Primjedbe ove prošlosti kolovoza koji je predsjednik Biden opisao bivšeg predsjednika Trumpa i "ekstremnu MAGA filozofiju" kao "polufašizam" izazvao je predvidljivi bijes republikanskih propagandista i vođa.
Fox News domaćin Tucker Carlson optuženik Predsjednika Bidena etiketirati svakoga tko se s njim ne slaže kao po definiciji fašista, efektivno objaviti rat protiv pola zemlje. Zauzvrat, Trump proglašen Predsjednik Biden "državni neprijatelj", kao što je to učinio na skupu "Spasimo Ameriku" početkom rujna za državne kandidate GOP-a u Pennsylvaniji.
To je znak vremena da se predsjednik SAD-a osjeća prisiljenim izbaciti izraz fašizam da bi opisao većinu Republikanske stranke. Kao političar od karijere, Bidenov dvostranački instinkt uvijek je bio da vidi čašu dopola punu, bez obzira na mogućnosti koje postoje za suradnju s republikancima. Ali budući da dolaze izbori na sredini mandata i republikanski opstrukcionizam koji je više-manje zadana postavka čak i za najskromnije prijedloge demokratske politike, Biden i njegovi demokratski saveznici ne vide drugog izbora nego naglasiti prijetnju krajnje desnice funkcionalnoj demokraciji.
Očito, ideja da je predsjednik Biden "državni neprijatelj" samo je Trumpov demagoški način da kaže da sebe smatra sinonimom za državu, kao nekog wannabe Mussolinijevog moćnika tako ili onako. Naravno, Trump kao samozvani “borac za slobodu” manje je galantni El Caudillo na konju nego samo razmaženi stari biznismen u kolicima za golf. Njegovi olovni govori imaju sva obilježja nekoga tko previše pojačano gleda televiziju. Karizma mu nije baš jača strana. Ali ako su njegove insurekcionističke zavjere da poništi izbore 2020. uvijek imale određeni jadni očaj, ne treba umanjiti antidemokratsku prijetnju koju predstavljaju makinacije ovog pokreta krajnje desnih autoritaraca, neofašista i raznih političkih trgovaca.
Granice demokracije
Svakako je istina da MAGA republikanci predstavljaju antidemokratske prijetnje pravima američkog naroda. Ali nije baš zdrav demokratski sustav ono što je napadnuto. Zapravo, žbice na demokratskom kotaču već su bile slomljene mnogo prije no što je Republikanska stranka zaronila u krajnje desni ekstremizam. Zapravo, demokracija je uvijek bila više formalna doktrina nego živuća stvarnost u Sjedinjenim Državama. Za početak, tijekom većeg dijela povijesti SAD-a vladajuća elita isključivala je crnce i žene iz prava glasa, slobode koja je na kraju izvojevana samo kroz masovne društvene borbe za građanska i demokratska prava.
Ali čak i uz široka prava glasa, koliko demokratsko može biti bilo koje društvo koje je tako temeljito definirano korporativnom moći i nejednakošću u bogatstvu? Koliko demokratsko može biti društvo u kojem tri milijardera— Jeff Bezos, Bill Gates i Warren Buffet — posjeduju onoliko bogatstva koliko gotovo pola nacije? Zapravo, američko društvo je opterećeno imovinskom nejednakošću. U 2019., Federalne rezerve izvješćuju o vrhu 1 posto Amerikanaca je kontroliralo oko 38 posto vrijednosti svih financijskih dionica. U 2021. najbogatiji 10 posto američkih kućanstava posjeduju 89% svih korporativnih dionica.
U kapitalističkim društvima, korporacije se vode za elitne vlasnike i investitore, a ne za radnike koji zapravo stvaraju vrijednost i profit. Također je jasno da će korporacije pokušati platiti svoje zaposlenike što je manje moguće. U 2021. kompenzacijski paketi izvršnih direktora u vodećih 350 američkih korporacija u prosjeku su iznosili 27.8 milijuna dolara godišnje, prema prijaviti iz Instituta za ekonomsku politiku. Sveukupno, direktori su zaradili 399 puta više od prosječnog radnika. Nasuprot tome, 1965. direktori su zarađivali samo 20 puta veću plaću od prosječne radničke naknade. Ali mnogima je zapravo još gore. Prema Institut za politološka istraživanja300 najvećih korporacija koje su isplaćivale najniže prosječne plaće u 2020. imale su razliku u plaćama izvršnog direktora i radnika od 670 prema 1!
Sjajan sustav, zar ne? Za nekolicinu, da. Ali za mnoge, ne toliko.
U Sjedinjenim Državama, mainstream politika dugo je bila u biti pro-poslovna politika, pod petom Wall Streeta. Ali staro klupsko dvostranačje između dviju glavnih stranaka, politika koja nam je dala četiri desetljeća ubrzane imovinske nejednakosti, korporativne deregulacije i ekonomske štednje, nedavno je ustupila mjesto sve većoj političkoj podjeli. To je manje zbog bilo kakvog većeg pomaka ulijevo unutar demokratskog establišmenta nego zbog pada Republikanske stranke u drsku, krajnje desnu skupinu ksenofobnih, autoritarnih ideologa. Čak i sada postoji sve veći krajnje desni MAGA zbor koji poziva na novi građanski rat, kako bi uništili "socijalističku" prijetnju koju predstavljaju različiti Plavi zlobnici liberalne i progresivne politike "slobodoljubivim" domoljubima posvuda.
Ironično, s iznimkom svog manjinskog progresivnog/demokratskog socijalističkog krila, koje prihvaća ažuriranu verziju uglavnom napuštene stare politike New Deala, establišment Demokratske stranke već neko vrijeme djeluje kao branitelj neke vrste liberalne verzije elitna vladavina klase Wall Streeta. Nasuprot tome, Republikanska stranka se više pretvorila u verziju politike Looney Tunesa, u kojoj glume crtani filmovi desničarskih ludaka.
Od poricatelja izbora do spletkarskih odvjetnika i neprincipijelnih oportunista, do ogorčenog, prijetećeg podzemnog svijeta MAGA mafija i zavjerama sklonih, krajnje desničarskih ništarija, Republikanska stranka pretvorila se u san svakog reakcionarnog milijardera o političkom vodstvu u društvu pod željezna peta bogatstva i moći. Na vrhu ove sramotne političke gomile balege stoji sam Trump, veliki poobah korupcije koji sada vodi sud iz svoje lažne palače u Mar-A-Largu.
Da antikapitalizmu
Kako braniti demokraciju? U određenom smislu, ovo je možda samo još jedan način da se zapitamo kako izgraditi antikapitalistički pokret? Po mom mišljenju, vladavina elitne klase i podjele svojstvene kapitalističkom sustavu predstavljaju prepreku stvarnoj demokraciji, stvaranju pravednog i pravednog društva u kojem rad i proizvodnja ne služe privilegiranoj nekolicini, već ljudskim potrebama većine. Jer prava demokracija je demokracija koja se proteže u gospodarstvo, radna mjesta i zajednice našeg društva. To je socijalističko poimanje demokracije.
Danas je kuća američke demokracije sličnija fasadi holivudskog filmskog seta nego stambenoj kući. To je ono što je pokojni politolog Sheldon Wolin opisao kao "upravljana demokracija", sustav u kojem vladaju elite, a javnost je više pod nadzorom nego samoupravom. U tom je sustavu većina građana planski uklonjena sa stvarne vlasti. Sjajna korporativna fasada koncentriranog bogatstva može izgledati moderno i impresivno, ali iza kulisa nazire se neuljepšana stvarnost koliko je ovaj "demokratski" sustav nepravedan, sa svojim beskrajnim ratovima, neobuzdanom imovinskom nejednakošću, masovnim zatvaranjem i endemskim rasnim i seksualnim nasiljem i diskriminacija.
U mnogim aspektima, budućnost distopije kritičari upozoravaju da je u srcu krajnje desničarske republikanske vizije je već ovdje. Kako izvještava Ed Yong u Atlantik, pandemija Covid-19 samo je pogoršala slomljeno stanje mnogih američkih "sustava u kvaru", srušivši "zgradu čiji su temelji već bili truli". Oko 16 posto globalnih smrtnih slučajeva od COVID-a dogodilo se u Sjedinjenim Državama, unatoč tome što predstavljaju samo 4 posto svjetske populacije. Razmisli o tome!
Od rascjepkanih i nedovoljno financiranih resursa javnog zdravstva i otrcanih mreža socijalne sigurnosti do profitnog sustava zdravstvene skrbi koji povećava troškove, otežava pristup i ostavlja desetke milijuna kronično neosiguranih ili premalo osiguranih, američko društvo daleko je od blistavog grada na brdu .
Kao što filozof Nancy Fraser primjećuje u svojoj novoj knjizi, Kanibalski kapitalizam (Verso Books, 2022.), moderno se društvo vrti u "klupku prijetećih prijetnji i ostvarenih nevolja". Za mnoge Amerikance, svakodnevni život je definiran nesigurnim niskoplaćenim poslovima, ogromnim dugovima i opkoljenim sredstvima za život, postavljenim nasuprot onome što Fraser opisuje kao pozadinu sve manjih usluga, ruševne infrastrukture, čvrstih granica i rasnog nasilja. Ovo je društvo koje se pokazalo nespremnim za smrtonosne pandemije ili sustavne izazove klimatske krize. U međuvremenu, politička disfunkcija paralizira sposobnost društva da traži ili čak zamisli istinska rješenja za krize pred nama.
Doista, mentalitet krajnje desnice može se svesti na bešćutnu, okrutnu distopijsku viziju društvenog ugnjetavanja. žene? Oduzimo im reproduktivna prava! Studenti? Nema besplatne vožnje za one zabušne studente! Radnici? Usudite se organizirati sindikat i pokazat ćemo vam što je klasni rat! Školska djeca? Žao nam je ako nismo u nervozi zbog oružanog nasilja poput onih slabih, cmizdravih liberala! Niti ćete pod našim nadzorom učiti o povijesti rasizma ili rodne i spolne diskriminacije!
Koliko sve može biti još ludije? Dok planet polako izlazi iz najgore pandemije Covid-19, svijet se ne suočava s naučenim lekcijama o potrebi za većom solidarnošću među nacijama i narodima, već s prijetnjom nuklearnog rata. Očigledno, postsovjetski kapitalistički eksperiment od tri desetljeća u Rusiji nije pokazao najbolje rezultate. Od Putina do Trumpa do rasta pokreta krajnje desnice u Italiji, Brazilu, Francuskoj i drugdje, nesposobnost kapitalističkog sustava da riješi vlastita društvena proturječja stvara nove prijetnje našem opstanku.
“Poput ouroborisa koji jede vlastiti rep, kapitalističko društvo je spremno proždirati vlastitu supstancu”, upozorava Fraser. "Pravi dinamo samodestabilizacije, povremeno izaziva krize dok rutinski izjeda temelje našeg postojanja."
Ona je u pravu. Transnacionalni kapitalistički sustav nikada nije uspio donijeti ekonomsku sigurnost i stabilnost ljudima u svijetu, okončati globalno siromaštvo i ekonomsko iskorištavanje i uspostaviti miran svijet bez rata.
Danas moramo izgraditi dalekosežni globalni masovni pokret kako bismo porazili autoritarnu, neofašističku prijetnju demokratskim pravima. Potrebna nam je snaga masovnog pokreta kako bismo se suočili s brojnim društvenim izazovima koji su pred nama, od izvanredne klimatske krize do borbe za veće plaće, pristupačno stanovanje, univerzalnu zdravstvenu skrb i obranu reproduktivnih prava žena. U Sjedinjenim Državama, vizija velikog, neovisnog socijalističkog pokreta, onog koji se temelji na politici masovne akcije i lokalnog organiziranja radničke klase za izgradnju novih oblika političke moći, perspektiva je koju vrijedi prihvatiti.
Budućnost demokracije radije će živjeti ili umrijeti u borbama običnih ljudi, radnika i svih potlačenih koji žude za humanijom i životnijom budućnošću za sve ljude.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije