Tijekom trenutne predizborne kampanje, mnogo se raspravlja o "ratu protiv terorizma" SAD-a. Dok se ova rasprava gotovo u potpunosti fokusira na Bliski istok, Irak i Al-Quaidu, gotovo da se i ne spominje trenutačni rat SAD-a u Kolumbiji, rat u kojem SAD zapravo podržava vojne snage koje teroriziraju stanovništvo. Uistinu, Kongres SAD-a, unatoč protivljenju brojnih organizacija za ljudska prava, nedavno je produbio ulogu SAD-a u Kolumbiji glasanjem za udvostručenje razine američkih trupa u Kolumbiji sa 400 na 800. Ova uključenost trupa je dodatak više od 3.5 USD milijardi SAD je već potrošio na kolumbijsku vojsku od 2000. godine, čime je Kolumbija postala treći najveći primatelj američke vojne pomoći u svijetu.
Upravo sam se vratio iz Saravene u Kolumbiji, malog grada smještenog u značajnoj naftnoj regiji departmana Arauca i grada u kojem je smješten veliki dio američkih trupa u Kolumbiji. Američki vojnici žive u krugu 18. brigade kolumbijske vojske i obučavaju ovu brigadu o onome što nazivaju "antiterorističkim" tehnikama i kako zaštititi naftovode Occidental Petroleuma, američke tvrtke koja se također nalazi u Departmanu Arauca. Doista, SAD je nedavno dodijelio 99 milijuna dolara za opremanje 18. brigade za izričitu svrhu zaštite ovih cjevovoda.
No, ta ista 18. brigada poznata je po grubim kršenjima ljudskih prava nad civilnim stanovništvom. Jedan od najnovijih i očiglednih prekršaja 18. brigade bio je atentat na tri sindikalna čelnika 5. kolovoza 2004. i uhićenje još dvojice sindikalista istog dana. Dok je kolumbijska vojska tvrdila da su trojica sindikalista ubijena u oružanom obračunu s vojskom, kolumbijski državni odvjetnik zaključio je da to nije tako te da su sindikalisti bili nenaoružani i hladnokrvno ubijeni.
Dok sam bio u Saraveni, sastao sam se s pukovnikom Medinom, zapovjednikom 18. brigade, kako bih izrazio svoju zabrinutost za živote vođa zajednice u njegovoj zoni. Pukovnik mi je izrazio svoje mišljenje da su sindikalisti i društveni vođe u regiji gerilci – što je tipična tvrdnja kolumbijske vojske, ali diskreditirana od strane cijenjenih skupina koje izvještavaju o ljudskim pravima u Kolumbiji, uključujući Amnesty International i sam State Department SAD-a. Kao što je Amnesty International nedavno objasnio, vojska se bavi "praksom pokretanja često lažnih kaznenih istraga protiv branitelja ljudskih prava i drugih civila. Ova je taktika osmišljena da ocrni branitelje i društvene aktiviste optužujući ih za gerilske aktivnosti, izlažući ih povećanom riziku nasilnog napada od strane paravojnih postrojbi, neovisno o tome otkrivaju li istrage dokaze o kaznenom djelovanju ili ne." Notorni primjer takve taktike, kako je razrađeno u ovom istom izvješću, je okupljanje i pritvaranje 2,000 civila od strane vojske, uključujući "[većinu] Saravenine zajednice za ljudska prava, kao i mnoge poznate sindikaliste i druge društvene vođe," od strane 18. brigade tijekom tradicionalne fešte 2002. godine.
Ono što se događa u Saraveni nije anomalija. Sam američki State Department zaključio je da su ljudska prava u Kolumbiji i dalje loša, da se društveni aktivisti, poput sindikalista, ubijaju alarmantnom brzinom te da ih ubijaju uglavnom paravojne skupine koje, kako State Department također zaključuje , primaju aktivnu podršku i suradnju same vojske koju SAD financira na rekordnim razinama. Gledajući posebno situaciju sindikalista, prošle godine u Kolumbiji je ubijeno 94 sindikalista od ukupno 123 ubijenih u svijetu. Drugim riječima, kao što je tipično za posljednjih nekoliko godina, Kolumbija je odgovorna za 3/4 sindikalnih ubojstava u svijetu.
Kad sam otišao u bazu 18. brigade na razgovor s pukovnikom, rekao mi je član mjesnog poglavarstva koji je bio u mojoj pratnji da "sada ulaziš vuku u usta". Gledište da je kolumbijska vojska vuk koji čuva kokošinjac bilo je uobičajeno među ljudima koje sam sreo u Saraveni. Čelnik lokalne sindikalne konfederacije, odvjetnici za ljudska prava, direktor komunalnog postrojenja za pročišćavanje vode i potpredsjednik domorodačkog plemena U'Wa izrazili su mišljenje da su vojnici, kojih je više od civila na ulice Saravene, nisu tu da zaštite civilno stanovništvo, već su tu da zaštite naftne kompanije od njih. I doista, postoje dobri dokazi za to. Na primjer, vojska je pokušala nasilno protjerati U’Wa sa svoje zemlje kako bi je osigurala Occidentalu da ondje buši. Vojska je također djelovala u dogovoru s Occidentalom u bombardiranju malog sela Santo Domingo, ubivši pritom 17 civila.
Doista, kako je izvijestio Amnesty International, nasilni sukob u Arauci motiviran je i potaknut naftnim interesima i pokušajem kolumbijske vojske, uz potporu SAD-a, da zaštiti te interese. Rezultat je jedna od najgorih situacija s ljudskim pravima u svijetu. Ljudi savjesti moraju se zapitati žele li doista da naša zemlja podržava vojsku u Kolumbiji koja terorizira stanovništvo kako bi zaštitila naftne interese. Nažalost, ovo nije niti ušlo u raspravu ove izborne godine.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije