Mala organizacija civilnog društva za ljudska prava pod nazivom Euro-Med Human Monitor (EMM) nije toliko poznata koliko zaslužuje da dobije s obzirom na svoja dostignuća i kreativan pristup. Inspiriran je prije 11 godina represivnim uvjetima koji postoje u Gazi, a osnovala ga je grupa aktivista predvođenih Ramyjem Abduom, tada stanovnikom Gaze dok je još bio student doktorskih studija na Univerzitetu u Manchesteru.

Od početka se EMM-ova posvećenost promociji ljudskih prava širila izvan granica okupirane Palestine, a EMM sada ima urede ili predstavnike u 17 zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, poznatih kao region MENA i Evropa, postaje istinski međunarodna organizacija sa sjedištem u Ženevi, podržana od volontera i predstavnika širom svijeta. U svom kratkom vijeku trajanja EMM je razvio snažnu reputaciju zbog političke nezavisnosti, posvećenosti osoblja, djelotvornosti i efikasnosti, a prije svega zbog svog prepoznatljivog načina rada.

Za početak, EMM je orijentisan na mlade i veliki deo njegovog posla obavljaju volonteri koji uče radeći i radeći kao timovi sa iskusnijim braniocima ljudskih prava. Usvajanjem ovog načina rada, EMM je izbjegao preusmjeravanje svoje energije velikim naporima u prikupljanju sredstava, preferirajući da ide naprijed s malim budžetom nadoknađenim velikim idejama, impresivnim rekordom učinka, kontinuirano motiviran bijesom koji je rezultat široko rasprostranjenih nedjela vlada širom MENA. Početna ideja Euro-Med Monitora bila je inspirisana narodnim pobunama protiv tiranije i ugnjetavanja. Ovaj duh otpora zahvatio je arapski region 2011. godine i nastavlja da se njegov uticaj osjeća svuda. Euro-Med Monitor nastoji da podrži ove pokrete podižući seme za međunarodnu mobilizaciju i stimulišući međunarodne organizacije i donosioce odluka da se usredsrede na kršenje prava ljudi na izražavanje, slobodu i samoopredeljenje.

Možda je jedna od najinovativnijih karakteristika EMM-a njegov naglasak na osnaživanju žrtava zlostavljanja da ispričaju svoje priče svijetu svojim vlastitim glasom. Nedavni primjer bilo je svjedočenje u Vijeću za ljudska prava u Ženevi Suhaile al-Masri, bake Fatime al-Masri, koja je ispričala srceparajuću priču o tome kako je njena 20-mjesečna unuka umrla od gušenja jer je dobila dozvolu za izlazak iz Gaze primanje hitne pomoći je odgođeno bez razloga. EMM se ponosi time što radi sa žrtvama kako bi povratio njihov osjećaj vrijednosti u raznim borbama protiv zlostavljanja koje su pretrpjeli u nadi da će izbjeći sličnu patnju drugih. U ovom inovativnom smislu, osnaživanje žrtava je dopunjeno uspostavljanjem sajtova za obuku mladih branitelja ljudskih prava da nastave da imaju različite društvene uloge kako su stariji.

Još jedan primjer ovog etosa osnaživanja koji prakticira EMM uključuje 22-godišnju Palestinku, Zainab al-Quolaq, koja je izgubila 22 člana svoje porodice u zračnom napadu koji je uništio njen dom u Gazi prije nekoliko godina. Sama Zainab je čudom preživjela uprkos tome što je bila zatrpana u ruševinama od napada 20 sati. EMM je ohrabrio Zainab da napiše svoju priču, ali pisanje joj nije palo lako, ali je otkriveno da je prirodna umjetnica. Ne samo da je znala da crta, već je mogla da prikaže niz emocija, posebno muke i gubitka, koje su proizašle iz njenog tragičnog susreta sa masovnom smrću članova njene porodice. U nečemu što je bila dramatična priča o uspjehu, Zainab al-Quolaq je počela ozbiljno proučavati slikarstvo, a potom je postala priznata umjetnica, čak i održavajući galerijske izložbe svojih radova u svojoj rodnoj Gazi, ali i u Ženevi, čak iu Sjedinjenim Državama, izazivajući medijski entuzijazam. Zainab je također govorila pred Vijećem za ljudska prava u ime Euro-Med Monitora u martu. EMM i UN Women su joj pomogli da objavi svoju prvu knjižicu koja sadrži 9 njenih slika koje opisuju njena osećanja tokom i nakon napada. Nakon što se mjesecima izolirala nakon traumatizirajućeg napada, Zainab je sada otvorenija i započela je master diplomu iz poslovne administracije.

U ovom trenutku, EMM smatra da je njegov poseban identitet učvršćen time što je 70% njegovog aktivnog osoblja bilo izvučeno iz mladih ili iz redova onih koji su žrtve kršenja ljudskih prava. Organizacija seže izvan žrtava rata i torture do suptilnijih oblika zadiranja u ljudsko dostojanstvo kao što su produženi izbjeglički status ili zlostavljanje žena. Poučan primjer je ohrabrivanje formiranja inicijative u Gazi sa asertivnim imenom We Are Not Numbers, sugerirajući da se ljudska prava odnose na samoodržanje ljudskog identiteta u okolnostima sveprisutnog ugnjetavanja čiji je Gaza najživopisniji primjer, ali ne znači jedino mjesto takvih borbi u regionu MENA.

Bilo bi pogrešno pretpostaviti da se EMM, uprkos svom poreklu, bavio samo palestinskom agendom. Pogled na njegovu web stranicu ili nalog na Twitteru brzo bi odbacio takvu ideju, kao i pogled na naslove nedavnih izvještaja EMM-a ili nastupa pred Vijećem za ljudska prava. Među temama koje su obrađene u nedavnim izvještajima su ciljanje novinara u Sudanu, prikriveni i kazneni rasizam prema tražiocima azila i imigrantima iz MENA, raseljenje ljudi u Jemenu, miješanje u slobodu i sigurnost novinara u različitim zemljama u okviru njihovog djelokruga. EMM koristi mrežu od 300 pisaca da ispriča priče onih koji su bili zlostavljani kada same žrtve nisu dostupne. Cjelokupni EMM poduhvat nastoji prenijeti pitanja koja izazivaju zabrinutost u različitim zemljama koristeći ono što Ramy Abdu naziva 'pravim diskursom ljudi'.

Sa svojim sjedištem u Ženevi, EMM je posebno aktivan u formalnim postupcima i pratećim događajima povezanim sa Vijećem za ljudska prava. Pokrenula je akcije i svjedočenja o pitanjima kao što su suprotstavljanje nadzoru EU nad tražiteljima azila u Evropi, izvozu oružja u Jemen i spašavanju osoba koje su nasilno nestale u Jemenu i Siriji.

Po mom sudu, EMM stvara novi i uzbudljiv model kako kombinovati aktivizam civilnog društva sa efikasnim naporima da se poboljša ukupna zaštita ljudskih prava. To je mlada organizacija, ali ona sa nevjerovatnim obećanjima, koja je već sastavila rekord za divljenje i oponašanje.

---