Pragya Singh razgovara sa Zoe Alexandra o novoj Narodnoj skupštini Kube koja je izabrana kroz participativni demokratski proces.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
DoniratiSve najnovije od Z, direktno u vaš inbox.
Institut za društvene i kulturne komunikacije, Inc. je neprofitna organizacija 501(c)3.
Naš EIN broj je #22-2959506. Vaša donacija se odbija od poreza u mjeri u kojoj je to dozvoljeno zakonom.
Ne prihvatamo finansiranje od reklama ili korporativnih sponzora. Oslanjamo se na donatore poput vas da rade naš posao.
Pridružite se Z zajednici – primajte pozivnice za događaje, najave, sedmični sažetak i prilike za sudjelovanje.
Prijavite se ispod ili Registrirajte se sada.
Postojeći korisnik? Ulogovati se.
2 Komentari
Da dodam da kada je stariji brat umro ne tako davno u svojim 90-im, i ja sam bio na njegovoj sahrani.
Sveta skuša! Ovo je novinski izvještaj koji se nalazi samo ovdje. Odličan posao. Nisam naivan po pitanju politike u Latinskoj Americi, niti sam neinformisan o Kubi. Odrastao sam na Floridi, dobro se sjećam masovne emigracije sa Kube nakon Revolucije 1959. kada sam bio klinac i išao u školu sa tek pristiglom kubanskom djecom. Prijatelj i veoma mlađi brat kubanskog sudije koji je napustio Kubu sa svojom porodicom, takođe je nekoliko godina kasnije bio cimer na univerzitetu. Preko ove porodice sam se upoznao sa prijateljima ljudi iz kubanske zajednice iseljenika. Oni su generalno odbacivali revoluciju, prihvatali konzervativne, antikubanske ljude poput Kenedija i Niksona, a ja sam kao mlad uglavnom ćutao i slušao kada su govorili o svojim osećanjima, iskustvima i političkim uverenjima. Kako su godine prolazile i postajao sam sve informisaniji, dvojezični, samostalno obrazovan (nije lako u SAD-u, pogotovo što se tiče Kube), moji stavovi su bili drugačiji od njihovih, ali ostali smo prijatelji, bio je jedini američki Amerikanac na sahrani oca braće, i do danas su u kontaktu sa mlađim bratom koji je napustio kontinentalne SAD skoro odmah po završetku univerziteta i od tada živi u Portoriku. On je dobar momak, veoma zajedničarski, i još uvek ne mogu da pričam o Kubi sa njim, u suštini. Saosjećam i još uvijek pokušavam da shvatim šta se tamo dešava i nepravednu i zlonamernu politiku američke vlade. Velika greška koju sam napravio i shvaćam je da kada sam dugo godina živio u Latinskoj Americi nisam iskoristio priliku da lično posjetim Kubu.
Veoma cijenim rijetke izvještaje kao što je ovaj ovdje.