ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacijeDodatak 1. dijelu
U odnosu na "laku željeznicu" spomenutu u 1. dijelu, treba dodati sljedeće:
Sustav 'Bay Area Rapid Transit' (BART) San Francisca (unatoč skandalima, itd.) mislim da je najnapredniji sustav na svijetu, budući da se temelji na jednostavnoj, ali revolucionarnoj ideji. S obzirom na to da je težina vagona lakog željezničkog sustava osnovni ekonomski čimbenik u troškovima rada takvog sustava, BART je šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučio testirati laki željeznički vagon koji je u potpunosti napravljen od aluminijum umjesto čelika. Takav eksperimentalni automobil godinama je testiran na MT. Diablo Testna staza. Težina aluminijskog automobila je otprilike polovica težina čelika car. Ovaj aluminijski automobil pušten je u rad 1972. godine.
Slijedeći McConnell psihotične ludorije o financiranju američke infrastrukture izazivaju povraćanje. Ipak, problem je izvan republičkih primata i trebao bi se ticati svih nas bonobo majmuna, preko cijele planete. Osobito što se tiče autocesta i njihovih krutih kolnika (tzv. betonskih kolnika) koji čine veliki dio autocesta u SAD-u i drugim zemljama. Problem je sizifovski. Svako jutro u cijeloj Americi gornja površina betonskih ploča kolnika autoceste smanjivala se tijekom noći, dok donja površina ploča ostaje toplija. Rezultat: dio ploče na rubovima gubi kontakt s tlom i prvi kamion koji prijeđe preko njega uzrokuje pucanje ploče. Također, spojevi između ploča predstavljaju najveći problem brtvljenja spojeva. To znači da je održavanje tog dijela infrastrukture otvorena ekonomska rana za svako društvo. Hoće li ‘Main Street’-gradsko društvo riješiti problem? Da, u značajnoj mjeri.
Iako je SAD društvo malih gradova, postojat će potreba za odabirom mjesta novih malih gradova. Potrebna je velika pozornost kako bi se izbjegla mjesta mogućih klizišta, u zapadnim državama, kao i problem struktura otpornih na potres. U ravničarskom dijelu zemlje glavni problem koji treba razmotriti su poplave.
Vratimo se Turcima i Grcima:
Karadaji
U mom ZNet Komentar od 27. svibnja 2010., titvodio “Od Turaka i od Gniz” u kojem je dio posvećen turskoj seriji “!001 Nights” spominje se: “Počnimo s razumnim priznanjem da čak i fiktivni film odražava, do određenog stupnja, društvo koje opisuje. Inače se ne bi "prodao". posebno ljudima koje opisuje.”
Dakle, kao što sam obećao prije mnogo godina, ovdje je Turska Karadaji. Kara = Crna na turskom. dayi= Ujak ili hrabra osoba koja se služi nasiljem da bi zadovoljila pravdu. U grčkom jeziku koristimo isti (!) turska riječ, izg daees (naglasak na ee), opisati nasilnog muškarca koji je nasilnik ili razbojnik..
[Potrebna napomena: Serija od Karadaji se u ovom tekstu 'koristi' za opisivanje života običnih Turaka i moguću usporedbu s životom običnih Grka. Međutim, neizbježno u ovaj opis treba uključiti elemente (rane i novije) političke povijesti obaju naroda.
Carstvo
Riječ 'Carstvo' potječe od latinskog glagola imperare što znači zapovijedati. Riječ zapovijed u svojoj biti uključuje nasilje. Da bi postojalo, Carstvu su potrebna tri elementa: 1. Vođa, 2. Vojska i 3. Religija. Od tri najučinkovitija je religija. Vođa jest i ostaje u povijesti kao karikatura (Aleksandar, Napoleon, Hitler,.. i sada Trump) Vojska može upotrijebiti nasilje samo protiv dijela stanovništva. Međutim religija može lako kontrola cijela populacija. Alat koji se koristi za postizanje tako goleme kontrole je riječ 'krdo', a riječ o pastoralnoj ljepoti i nevinosti, o ovcama, o kozama itd., također o pastiri. To je prilično star alat. Izaija je oko sedam stoljeća prije Krista rekao:”Svi smo mi kao ovce zalutali; svatkoga smo na njegov put okrenuli; i LORD svalio je na njega bezakonje svih nas. (Iza.53:6)”. Riječ ga odnosi se na Isusa. (Ovo su riječi u jednom od najvećih postignuća ljudskog uma na našem Planetu; Handelov 'Mesija'. Inače, zbog tog postignuća svi trebamo biti ponosni Bonobo primati. Na raketu koja putuje do ruba Svemira, od svih naših postignuća odabrali smo staviti platinasti disk s Bachovom glazbom, a ne nešto, recimo, što podsjeća na mobitel. Međutim, mogli smo dodati dio Handelovog Mesije na disk). Isuse također je koristio pojam stada, ovaca itd. u svojim kontaktima s ljudima.
Riječ koju su Grci koristili za 'Carstvo' bila je i jest samo-kratoria (Auto, izgovara se: 'afto', znači vlastito ja, na primjer auto-motiv), kratoria je 'smrtonosna' riječ koja znači 'moć' ili 'sila', (naglasak podebljan i) a koja je druga složenica riječi demo-kracy (demokratija na engleskom). Zapravo riječ postoji u engleskom kao "autokracija«. Dakle, Grci su razjasnili tko je taj koji 'zapovijeda', na rimskom 'imperare', to je 'sebstvo', nekog dostojnog primata.
Ali jesu li u klasičnoj Grčkoj postojala carstva? Da, najvažnija je bila ona Atene koja je uključivala Egej, dio Italije, obalu Male Azije i protezala se do Crnog mora. Naravno, događa se da Carstva na našem Planetu ‘rastu’ uglavnom u parovima, npr. Grci i Perzijanci. Staljin i FDR, ili Donald i Mao Epigoni, i tako dalje..
Napokon su Turci još više razjasnili tko ‘zapovijeda’, jednostavno su carstvu dali ime pojedinca. Tako su dali ime muslimanskom princu, Osman I. (1258. – 1326.) i ‘stvorio’ je Otoman Carstvo, koje je uključivalo dio Azije, dio Afrike, pa čak i dio Europe. Međutim, nakon Prvog svjetskog rata, 1918. godine, pobjednici, uglavnom Francuzi i Britanci, raskomadali su Osmansko Carstvo na komade i međusobno ga podijelili.
Najviše mnogoljudna grčki grad nakon Atene je grad Solun je također bio jedan od najkozmopolitskijih gradova u povijesti. Sveti Pavao je poslao dvije poslanice njegovim građanima, 'Solunjanima'. U čast svetog Pavla Solunjani su u naše vrijeme nazvali ulicu svog grada „ulicom Apostolou Pavlou” (ulica „apostola Pavla”). U kući u ovoj ulici 1881. godine rođen je Mustafa Kemal (kasnije nazvan Ataturk). Razumno je pretpostaviti da je Ataturk kao dijete i kao mladić bio pod dubokim utjecajem raznih nacionalnosti koje su činile stanovništvo Soluna (odsada 'Salonica'), posebno svoju naprednu i mnogoljudnu židovsku zajednicu. Ataturk je umro 1938. Pet godina kasnije, 1943., nacisti su od 56,000 Židova u Solunu ubili više od 54,000. Također kao mladić Ataturk je imao kontakte s Francuzima i Nijemcima. Čini se da je Ataturk kao pojedinac bio intelektualno poštena osoba. Nakon što su Francuzi, Englezi i drugi uništili Otomansko Carstvo, Ataturk je početkom 1920-ih imao hrabrosti pretvoriti teokratsku Tursku u sekularnu zemlju. Naravno, slijedeći patriotski western primjer, da bi preživio kao političar, zamijenio je religioznost nacionalizmom, uobičajenim oruđem 'zakona i reda'.
(U ovom trenutku moram zamoliti čitatelja za razumijevanje jer toliko kasnim da završim ovo Dio 2 ovog članka. Prije nekoliko tjedana doživio sam malu nezgodu, pad, ali bez slomljene kosti..)
Tijekom višestoljetne vladavine Osmanskog Carstva Grčka je bila okupirana od strane Osmanlija, koji su kao okupatori pustili okupirane da zadrže svoju vjeru i, što je najvažnije, vratili su narodu zemlju koju je oduzela kršćanska crkva. Konačno, tijekom društvenih revolucija 1800-ih diljem Europe, Osmanlije su bili istjerani iz Grčke od strane grčkih revolucionara, ali je europska elita, francuska, engleska i njemačka, zamijenila Osmanlije s bavarskim princem tinejdžerom, po imenu Otto (!), kao kralj Grka. Zatim, nakon Prvog svjetskog rata i raspada Otomanskog Carstva, Francuzi i Englezi poslali su Grke da pomognu okupirati Tursku (!) jer su Grčka i Turska bile ‘vrata’ Bliskog istoka ulje. Ataturk je uspio pobijediti osvajače i stvoriti modernu Tursku. Rezultat: oko jedan milijun i pol Grka koji su stoljećima živjeli na zapadnoj obali Turske, posebno u Smirni (Izmir na turskom), bili su protjerani iz Turske i završili kao izbjeglice na, u početku negostoljubivom, kopnenom dijelu Grčke.
Suvremena razdoblja
Francusko razdoblje (od kraja 1800-ih do 1923.)
‘Napredne’ zemlje ili ‘napredna’ Carstva posjeduju iznimno učinkovit instrument s kojim mogu pokoriti i kontrolirati manje ‘napredne’ zemlje: Sveučilište! Elita manje 'naprednih' zemalja šalje svoje potomke na sveučilišta 'naprednih' da budu obrazovan. Zanimljivo je da se potomci šalju u ranoj fazi mladosti kako bi usvojili naglasak jezika zemlje domaćina, jer djeca u dobi od 16 do 18 godina još uvijek zadržavaju urođenu sposobnost oponašanja naglaska. Ovo ne samo da će biti korisno za njih, kao buduće vođe njihove zemlje, posebno za dužnosnike Carstva koji govore engleski, već su i ponosni na svoju sposobnost da to učine. To znači da su ponosni na nešto što je ... instinktivno.
Dakle, tijekom "francuskog razdoblja" elita Turske i Grčke u biti je bila neka vrsta "predstavnika" Francuza. Oni su u svoju matičnu zemlju prenijeli svu ‘kulturu’ Francuza. Ime grčkog bilo je Venizelos, premijer, itd., čije je veliko postignuće bilo 'stvaranje' zakona, nazvao ga je, 'ideeoNeemon' (“poseban zakon”, naglasak podebljan o) pomoću kojih je policija mogla primijeniti svoju brutalnost na grčke komuniste ili druge ljevičare.
Nacističko razdoblje (1924. do 1945.)
Grci su od 1924. do 1936. bili podijeljeni na profrancuske, pronjemačke i probritanske. Većina su bili probritanski rojalisti, odnosno desničari. Profrancuzi su bili ‘kulturni’, dok pronjemački nije bilo tako mnogo (možda je jedan od razloga to što je njemački jezik teži za odraslu osobu). Godine 1936. stvari su se radikalno promijenile. Grčka je, slijedeći ‘modu’ tog vremena, konačno ‘uspjela’ nabaviti a fašistički vlada pod nacistički obrazovanim umirovljenim vojnim časnikom grčkog Inženjerskog zbora po imenu Metaxas (što na grčkom znači onaj koji trguje svilom!). Metaxas je zanimljiv društveno-politički slučaj. Metaxas, onaj kojeg su njegovali nacisti, na neobjašnjiv način izmislio je potpuno fašističku Grčku tipa Moussolini. Jedno od njegovih postignuća bilo je umjetničko stvaranje nezaobilaznog „nacionalnog simbola“. Nijemci, Amerikanci, bizantski kršćani i možda drugi, imaju orla kao svoj kvazi-religijski nacionalni simbol. Simbol Metaxasa, nacista, za grčku mladež sastojao se od Moussolinijevog fašiste sjekira (!) koja je imala dva rezna brida u obliku kršćanskog križa, umjesto jednog reznog brida talijansko-rimskog, Moussolinijevog. Iznad sjekire stajala je britanska kruna (!), jer je tadašnji grčki kralj, po imenu George, rođak ‘Fil-ipposa’ iz Britanije koji je umro prije nekoliko dana, bio na čelu grčke države. Sve je to bilo zatvoreno u kružnoj grani lovora koja je simbolizirala starogrčki olimpijski duh. To bi bilo jednostavno smiješno da nije popraćeno brutalnim mučenjem i zatvaranjem Grka koji su se protivili fašizmu, posebno ljevičara.
Većina Grka kao “obožavatelja” Engleza, Francuza ili Nijemaca bili su zapravo “apolitični”, osim Komunističke partije, i, također, u svojoj većini bili su zadovoljni diktaturom. Posebno mladi, čak i djeca! Dakle, kada je 28. listopada 1940. talijanska vojska Mussolinija napala Grčku, Grci su se našli suočeni s fašistima dok je nacionalni simbol grčke mladeži bila fašistička dvostruka sjekira! Grci su porazili Mussolinija i na kraju je Hitler morao okupirati Grčku tako što je sam napao Grčku. Uslijedila je njemačka nacistička okupacija od 1941. do 1944. godine.
Nacisti su očajnički trebali Turke krom za njihovu vojnu industriju, u vezi s problemom legura. Kad bi Turci odbili prodati krom nacistima, morali bi napasti Tursku. Turci su odlučili prodati krom nacistima i izbjeći rat i smrt stotina tisuća Turaka. Također su poslali brod s hranom kako bi spasili Grke koji su tisuće umirali od gladi. Mogu li Turci poraziti naciste? Napokon su Rusi odgovorili na ovo pitanje. Rusima je trebao 21 milijun mrtvih da poraze naciste.
Razdoblje od 1945. do danas (2021.)
Dana 23. veljače 1945. Joseph Goebbels, taj 'karizmatični' nacist, uveo je čovječanstvo u izraz "željezna zavjesa".
Dana 1. svibnja 1945., Goebbels je dao otrovati svoje šestero djece smrtonosnim injekcijama od strane SS liječnika, a zatim je njega i njegovu ženu Magdu ustrijelio SS bolničar.
Dana 5. ožujka 1946., u Fultonu, Missoury, Winston Churchill, taj veliki spasitelj ljudske rase tijekom Drugog svjetskog rata, ponovno je uveo izraz "željezne zavjese" kao vlastiti.
21. veljače 1947. Britanci su izjavili da si “Britanija ne može priuštiti 500 milijuna dolara koliko bi odmah trebalo za obranu Grčke i Turske od komunizma. Sjedinjene Države mogle bi ili popuniti vakuum ili ga pustiti da ode." To je bio kraj "Pax Britannice" i početak "američkog stoljeća".
Dana 12. ožujka 1947., samo 22 dana nakon što su Britanci objavili da su bankrotirali(!), predsjednik Truman zatražio je od Kongresa da odobri 300 milijuna dolara za pomoć Grčkoj i 100 milijuna dolara za Tursku, koja “također zaslužuje našu pozornost”. Ovo je kršteno kao "Trumanova doktrina".
Tako su i Turska i Grčka u tom slavnom stoljeću započele svoj novi život. Objema zemljama upravljale su lokalne elite koje je odobrio povremeni američki car. Ono što je podjednako važno jest da su policija i mučitelji u obje zemlje obučavani u SAD-u. No, ono što je velika nada za čovječanstvo, upravo je udruga demokratskih pravnika iz New Yorka objavila imena turskih mučitelja i imena njihovih američkih instruktora! U Grčkoj su prije mnogo godina dvojica najbrutalnijih američkih obučenih grčkih mučitelja pogubljena na ulicama Atene.
Ljudi obiju zemalja trpjeli su brutalnost diktatura koje su podupirale SAD, kada je američka elita mislila da je to potrebno. Kraj potrebne napomene]
S gornjim tekstom kao vodičem prijeđimo na priču o Karadayiju:
Serija Karadayi trajala je od 2012. do 2015. 3 sezone.
*The 'Junak' priče je Turgut, okružni tužitelj (javni tužitelj) u Istanbulu.ranih 1970-ih.
Turgut je truo do kostiju. On je sin umirovljenog vojnog časnika turske vojske. Njegova je karijera tipična za takvu osobu; Na Pravnom fakultetu, na Sveučilištu, on je 'zvijezda'-student, vrlo popularan i cijenjen od svih. Mrzi svog oca i mrzi ga otac. Njegov kredo kako ga je sam izrazio: "Svijetom upravljaju jaki ljudi poput mene." (Glumac: Yurdaer Okur)
*Mahir (Karadayi) je sin postolara koji sa svojim ocem također radi kao školar. Pošten je i fizički jak, u srednjim ili kasnim tridesetima. (Glumac; Kenan Imirzalioglu)
*Feride je sutkinja, kći političara iu ranim tridesetima. (Glumica; Berguzar Korel)
*Nazif Kara je otac Mahira (glumac; Cetin Tekindor)
*Jasin je policajac (glumac: Riza Kocaoglu)
Dominantna tema priče je korumpiranost službenog pravosuđa. S tim je povezan kriminalitet političara. Najvažnija i najljepša scena priče je ona u kojoj sutkinja Feride, kći istaknutog političara, i Mahir, postolar, silaze veličanstvenim stubištem palače pravde, držeći se za ruke nakon što je Feride dala ostavku na mjesto suca .
Feride, nije bila u istom razredu kao Turgut na Pravnom fakultetu, bila je mlađa, ali je bila obožavateljica Turguta, budućeg okružnog tužitelja. Nakon diplome, kao sutkinja, Feride je imala vjersku vjeru u Zakon i službenu Pravdu. Mahiru je trebalo dosta truda da pokaže Feride da “stvari nisu onakve kakvima se čine”.
Feride je imala veliko poštovanje i ljubav prema svom ocu, političaru. Njezin otac je šef tima koji krijumčari oružje i streljivo iz Bugarske i prodaje ga kriminalcima i vjerskim fanaticima na Bliskom istoku. Ostali članovi tima su: vlasnik jedne od najuglednijih istanbulskih novina i … Turgut.
Viši okružni tužitelj na Ferideinom sudu bio je njezin stari kolega koji je otkrio što se događa s Turgutom i njegovim kriminalnim timom i spremao se predati dosje s njihovim nedjelima višima. Turgut je na smrt izbo svog starijeg kolegu i uspio optužiti Mahirovog oca kao ubojicu.
Ferideini roditelji 'prirodno' ne odobravaju brak s Mahirom, Ferideina majka izjavljuje da ona "ne može disati isti zrak" kao Mahirova obitelj. Više voli Turguta, obrazovanog gospodina, kao muža svoje kćeri. Feridein otac osjeća da bi Mahir mogao utjecati na njegovu kćer u otkrivanju očevih zločinačkih aktivnosti. Stoga odlučuje ubiti Mahira.
Feride i Mahir su spremni za vjenčanje. Mali automobil s uobičajenim vrpcama, itd. čeka mladoženju da pokupi mladu iz njezine kuće. Mahirov četverogodišnji nećak i Mahirova majka ulaze u auto dok se Mahir spremao krenuti prema autu. Čuje se eksplozija, auto, nećak i majka su u komadima. Čovjek koji je postavio eksploziv prisutan je u trenutku eksplozije kako bi “uživao u spektaklu” kako je kasnije rekao Mahiru. (Na primjedbu da je ovo jednostavno fikcija, a ne stvarni život, moglo bi se odgovoriti da slučajevi muškaraca ili mladih koji ubiju pola tuceta ljudi nisu tako rijetki. Usput, zašto su ti 'psihosi' uvijek muškarci?). Osoba koja je naručila ubojstvo bio je Feridein otac, s ciljem da ubije Mahira.
Mahir odlučuje otkriti tko je naručitelj ubojstva. Kako bi preuzeo tako opasan zadatak, on se pokušava distancirati od Feride kako bi je zaštitio. Ferideina majka shvaća da je nalogodavac ubojstva Mahirove majke i nećaka njen muž i to mu govori. On joj prijeti, ali ona to ne kaže Feride, svojoj kćeri
Tijekom treće sezone serije predstavlja se nova tragična junakinja po imenu Belgin (glumica; Sema Ozturk). Belgin je kao beba bio deponirani u sirotištu bez ikakve veze s ijednim čovjekom. Kao dijete neprestano ju je silovao ravnatelj sirotišta. Kada je puštena iz sirotišta u dobi od 18 godina, bila je lijepa mlada žena, ali čudovište kao ljudsko biće. Kako bi je predstavili gledatelju, serija je prikazuje kako stoji uza zid dok je muškarac pokušava silovati. Belgin ga smiruje pretvarajući se da ona ide s njim. Ona stavlja obje ruke na njegova leđa, otvara svoju torbicu, iz nje vadi bodež i ubada ga u leđa ubijajući ga. Belgin si ‘stvara’ zanimljivu karijeru. Otvara kozmetički salon, postaje ljubavnica sadašnjeg šefa policije, postaje dragocjeni doušnik vođa organiziranog kriminala, da bi joj naposljetku Feridein otac, kandidat za predsjednicu turskog parlamenta, poljubio ruku kao da bili njemu ravna dama.
Feride i Mahir nakon bolnog rastanka ponovno se okupljaju. Odluče posjetiti Belginovo sirotište. Feride, u šali, kaže Mahiru da će sve informacije o Belgin.u dati njoj kao sucu, a ne Mahiru, običnom građaninu. To se, naravno, stvarno događa kada Mahir traži dopuštenje da vidi redatelja. Djevojka na recepciji im kaže da je direktor zauzet, ali kada Feride kaže da je sutkinja, djevojka ih odmah odvede do direktora. Ono što slijedi je jedan od najsnažnijih trenutaka u seriji.. Feride i Mahir su u autu iz sirotišta i čekaju zaposlenika da izađe iz sirotišta. U jednom trenutku Mahir pita Feride: "Zar ne bi bilo bolje za tebe da se udaš za čovjeka koji ima fakultetsku diplomu?" Feride odmah stavlja dlan svoje desne ruke preko Mahirovih usta i prolama: “Niti jednu riječ više, niti jednu jedinu riječ!” Zatim mu nježno objašnjava zašto je s njim.
Feridein otac, političar, ubija svoju ženu kako bi joj začepio usta. Turgut, ponosni okružni tužitelj, ubije Ferideina oca, a njega samog objesi turska država.
Feride i Mahir, koji sada imaju malog dječaka, odlučuju primijeniti rješenje Sinclaira Lewisa “Main Street” iz prvog dijela ovog članka. Napuštaju 20 milijuna ljudi u Istanbulu i odlaze provesti ostatak života u malom gradu na Crnom moru koji je rodno mjesto Mahira i njegova oca.
Čestitamo zbog:
– Eylem Canpolat i Sema Ergenekon, za pisanje priče Karadayi
– Uluc Bayraktar, za režiju serije.
– Toygar Işıklı, za njegovu glazbu.
– Kerem Catay, za produkciju.