Nikada nije bilo dugotrajnog rata od kojeg je neka zemlja imala koristi. … Sun Tzu
Nedavni nemiri u Afganistanu nakon što su američke trupe bacile Kur'ane u ložište uključile su sve etničke skupine uključujući i one koje predstavljaju saveznici u Sjevernom savezu. Dok SAD ide naprijed sa svojim široko objavljenim planovima o izlasku do 2014., ciljanje viših savjetnika i trenera naglašava poteškoće. Očaj SAD-a da napusti Afganistan je jasan. Daljnje slabljenje njezine pregovaračke pozicije je opetovani poziv na pregovore s talibanima. U međuvremenu, sve zainteresirane strane su zauzete pozicioniranjem i prestrojavanjem za post-američki Afganistan. Nikad lak, zadatak osiguravanja odgovarajućeg sporazuma (i onog koji vrijedi nakon povlačenja) sada je postao gotovo nemoguć.
Za početak, Vijetnam je trebao naučiti jednostavnu lekciju, naime, uzaludnost borbe u gerilskom ratu kada otpor ima sigurno utočište. Razlog nije teško dokučiti: snage otpora povlače se u sigurno utočište kada su pritisnute, obnavljaju se i ponovno napadaju u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu. Vijetnam je također pokazao da odlazeća sila mora zadržati određenu moć da bi se sporazum nastavio poštovati. S obzirom na to da SAD nema dovoljno utjecaja na talibane, bilateralni pregovori su puni mogućnosti završetka igre nalik vijetnamskom.
Osim toga, kulturne razlike i dugoročne posljedice okupacijske vojske ostavljaju prirodni talog ogorčenosti. SAD je na strani manjinskih Tadžika, Uzbeka i Hazara, ali su i oni sudjelovali u posljednjim neredima koji su se proširili od Bagrama do Kabula i svih većih gradova. Tako sva ratišta postaju negostoljubivija.
Stavovi talibana i nedavne informacije koje su izašle na vidjelo preko zapovjednika na terenu potpukovnika Daniela L. Davisa opovrgavaju ružičastu sliku talibana u bijegu, željnog pregovora. Čini se da su Talibani prilično spremni pustiti SAD da se kuha u vlastitom soku, dok se čini da SAD očajnički želi izaći iz lonca.
Alternativa bilateralnim pregovorima s talibanima bili bi višestranački pregovori koji bi uključivali regionalne aktere s namjerom da se osigura buduća stabilnost za svaki postignuti sporazum. Nažalost, i ovdje postoje značajne prepreke jer sadašnji odnosi SAD-a sa susjednim i najviše pogođenim silama Afganistana, Pakistanom i Iranom, ne mogu biti gori.
Daljnje kompliciranje stvari, nedavno ubojstvo dva viša američka savjetnika, u navodno sigurnom afganistanskom ministarstvu, i kasnije uklanjanje svih savjetnika može samo spriječiti proces obuke afganistanske vojske da preuzme dužnost od SAD-a nakon povlačenja. Štoviše, nerijetki napadi 'zeleno na plavo' od strane afganistanskih vojnika, koji okreću svoje ISAF trenere, otvaraju otvorena pitanja pouzdanosti i lojalnosti afganistanskoj vladi i njezinoj politici.
Dakle, ukratko rečeno, izgledi za pravilno obučene i pouzdane afganistanske snage ne izgledaju obećavajuće; malo su vjerojatni izgledi da se oni stvarno pridržavaju bilateralnog sporazuma s talibanima; a mogućnost multilateralnog sporazuma koji uključuje regionalne sile trenutno je daleka. Afganistan je postao nemoguća situacija... možda je vrijeme da se proglasi pobjeda i ode?
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije