Bivši takozvani "privremeni predsjednik" Venezuele Juan Guaidó jedva je izvukao riječ tijekom događaja u Wilson centru u Washingtonu, D.C., pred skupinom aktivista skočili sa svojih mjesta kako bi se suočili i osudili ekstremno desnu oporbu. Među njima je bio i Leonardo Flores, venezuelanski politički analitičar i aktivist koji živi u Sjedinjenim Državama.
“Juan Guaidó, ti si lažac, lopov, vrati se u Venezuelu da se suočiš s pravdom!” viknuo je Flores na španjolskom prije nego što je ponovio na engleskom.
Publika naklonjena Guaidóu, koja je uključivala značajne venezuelanske oporbene aktiviste i simpatizere, uzvratila je vikom. Među njima je bio David Smolansky, član Guaidójeve stranke Narodna volja, koji je dopustio da ga smetnja nadvlada te je odlučio zamijeniti sebe kao izbacivača i nasilno udaljiti jednog od prosvjednika, čovjeka puno starijeg i manjeg od njega. Smolanski zgrabio aktivista i pokušao ga prigušiti prije nego što je netko u dvorani nekoliko puta viknuo njegovo ime u pokušaju da ga smiri.
Unutar Venezuele, Flores kaže da krajnje desničari poput Guaidóa i Smolanskog paze gdje javno istupaju, kako se ne bi suočili s gnjevom Venezuelanaca koji odbacuju njihove nasilne metode promjene režima. Narodna volja je stranka ekstremno desnog aktivista Leopolda Lópeza, koji je trenutno u egzilu nakon što je pobjegao iz kućnog pritvora ujutro 30. travnja 2019., kada su on i Guaidó vodili neuspješni vojni udar. López je također nedavno bio u Washingtonu, svjedočeći pred Odborom za vanjske poslove Senata u ožujku, gdje je pozvao na proširenje sankcija o Venezueli koji su već prouzročili velike poteškoće za venezuelanski narod.
Međutim, u Washingtonu su se te osobe s venezuelanske krajnje desnice osjećale sigurnima pokazujući svoja lica bilo gdje. Uostalom, tek prije nekoliko godina Guaidó je pozvan da prisustvuje State of the Union, gdje je dobio ovacije, a pljesak je dolazio i od demokrata i od republikanaca.
Zašto SAD postavljaju crveni tepih za Juana Guaidóa?
“Ovo je doista bio prvi put da smo dobili priliku suočiti se s bilo kim od venezuelanskih oporbenih ljudi u D.C.-u i osjećali smo da to stvarno moramo iskoristiti jer kad Guaidó dođe u D.C., to je kao da mu se prostre crveni tepih i on ne čuje nikakve glasove koji se ne slažu s njegovom takozvanom privremenom vladom ili se ne slažu s njegovim planovima da svrgne venezuelansku vladu i podvrgne venezuelanski narod ovim užasnim sankcijama,” rekao je Flores Truthout.
Juan Guaidó prvi je put došao do izražaja 2019. kada se proglasio privremenim predsjednikom Venezuele na temelju dvojbenog tumačenja venezuelanskog ustava. Članovi oporbe i njihovi saveznici iz SAD-a tvrdili su da je mjesto predsjednika bilo "upražnjeno" zbog toga što nisu priznali rezultate izbora 2018. na kojima je predsjednik Nicolás Maduro ponovno izabran na šestogodišnji mandat i stoga ga je morao popuniti tadašnji predsjednik Narodne skupštine. Unatoč snažnoj diplomatskoj potpori SAD-a, Guaidó nije uspio konsolidirati svoj državni udar i nije uspio svrgnuti Madura.
Guaidójev razgovor u Wilson centru 3. svibnja, najavljen kao "Bitka za demokraciju u Venezueli", slučajno se poklopio s trogodišnjicom neuspjele plaćeničke invazije Venezuele poznate kao Operacija Gideon, koju su poduprli Guaidó i njegovi politički saveznici, a koja je pokušala infiltraciju u zemlju preko Kolumbije s ciljem hvatanja ili atentata na predsjednika Madura.
“Imali smo četiri godine Guaidóa koji sada poziva na dodatne sankcije, poziva na vojnu invaziju, poziva na državne udare; pokušava učiniti sve što može kako bi svrgnuo demokratski izabranu i legitimnu vladu Venezuele”, rekao je Flores.
Jasno je da je izdao zemlju.
Flores ističe Guaidóovu podršku Operacija Gideon među mnogim razlozima zašto se osjećao prisiljenim reći oporbenoj ličnosti da se vrati u Venezuelu kako bi se suočio s pravdom. Guaidó je pobjegao iz zemlje prošlog mjeseca, ušavši u Kolumbiju bez odobrenja i stvorivši potencijalnu glavobolju kolumbijskom predsjedniku Gustavu Petru. Tvrdio je da je otputovao u Kolumbiju kako bi sudjelovao na međunarodnoj konferenciji o Venezueli koju je organizirao Petro, ali su i venezuelanska vlada i oporba namjerno bili isključeni iz dnevnih aktivnosti kako bi zadržali fokus na izgradnji regionalnog konsenzusa o rješenjima za političke krize u Venezueli. Uz potporu SAD-a i u pratnji američkih agenata, Guaidó je potom pobjegao u Miami.
Guaidóov samonametnuti egzil u SAD nije iznenađujući. U prosincu su mu kolege oporbeni političari povukao svoj status kao takozvani "privremeni predsjednik". Iako nikada nije imao stvarnu vlast unutar Venezuele, njegovo svrgavanje ipak je bio udarac Guaidóu i njegovoj stranci Narodne volje.
Glas za svrgavanje Guaidóa kao "privremenog predsjednika" dali su članovi sada nepostojeće Nacionalne skupštine, koji su prvi put izabrani 2015. i čiji je mandat istekao 2020., a zamijenila ih je nova skupština izabrana 2020. Još u siječnju, SAD State Department službeno je podržao odluku Nacionalne skupštine iz 2015. o jednostranom proširenju svojih ovlasti.
Celina della Croce, direktorica publikacija na Tricontinental: Institut za društvena istraživanja, nazvala je američku potporu ugašenoj Nacionalnoj skupštini "divlje licemjernom" s obzirom na to da su SAD objavile izvještaji tvrdeći da je njegova politika vođena interesom za promicanje demokracije unutar Venezuele.
SAD ima ekonomske motive za svoje sankcije protiv Venezuele
Politika SAD-a prema Venezueli i politički interesi oporbe duboko su isprepleteni. Od izbora Huga Cháveza 1998., Washington je u sukobu s vodstvom u Caracasu, podupirući napore za promjenu režima, uključujući podršku puču 2002. koji je nakratko svrgnuo Cháveza s vlasti prije nego što je vraćen nakon što su masovne mobilizacije potaknule lojalne sigurnosne snage da spasiti tadašnjeg predsjednika.
Della Croce tvrdi da je uplitanje SAD-a u Venezuelu vođeno interesom kreatora politike da osiguraju pristup golemim prirodnim resursima zemlje. Venezuela računa na najveće dokazane rezerve nafte na svijetu.
"Oni znaju da bi imali puno više sreće u pogledu pristupa venezuelanskoj nafti i venezuelanskom zlatu pod oporbom", rekao je della Croce Truthout.
Sankcije protiv Venezuele prvi put su uvedene 2015. za vrijeme Obamine administracije. Međutim, američke sankcije i napori na promjeni režima u Venezueli dramatično su prošireni tijekom administracije Donalda Trumpa.
Pod Trumpom, SAD je bio pokretačka snaga iza nastojanja da regionalne vlade priznaju Guaidóa i njegovu takozvanu "privremenu vladu"; SAD je zamrznuo venezuelanska sredstva i zaplijenio imovinu u inozemstvu, prepustivši kontrolu nad njima krajnjoj desnoj oporbi; Ministarstvo financija provelo je ono što je iznosilo a blokada naftne industrije, sprječavajući Venezuelu da proda svoj broj jedan izvoz na međunarodnim tržištima; i nametnula je popis sankcija koje su ozbiljno ograničile sposobnost tvrtki da posluju u Venezueli.
Ovaj napad mjera postao je poznat kao strategija "maksimalnog pritiska", strategija usmjerena na stvaranje masovne patnje kako bi se ubrzao odlazak Madura s vlasti.
Biden je nastavio štetnu strategiju "maksimalnog pritiska" protiv Venezuele
Kad su se demokrati vratili u Bijelu kuću nakon izbora 2020., tim predsjednika Joea Bidena pokazao je svoj interes za reviziju američke politike prema Latinskoj Americi. Međutim, tri godine kasnije, politika SAD-a prema Venezueli ostala je uglavnom nepromijenjena. Nakon izbijanja sukoba u Ukrajini, činilo se da su SAD i Venezuela krenule ka detantu, a dva visoka američka izaslanstva otputovala su u Caracas kako bi se sastala s kolegama u Venezueli. Ti su sastanci polučili samo skromne rezultate, dok su američke sankcije Venezueli ostale čvrsto na snazi.
Della Croce kaže da bi bilo ispravno tvrditi da je Bidenova Bijela kuća zadržala strategiju "maksimalnog pritiska" u odnosu na Venezuelu i da njegova administracija mora preuzeti odgovornost za učinke koje je američka politika imala na stanovništvo Venezuele.
Nedavna studija venezuelanskog ekonomista Francisca Rodrígueza za Centar za ekonomska i politička istraživanja, progresivni think tank sa sjedištem u DC-u, bavila se posljedice ekonomskih sankcija na životni standard u ciljanim zemljama. Rodríguezova analiza 32 studije o tom pitanju zaključila je da je 30 od tih studija pokazalo da "sankcije imaju negativne učinke na ishode u rasponu od prihoda po glavi stanovnika do siromaštva, nejednakosti, smrtnosti i ljudskih prava."
Smrtonosni učinci sankcija nešto su s čime je Hector Figarella, aktivist Odbora za antiimperijalističku akciju, osobno upoznat. Figarella kaže da je izgubio više članova obitelji kao rezultat američkih sankcija. Godine 2017. njegov je otac umro od krvnog ugruška u njegovom srcu, smrti koja bi se lako mogla spriječiti da je imao pristup antikoagulansima, ali nijedan nije bio dostupan zbog sankcija zemlji zbog kojih su lijekovi oskudni.
Figarella je nedavno sudjelovao u prosvjedu ispred ureda kongresmena Jima McGoverna u Northamptonu, pozivajući ga da potpiše pismo predsjedniku Bidenu u kojem poziva na ukidanje sankcija Kubi i Venezueli. McGovern je bio jedan od nekolicine američkih zakonodavaca tražeći promjenu Politika SAD-a prema Venezueli, već je napisala nekoliko pisama Bidenu tražeći od njega da ukine sankcije. Svjestan razornih učinaka koje su sankcije imale na njegovu zemlju i njegovu obitelj, Figarella kaže da bi volio vidjeti McGoverna da učini više kako bi zadržao pritisak na Bidena.
Sankcije SAD-a protiv Venezuele eskaliraju migrantsku krizu
Aktivisti diljem SAD-a koji traže ukidanje sankcija motivirani su osjećajem hitnosti, ne samo zbog humanitarnog danaka koji imaju za stanovništvo zemlje, već i zato što uočavaju promjenu u političkom krajoliku koja bi mogla omogućiti promjenu američke politike prema Venezuela.
S jedne strane, regija je prošla kroz značajnu političku promjenu. Mnoge desničarske, SAD-u prijateljske vlade u Latinskoj Americi koje su podržale Guaidóa izbačene su i zamijenjene progresivnim i ljevičarskim vođama koji rade na obnovi diplomatskih i gospodarskih veza s Caracasom. Ova promjena ostavila je SAD u velikom raskoraku s velikom većinom izabranih vođa Latinske Amerike.
S druge strane, jedan od učinaka ekonomske krize potaknute sankcijama bio je masovni egzodus ljudi iz Venezuele koji su smatrali da nemaju drugog izbora nego otići i potražiti priliku negdje drugdje. Iako su se mnogi od njih odlučili preseliti u zemlje diljem regije, južna granica SAD-a doživjela je veliki priliv venezuelanskih migranata i izbjeglica.
Figarella priča Truthout da su čak i konzervativni članovi Kongresa u SAD-u prepoznali utjecaj sankcija na migrantsku krizu.
“Trenutno je ključno vrijeme da se izvrši pritisak na Bidenovu administraciju. Moramo imati članove Kongresa koji se oslanjaju na administraciju i guraju administraciju, te zahtijevaju da se ove okrutne i nezakonite sankcije ukinu”, rekao je Figarella. Čini se da je klima zrela za promjene, za novu politiku prema Venezueli.
Ukidanje sankcija zahtijevat će pritisak na lokalnoj razini
Nedavno je skupina od 21 demokratskog člana Kongresa predala pismo predsjedniku Bidenu pozivajući ga da ukinuti sankcije o Venezueli i Kubi kako bi se zaustavila povećana migracija prema granicama SAD-a, iako je to pismo naišlo na otpor od strane konzervativnih demokrata poput senatora Boba Menéndeza.
Američki dužnosnici također su tvrdili da žele rješenje o kojem će pregovarati politički akteri Venezuele. Predstavnici venezuelanske vlade i oporbe sudjelovali su u razgovorima kojima je domaćin bio Meksiko kako bi uspostavili zajednički program i uspostavili konsenzus o okviru za ustavom propisane predsjedničke izbore 2024. Jedan veliki napredak za pregovaračkim stolom bio je sporazum o uspostavi fonda koji sadrži 3.2 milijarde dolara u američkoj valuti, kojima će upravljati Ujedinjeni narodi i koji će biti izvučeni iz zamrznute venezuelanske imovine u inozemstvu, koja bi se koristila za neke od najhitnijih društvenih potreba zemlje, poput popravka infrastrukture i ulaganja u bolnice u zemlji i škole. Unatoč postizanju sporazuma u studenom, SAD je konačno signalizirao da hoće oslobodi novac svibnja 18.
Jedan od učinaka ekonomske krize potaknute sankcijama bio je masovni egzodus ljudi iz Venezuele.
Leonardo Flores pripisuje kašnjenje u oslobađanju sredstava potpori SAD-a opoziciji. Tvrdi da bi sredstva donijela "neposrednu materijalnu korist koja se može izmjeriti" venezuelanskom narodu.
“Dakle, oni ne žele vidjeti ova poboljšanja u svakodnevnom životu Venezuele do izbora 2024. jer će Madurova administracija pripisati zasluge bilo kakvom poboljšanju. I to je s pravom, jer je to novac kojem bi vlada Venezuele imala pristup unaprijed da ga Sjedinjene Države nisu zamrznule”, rekao je Flores. Truthout.
Aktivisti su bili razočarani kada su američki dužnosnici ponovno zagrlili Guaidóa tijekom njegova posjeta Washingtonu ovog svibnja. Flores to vidi kao dokaz Washingtonove tvrdoglavosti i nespremnosti da prizna da je pogriješio.
Ukazujući na podršku opozicije naporima za nasilnu promjenu režima, Figarella kaže da je karakterizacija ljudi poput Guaidóa kao promicatelja ljudskih prava i demokracije "smiješna".
Flores tvrdi da su ljudi u SAD-u desetljećima bili "zavareni" o prirodi venezuelanske oporbe. Daleko od toga da su promicatelji ljudskih prava i demokracije kao što američki političari i stručnjaci tvrde da jesu, prema Floresu, oporba se umjesto toga bavi osiguravanjem vlasti svim potrebnim sredstvima.
On također priznaje da će to biti "teška bitka" da se osigura promjena u američkoj politici, ali se slaže da trenutno postoji političko otvaranje.
Sa svoje strane, Celina della Croce tvrdi da stanovnici SAD-a ne bi podržali trenutnu američku politiku u Latinskoj Americi kad bi znali kakvu su štetu zapravo prouzročile, ali da će promjena mišljenja ljudi zahtijevati masovno organiziranje. Ona tvrdi da bi usred rastuće nejednakosti i siromaštva u Sjedinjenim Državama ljudi mogli crpiti inspiraciju iz odlučnosti venezuelanskog naroda da obrani svoj suverenitet i razvije ekonomski model koji ljude stavlja na prvo mjesto.
Hector Figarella kaže kako vjeruje da bi Venezuela "procvjetala" kad bi bila oslobođena sankcija.
“Mislim da bi to bio novi početak, ponovno rođenje. Ukidanje sankcija omogućilo bi da se venezuelanska socijalistička revolucija stvarno ostvari, tako da bi se mogla izgraditi bolja budućnost za venezuelanski narod, budućnost sa samoodređenjem, bez uplitanja SAD-a”, zaključio je Figarella.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije