno je vrijeme za pripremu.”
“Ljudi napuštaju ulične tržnice i odlaze u supermarkete zbog statusa... Kada obitelj ide u McDonald's, to je zato što žele izgledati kao da pripadaju višoj klasi. Ljudi misle da je tamo hrana bolja, ali ima puno kemikalija u sebi, može stvoriti veliku ovisnost i loše za vaše zdravlje,” komentira Samaniego.
Mnogi Meksikanci osjećaju potrebu za izgledom. To uključuje pretvaranje da su njihovi životni uvjeti bolji od siromaštva s kojim se suočavaju, kao i oponašanje američkih ili europskih običaja i kupnju proizvoda ili marki tamo. Stotinama godina su kolonizacija i imperijalizam učili ljude da su njihova kultura i način života bili inferiorni.
Prije španjolske invazije, a i dosta nakon nje, ljudi su jeli prema godišnjim dobima, napominje Arenas. “Ali sada Walmart prodaje proizvode tijekom cijele godine, pa se raskida sa starim načinom rada”, kaže.
Objašnjava da se proizvođači natječu za privilegiju Walmartova prostora na policama, a potrošači kupuju stvari koje im ne trebaju u želji da budu nešto bolje. “To jača ta pitanja klasičnosti i gubitka identiteta”, kaže.
Prije španjolske invazije, ljudi su se okupljali na glavnim trgovima i središnjim područjima i postavljali pletene prostirke od petata, a zatim na njih slagali svoje proizvode. Ili su razmjenjivali robu, ili su je prodavali za kakao ili za alate od bakra. ove Buvljak tržnice su bile ključni dio ljudske kulture i načina života, a to su i dalje postojati u nekom obliku danas u gradovima kao što su Cuetzalan, Tianguistengo, Otumba, Tenejapa, Chilapa, Zacualpan i još mnogo toga.
“U Walmartu razmjenjujete novac s nekim, ali ne razmjenjujete znanje, nemate razgovor”, kaže Samaniego. Ali u modernom i tradicionalnom tianguiju možete izravno razgovarati s poljoprivrednicima ili s umjetnicima koji su izradili rukotvorine, tvrde oni.
Djeca kukuruza
Zato Meléndez vidi tvrtke poput Walmarta i McDonald'sa kao one koji istiskuju zajednice, kao i njihovu hranu i stil života.
“Mi smo djeca kukuruza. Od vremena predaka, ovisili smo o kukuruzu,” kaže ona. Ona opisuje odnos sa zemljom i okolišem koji je ključni dio identiteta ljudi.
"Autohtona kultura je živa, ali nije toliko vidljiva", kaže ona. Neki od jezika na kojima pjeva, kao što su nahuatl i mixteco, naširoko se govore. Ali drugi su gotovo izumrli, njima govori nekoliko stotina ljudi. Kolonizacija, zatim ekonomski i kulturni imperijalizam SAD-a doveli su do toga da ljudi odbacuju svoje autohtone korijene i “umjesto toga oponašaju američku kulturu. Biti autohtono je stigmatizirano”, kaže ona.
Zato Meléndez svoje pjesme i domorodačku i meksičku umjetnost vidi kao vitalne za osjećaj identiteta ljudi i njihovu vidljivost. Tamo su 12 milijuna profesionalni narodni obrtnici u Meksiku. Ali oni su bili jedan od najnegativnijih sektora utjecali od strane pandemije. Često žive u regijama bez internetskog ili telefonskog signala i često nemaju tehničku pismenost za promociju svojih proizvoda na internetu – umjesto toga oslanjaju se na interakcije na ulicama i trgovima. Tijekom prošlogodišnjih izolacija, mnogi su umjetnici bili potpuno odsječeni od svojih prihoda.
S druge strane, trgovine poput Walmarta prilagodile su se prodaji putem interneta. Profit Walmarta u Meksiku i Srednjoj Americi porastao je na 162 milijardi pezosa u 2020., sa 148 milijardi u 2019.
“Meksikom dominiraju SAD... kulturno, ekonomski, a oni čak biraju naše predsjednike kako bi mogli i dalje slati svoje tvrtke ovamo i uživati u jeftinoj radnoj snazi... a s tim dolazi i politika tjeranja ljudi da odbace svoju kulturu, a to znači odbacivanje samih sebe ”, kaže Meléndez.
Strane korporacije imaju veliku slobodu u Meksiku, a podupiru ih trgovinski sporazumi poput NAFTA-e i USMCA koji su stvoreni unutar vrlo nejednake dinamike moći. Jedan aktivist, Gustavo Esteva, tijekom 2002 prosvjedi protiv planova za McDonald's na glavnom trgu Oaxace je to sažeto rekao: "Ovo nije ništa manje nego kulturno osvajanje."
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
1 Komentar
Dakle, ljudi u Meksiku sada imaju izbora.