Tradicionalni fokus Svjetskog socijalnog foruma na ekonomsku, političku i društvenu nepravdu uzrokovanu globalizacijom pomaknuo se prema pobunama i nemirima Arapskog proljeća, u aktualnom izdanju globalnog okupljanja u Tunisu.
WSF je “u Latinskoj Americi pridonio izgradnji vlada koje su uz narodne klase. Nadamo se da će se to dogoditi i u arapskom svijetu”, rekao je Tarek Ben Hiba, aktivist za ljudska prava u Tunisu i Francuskoj.
Mislio je na očekivanja tuniške ljevice u vezi s 12. godišnjim WSF-om koji se održava od 26. do 30. ožujka u glavnom gradu Tunisu, gdje su demonstracije prisilile predsjednika Zinea El Abidinea Ben Alija da siđe s vlasti u siječnju 2011.
WSF je započeo u južnom brazilskom gradu Porto Alegreu 2001. godine, okupivši stotine nevladinih organizacija i pokreta koji su kritični prema smjeru u kojem ide proces globalizacije.
WSF 2013. organiziran je u Tunisu, kolijevci arapskih pobuna, kako bi se izrazila potpora procesima promjene pokrenutim samospaljivanjem Mohameda Bouazizija u prosincu 2010., osiromašenog prodavača voća čiji je posljednji očajnički čin pokrenuo tunisku revoluciju i, naposljetku, , Arapsko proljeće koje je u tijeku.
Prvo izdanje WSF-a čiji je domaćin jedna arapska zemlja postalo je odraz postignuća i neriješenih izazova u Tunisu, Egiptu, Libiji i Siriji, te proturječja i neriješenih sukobljenih vizija.
S jedne strane je širok sukob između sekularista i islamista, posebno u Tunisu i Egiptu. A s druge je rat koji bjesni u Siriji te neizvjesnost i nestabilnost u Libiji.
Sukob u Siriji bio je jedan od glavnih izvora napetosti na WSF radionicama i panelima održanim ovog tjedna u kampusu Sveučilišta Tunis El Manar.
Pristaše i protivnici sirijskog predsjednika Bashara al-Assada dijele prostor u kampusu koji je pretvoren u logor heterogenih globalnih borbi.
U četvrtak, na primjer, dok su četiri sirijske komunističke i dvije kurdske organizacije raspravljale o budućim akcijama protiv režima, pristaše al-Assada održale su skup na središnjem trgu. Dvije skupine nisu se ukrstile, pa nije došlo do sukoba, ali je napetost bila osjetna.
Sudionici rasprave sirijskih komunista i Kurda rekli su za IPS da su usuglasili dokument kojim se priznaje važnost individualnih i kolektivnih prava svih etničkih skupina u Siriji, što je posebno značajno za Kurde, najveću manjinu.
Također su se složili održati dan solidarnosti sa sirijskim ustankom, u prvom tjednu svibnja.
Izvori su rekli da je kongres planiran za lipanj, kako bi okupio "sirijsku, europsku i latinoameričku internacionalističku ljevicu" kako bi koordinirali podršku pobuni.
Situacija u Libiji je još jedan izvor napetosti. U srijedu su se dvije skupine sukobile kada je jedna od njih pokušala podignuti znak potpore Moameru Gadafiju (koji je vladao zemljom od 1969. do listopada 2011., kada su ga pobunjeničke snage uhvatile i ubile).
To je izazvalo reakciju pristaša ustanka koji na WSF-u imaju nekoliko štandova na kojima se može vidjeti trobojnica revolucije i zastava nomadskog naroda Berber ili Amazig.
“Bolje nam je nego što oni govore”, rekla je za IPS Fatma, žena iz Tripolija koja pripada organizaciji koja se bori za sudjelovanje žena u političkom životu. “Ima problema, ali učimo od nule, jer prije nije bilo civilnog društva.”
Prijepori između islamista i sekularista koji podgrijavaju političke procese u Tunisu i Egiptu reflektirali su se i na ovotjedni WSF.
Jedan od novih aspekata u odnosu na prethodne sjednice WSF-a je prisutnost organizacija povezanih s džamijama, u separeima na kampusu, kao i specifični prosvjedi.
Na primjer, više od mjesec dana studentice su organizirale sjedenje u kampusu kako bi prosvjedovale protiv sveučilišnih propisa koji zabranjuju nikab – puni muslimanski veo koji pokazuje samo oči. Muslimanski studenti tvrde da zabrana krši njihovu slobodu vjere.
Prosvjedi se odvijaju u ozračju rastućih sukoba od ubojstva ljevičarskog političara Shokrija Belaida u veljači.
“Sudionici Foruma traže slobodu, zbog čega tražimo vašu podršku”, rekao je Nabi Wahbi, jedan od mladih demonstranata koji su sudjelovali u prosvjedu za nikab.
Integracija ovih skupina u okruženju obilježenom borbom za ženska prava izazov je za ova okupljanja.
Progresivne skupine u Tunisu optužuju islamiste za pokušaj nametanja šerijata, odnosno islamskog zakona, te za potkopavanje prava žena.
Ali arapski revolucionarni procesi nisu jedini izazov s kojim se suočava ovotjedni WSF. Postoje i duboko ukorijenjeni nacionalistički sukobi.
Središnje uključuju Palestinu i Zapadnu Saharu. No, dok je Palestina glavni cilj za koji se zalaže nekoliko delegacija, Sahravi se suočavaju s golemom delegacijom iz Maroka, koja je pokušala diskreditirati zahtjeve za neovisnošću stanovnika bivše španjolske kolonije.
“Fronta Polisario laže”, pisalo je na natpisu koji se odnosio na politički pokret koji vodi borbu za neovisnost Zapadne Sahare, koju su borci za neovisnost 1976. proglasili Saharskom Arapskom Demokratskom Republikom.
Marokanski aktivist Benis Ghitah požalio se na saharske izbjeglice, koje već desetljećima žive u udaljenim kampovima na jugozapadu Alžira.
Ali Sahravi se bore protiv njih. "Maroko pokušava zbuniti ljude", rekao je Dih Naocha za IPS, koji je izrazio bojazan jer je ovo prvi put da su predstavnici naroda Sahrawi došli u Tunis braniti svoja prava.
Promjena regije od strane WSF-a također je uključivala promjenu fokusa. Ali također je istina da su, kao što je Ben Hiba naznačio, zasjedanja WSF-a u prvom desetljeću 21. stoljeća poslužila kao podrška emancipatorskim procesima u Latinskoj Americi – nešto što se revolucionarne arapske snage nadaju ponoviti ovotjednim događajem.
Blogeri, grupe za ljudska prava i aktivisti različitih struka imali su priliku susresti se oči u oči. Vrijeme će pokazati rezultate.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije