Zlatna zora dolazi na otok Samos u Grčkoj
Nedjelja, listopad 7th bio je dan pomiješanih emocija. Prvo je bilo pomiriti se s viđenjem fašista u crnim košuljama kako marširaju obalom u gradu Samos. Kad sam prvi put došao ovamo 1995., nikada nisam mogao zamisliti da će se takav događaj održati na Samosu. U nedjelju se to dogodilo.
Ali, bilo je i olakšanje što je prisutnost Zlatne zore (GD) bila tako mala. Izbrojao sam 35 u njihovim redovima, od kojih se činilo da je polovica izvan Samosa – oni su ih svrstavali u redove po 3 na parkiralištu prije nego što su marširali i predvodili pjevanje. Ostali su možda bili sa Samosa, ali oni s kojima smo bili nisu prepoznali nikoga, iako mi je kasnije bliska prijateljica koja živi i radi u gradu rekla da je prepoznala 3 policajca sa Samosa među GD maršerima. Mislim da su bile 3 ili 4 žene dok su ostali bili muškarci uglavnom u kasnim 20-ima i 30-ima odjeveni u traperice i crne majice kratkih rukava. Činilo se da je većina njih nosila zastavu – puno grčkih i nekoliko zastava Zlatne zore – što je, pretpostavljam, pomoglo prikriti njihov mali broj ljudi.
GD je pozvao na demonstracije i sve je javno pozvao grčki Samci prosvjeduju protiv ponovnog otvaranja i renoviranja Pritvorskog centra koji je izgrađen prije otprilike 8 godina, ali je bio zatvoren nekoliko godina jer se tok izbjeglica pomaknuo prema kopnenoj granici na sjeveru između Grčke i Turske i dalje s otoka kao što su Samos, Lezbos i Chios. Ali kako je ta kopnena granica postala smrtonosna zamka za one koji se usude, tako su se stariji putovi do Samosa ponovno otvorili. Do kraja rujna ćelije u brojnim policijskim postajama na otoku bile su sramotno pretrpane s do 9 odraslih osoba koje su živjele u sobama manjim od 15 četvornih metara. Mnoge od ovih nedavno pristiglih izbjeglica uključivale su značajan broj male djece. Sredinom rujna otišao sam s prijateljem odnijeti nešto hrane i pića za 8 alžirskih izbjeglica koji su bili zatvoreni u policijskoj postaji Karlovassi i držani u jednoj sobi 24 sata dnevno u vrijeme kada su dnevne temperature još uvijek bile vrlo visoke. Nije ni čudo što je višem policijskom službeniku na kojeg smo naišli bilo neugodno. Kao odgovor na ovu krizu vlada je najavila financiranje ponovnog otvaranja centra Samos i sličnih mjesta na drugim otocima 'ulazne točke'.
Ali Samos GD-u mora predstavljati mnogo više od toga da bude samo mjesto pritvorskog centra. To je uostalom dobro poznato u Grčkoj po svojim povijesnim tradicijama lijevog krila. Pozvati na demonstracije na ovom otoku je izjava jasne namjere da se GD ne boji nikoga i nigdje i da će iskoristiti svaku priliku da zahtijeva najbarbarskije i najnehumanije postupanje prema izbjeglicama. Čini se da su čak i predloženi minimalistički skladišni pritvorski objekti koji ne pokušavaju zadovoljiti medicinske, socijalne, financijske i psihološke potrebe izbjeglica previše dobri za 'ove' ljude što se tiče GD-a. Važno je napomenuti da za mnoge koji su prosvjedovali zbog prisutnosti GD-a na otoku njihovo sudjelovanje u nedjelju ni na koji način nije bilo izraz potpore centrima za pritvor, obnovljenim ili na neki drugi način.
Pa se vratimo na nedjelju. GD se okupio na parkiralištu na jednom kraju obale i marširao niz cestu do drugog kraja pored zgrade carine i zatim natrag. Svaki put zastajući nasuprot središnjeg trga gdje smo se okupili mi, kontrademonstratori. Nisu se dugo zadržali s obzirom na to da su im glasove nadjačale povike oporbe. Kad su se vratili na parkiralište, razišli su se. Sve skupa nije moglo trajati dulje od sat vremena. Za premijernu izvedbu na Samosu nije bilo nimalo impresivno.
Ne znam dobro s brojkama, ali mi antifašisti smo daleko nadmašili prisustvo GD-a. Nijedna od glavnih lijevih stranaka nije bila formalno prisutna, a većina prisutnih bili su studenti sveučilišta s priličnim brojem poput nas koji nismo bili Grci, ali smo živjeli na otoku. Skupina samskih žena podrijetlom iz Njemačke izradila je transparent i letke na grčkom i engleskom jeziku u kojima je izrazilo svoje protivljenje fašizmu i rasizmu. Ostavili su odličan dojam.
Budući da je bio lijep sunčan dan, središte grada Samosa bilo je prometno, a kafići oko središnje Plate prodavali su obilje kave. Možda je to bilo povezano s odsutnošću lijevih stranaka, ali atmosfera je bila opuštena i prijateljska s odličnom glazbom preko razglasa, potaknuta oduševljenjem (i olakšanjem) da smo tako prebrojali mali GD kontingent. Ali bilo je teško razlučiti opće javno mnijenje dok je marš Zlatne zore prolazio. Reakcija je bilo malo ili nimalo – prozivke i slično – više je bilo kao da gledate ljude koji gledaju neko kazalište iz daljine.
To što je odgovor bio toliko prigušen da nije odavao osjećaj suosjećanja za prisutnost GD-a bilo je olakšanje. No opet, nažalost, nije bilo otvorene negativne reakcije ljudi koji su stajali ispred kafića i na ulici na marširajuće ljude. Očekivao sam vidjeti više znakova gađenja i gađenja od gomile dok je GD marširao. To nikada ne može biti stvar neutralnosti ili nezainteresiranosti. Prijateljica koja vodi trgovinu u gradu Samos zna za mnoge trgovce koji su više nego suosjećajni s GD-om i koji su, kako je rekla, ispali da ih gledaju iz kafića, ali nikada ne bi ni sanjali pridružiti im se u maršu u strahu od čega moglo dogoditi njihovim tvrtkama. Bilo bi naivno ne pomisliti da nije bilo puno drugih koji su privučeni GD-om koji su u nedjelju zauzeli sličan stav.
Odaziv antifašista bio je taman dovoljan. Ovo daje neku nadu. Ali fašistički marš na Samosu je šokantan i šok. Hoće li opet doći? Sve dok je Samos mjesto ulaska u Grčku i Europu za izbjeglice, ne sumnjam da ovo neće biti zadnji put da će GD doći na Samos.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije