Prije nešto više od dvije godine krenula je najgora recesija od Velike depresije, bez obzira na sve tvrdnje velikana ekonomske znanosti da su dani uspona i padova davno prošli. Podsjetimo da je slična tvrdnja iznesena 15. listopada 1929. kada je jedan od najviših američkih ekonomista, Irving Fisher sa Sveučilišta Yale, izjavio da su cijene dionica dosegle "nešto što izgleda kao trajno visoki plato". Samo dva tjedna nakon ove tvrdnje, Wall Street je propao, noseći sa sobom cijeli svijet, osim Sovjetskog Saveza. Svjetskom gospodarstvu trebalo je 25 godina da se vrati na razinu iz 1929. Zahvaljujući Keynesu odustalo se od mita o racionalnom tržištu.
Ovaj mit je uskrsnuo iz zaborava u posljednjoj četvrtini 20th stoljeća od strane Thatcherinih i Reaganovih režima pod njihovim mentorom, Miltonom Friedmanom sa Sveučilišta u Chicagu. Friedman, da citiram Justina Foxa (čija je nedavno objavljena knjiga Mit o racionalnom tržištu o čemu se naširoko raspravlja), "nikada nisam vjerovao da su tržišta savršeno racionalna, ali ... bila su racionalnija od vlada."
Ovakvo razmišljanje došlo je do temelja Washingtonskog konsenzusa koji je postao temeljem globalizacije, koju su SAD i institucije i ekonomisti, s njim povezani, nastojali nametnuti cijelom svijetu. Propagandisti poput Thomasa L. Friedmana pontificirali su da svijet nema alternative nego pasti u red. U našoj zemlji, ekonomski nered koji su stvorile vlade V. P. Singh-Chandrashekhar, stvorio je uvjete za pokretanje i nastavak ekonomskih reformi temeljenih na Washingtonskom konsenzusu tijekom režima Narasimhe Raoa. Uloga vlade je smanjena, poduzeća u javnom sektoru su potpuno ili djelomično privatizirana, uklanjanje društvenih nejednakosti i regionalnih neravnoteža više nije ostalo prioritet za vladu, socijalne mjere su bile osujećene, a čak su i zdravstveni i obrazovni sektori napušteni na raspolaganju tržišnim snagama i podvrgnut maksimiziranju profita. Nehruvijanska strategija razvoja postala je ismijavana, a vladi su bile vezane ruke uvođenjem mudrosti Arthura Laffera, utjelovljene u Lafferovoj krivulji i financiranju s nultim deficitom. Radništvo je trebalo disciplinirati davanjem poslodavcima neograničene ovlasti zapošljavanja i otpuštanja. SEZ je trebao biti potpuno izvan djelokruga zakona o radu i sindikalnih aktivnosti.
Propast ove sheme započela je 12. lipnja 2007. kada je Bear Stearns pao na zemlju, a s tim je došao i lanac tvrtki koje su proglasile bankrot i spustile kapke. Ovaj proces se nastavlja nezaustavljivo. Najnoviji je General Motors. Milijuni radnika izgubili su posao, a u danima koji dolaze izgubit će ih još više.
Samo gospodarstva dviju zemalja, Indije i Kine, nastavljaju marširati naprijed iako sporijim tempom. Što se Indije tiče, njezina je situacija bolja od većine zemalja svijeta jer nije u potpunosti odustala od Nehruvijanske strategije, što je naglasila predsjednica Kongresa gđa. Sonia Gandhi govoreći na svečanosti koju je organizirao Hindustan Times. Zahvaljujući njezinom inzistiranju NREGA, shema odricanja od ruralnih zajmova i druge mjere socijalne skrbi ne samo da su pokrenute, već se i šire unatoč protivljenju ekonomista poput Kaushika Basua i Ragurama G. Rajana. Ekonomsko istraživanje 2008-09, upravo objavljen naglašava ovo.
Stopa gospodarskog rasta pala je u razdoblju 2008.-09. na 6.7 posto s prosjeka od 8.8 posto ostvarenog u razdoblju 2003.-04.-2007.-08., ali je, gledajući na stanje većine zemalja svijeta, prilično impresivna. Unatoč ovom usporavanju, ulaganja su i dalje velika, kao što pokazuje činjenica da je "omjer fiksnih ulaganja u BDP-u posljedično porastao na 32.2 posto BDP-a u razdoblju 2008.-09. s 31.6 posto u razdoblju 2007.-08. To odražava otpornost indijskog poduzeće, suočeno s ogromnim porastom globalne neizvjesnosti i averzije prema riziku te zamrzavanjem visoko razvijenih financijskih tržišta."
Na sreću, proizvodnja prehrambenih žitarica nije pretrpjela veći pad u razdoblju 2008.-09. Iznosio je 229.9 milijuna tona u usporedbi s 230.8 i 217.3 milijuna tona u 2007.-08. i 2006.-07. Indeks industrijske proizvodnje porastao je samo 2.6 posto u odnosu na 8.5 posto u prethodnoj godini. Situacija s proizvodnjom električne energije također nije bila sretna jer je njezina proizvodnja pala sa 6.3 posto na 2.7 posto. Inflacija je nastavila zabrinjavati. Prosječna inflacija u 52 tjedna, temeljena na indeksu veleprodajnih cijena, porasla je s 4.7 na 8.4 posto. Ako se uzmu u obzir potrošačke cijene, stopa inflacije bila je veća. I izvoz i uvoz su se smanjili uglavnom zbog recesije među trgovinskim partnerima. Državne devizne rezerve su se smanjile. Proračunska pozicija pokazala je deficite. Bruto fiskalni deficit iznosio je 6.2 posto u odnosu na 2.7 posto u prethodnoj godini. Manjak prihoda porastao je na 4.6 posto u usporedbi s 1.1 posto godinu ranije.
Ekonomsko istraživanje 2008-09 izražava neku vrstu fatalizma i bespomoćnosti kada kaže: "Globalni financijski krah i posljedična ekonomska recesija u razvijenim gospodarstvima očito su bili glavni čimbenik usporavanja gospodarstva Indije. S obzirom na podrijetlo i dimenziju krize u naprednim zemljama, koju su neki nazvali najgora od Velike depresije; svaka zemlja u razvoju propatila je u različitoj mjeri. Nijedna zemlja, uključujući Indiju, nije ostala imuna na globalni ekonomski šok."
Očito, to nije u skladu s tradicionalnim nacionalističkim načinom razmišljanja utjelovljenim u dokumentima Kongresa i vlada koje su vodili Nehru i Indira Gandhi. Da su ti čelnici bili u blizini, istražili bi mogućnost odvajanja od američkog gospodarstva oživljavanjem NAM-a i uvjeravanjem Kine, Rusije, Brazila, Argentine, Južne Afrike i tako dalje. Nisu li oni odbacili teorije "učenih" ekonomista sa Zapada, koje su imale za cilj odvratiti Indiju od industrijalizacije i osnivanja poduzeća u javnom sektoru? Istraživanju mogućnosti "odvajanja" potrebno je ozbiljno pristupiti usprkos naporima Pregled da se polije hladnom vodom. Sve dok je indijsko gospodarstvo podložno FII-jima i lutanju vrućeg novca u potrazi za brzom zaradom, nastavit će doživljavati nasilne uspone i padove.
Povrsina je naglasio važnost uključivog rasta i istaknuo neke od programa koji su u tijeku. To je zapravo prihvaćanje linije koju slijede Nehru i Indira Gandhi i odbacivanje besmislica poput 'moralnog hazarda', 'bez besplatnog ručka' i 'poticanja besposlice' kroz NREGA. Zapravo, naša demokracija temeljena na franšizi za odrasle veliko je ograničenje koje obeshrabruje praćenje linije ekonomista poput Basua, Rajana i drugih, koji svoju mudrost crpe iz neoliberalizma. Ipak, nisu se povukli kao što je jasno iz košarice političkih recepata, iznesenih u Pregled. To uključuje: "Reforma subvencija za naftu (LPG, kerozin), gnojiva i hranu... Ograničiti subvenciju za LPG na najviše 6-8 cilindara godišnje po kućanstvu. Postupno ukinuti subvenciju za opskrbu kerozinom osiguravajući da svako ruralno kućanstvo (bez struje i LPG priključak) ima solarno kuhalo i solarnu lanternu." "Revitalizirajte program dezinvestiranja i planirajte generirati najmanje 25,000 crore rupija godišnje. Dovršite postupak prodaje 5-10 posto udjela u prethodno identificiranim profitabilnim poduzećima koja nisu navratna. Navedite sva poduzeća javnog sektora koja ne kotiraju na burzi i prodajte najmanje 10 posto dioničkog kapitala javnosti. Prodajte na aukciji sve gubitaše PSU-ove koji se ne mogu oživjeti. Za one čija je neto vrijednost nula, dopustite negativnu ponudu u obliku otpisa duga." "ukinuti preostalu zabranu terminskih ugovora kako bi se ponovno uspostavilo otkrivanje cijena i upravljanje cjenovnim rizikom." "Smanjenje broja radnika: Trenutačno je za ovu svrhu potrebno prethodno dopuštenje Vlade prema Poglavlju V-B Zakona o industrijskim sporovima. Ovo treba ukloniti uz istodobno povećanje naknade od sadašnjih 15-dnevnih plaća za svaku godinu radnog staža." "Zakon o tvornicama treba izmijeniti kako bi se radni tjedan povećao na 60 sati (s 48 sati) i dnevno ograničenje kako bi se zadovoljila sezonska potražnja kroz prekovremeni rad."
Unatoč stalnom rastu stope gospodarskog rasta, Indija je na 132. mjestund sa stanovišta ljudskog razvoja. Čak 125 zemalja ima veći BDP po stanovniku, a 126 ima duži životni vijek pri rođenju. Imamo veću stopu nepismenosti odraslih od 147 zemalja svijeta. The Pregled priznaje da je pothranjenost i dalje veliki problem. "Pothranjenost, mjerena prema nedovoljnoj tjelesnoj težini djece mlađe od 3 godine, koja čini 45.9 posto ... i dalje je mnogo viša. ... Loše prakse hranjenja u dojenčadi i ranom djetinjstvu, što rezultira pothranjenošću, doprinosi smanjenom kognitivnom i socijalnom razvoju, lošem uspjehu u školi i smanjenom produktivnost u kasnijoj životnoj dobi. ... Dok je potrošnja žitarica po glavi stanovnika opala, udio nežitarica u potrošnji hrane nije porastao kako bi se kompenzirao pad dostupnosti žitarica." Nepotrebno je dodavati da ovo razotkriva tvrdnju da su puke visoke stope gospodarskog rasta dovoljne da izdignu ljude iznad granice siromaštva. Zaluđenost gospodarskim rastom se mora odreći i težiti razvoju.
Nedavno objavljena studija "Indija 2039—imućno društvo u jednoj generaciji" naglašava da će jaz u bogatstvu Indije sigurno ugroziti njezin rast. Citirati Financial Times (24. lipnja): "Indija mora obuzdati koncentraciju bogatstva veću od one koja se vidi u Brazilu i Rusiji ili riskira da postane talac korporativne oligarhije koja će potisnuti brzi gospodarski rast." Grupa koja je autor Pregled čini se da ih ne zabrinjava njihova opsjednutost provođenjem diskreditiranog Washingtonskog konsenzusa.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije