Sada se vodi velika debata na način koji bi mogao naštetiti progresivnim perspektivama. Svaka strana pripisuje drugim stranama pozicije koje ne drže. Svaka strana napada pretpostavljene stavove i pretpostavljene motive. Možemo bolje.
Konkurentne pozicije su:
Pozicija 1: Glasajte za Clintonovu kao veće dobro
Pozicija 2: Glasajte za Clintona kao manjeg zla
Pozicija 3: Glasajte zeleno ili ne glasajte
Pozicija 4: Glasajte za najbolji mogući ukupni rezultat
Kada se sukobljeni međusobno napadaju oštro, čudno i prezirno, izlječenje rascjepa koje uslijedi postaje teško i gubimo dobitke koje bi nam olakšala veća solidarnost. Možemo li bolje?
- Naprednjaci koji kažu da glasaju za Clintona kao većeg dobra smatraju da je Clinton kao predsjednik najbolji mogući uspjeh. Ne bi agresivno podržali Clintonovu, smatraju, odustali bi od trezvenog razloga za progresivno pojavljivanje.
- Naprednjaci koji kažu da je glasanje za Clintonovu manje zlo misle da je Clinton kao predsjednik najmanje loš mogući ishod. Da ne bi glasali za Clintonovu, smatraju i oni, odbacilo bi se realnog razloga za radikalni nastup.
- Naprednjaci koji kažu da glasaju za Zelene ili uopšte ne glasaju misle da je Zeleni da dobiju što više glasova, ili da glavne stranke dobiju što manje glasova, je najbolji mogući uspeh. Odustajanje bi, smatraju, žrtvovalo uspjeh za konformizam.
- Naprednjaci koji kažu da glasaju kontekstualno nisu ravnodušni. Ne želimo da podržimo Clintona a da ne izgledamo liberalno, niti da podržimo Zelene, a da ne izgledamo irelevantno, niti da ne glasamo, već da izgledamo odgovorno. Samo mislimo da možemo uzeti našu tortu i pojesti je. Razlikujemo se od stavova jedan, dva i tri uglavnom po tome šta je najbolji mogući uspjeh koji možemo imati.
Ja sam za poziciju četiri, glasajte kontekstualno. Ali ako kažem da oni koji favorizuju poziciju jedan ili dvojica ne žele ništa osim Klintonove, ako kažem da je Klintonova toliko loša, ništa nije gore i oni koji to ne vide su u ropstvu njenih laži, ako kažem da je neko ko glasa za Clintonovu budala za Demokratska stranka i negira da je to korporativno sredstvo nepravde, ako kažem da ikoga ko riskira Trumpa neglasavanjem za Clinton u spornim državama nije briga za one koji bi pretrpjeli Trumpovu štetu, onda griješim.
Ono što bih trebao reći je, sačekaj malo. Pobjeda Clintonove mnogo je bolja od pobjede Trumpa. Ali Klintonova na vlasti ne donosi bolju budućnost, već samo više iste. Pozitivni dobici zahtijevaju moćnu, informisanu, masovnu i militantnu opoziciju. Ako pobijedimo Trumpa na način koji smanjuje aktivističku opoziciju na manje nego što smo mogli postići, nećemo postići najveći mogući uspjeh koji smo mogli imati. Štaviše, ništa o želji da Clinton pobijedi Trumpa, pa čak ni ništa o tome da se sviđa neki aspekt Clintonove, ne isključuje razumijevanje jednostavne istine da svako ko želi stvarnu dobit za siromašne i potlačene treba shvatiti da nam treba više od pobjedničkog zbroja glasova.
Slično, ako kažem da se ljudi na poziciji tri drže, svetiji od tebe, zabluda o svojim izgledima, poriču svoju odgovornost ili pozdravljaju katastrofu, onda sam u krivu. Ono što bih trebao reći je, da, veliki odaziv za Zelene (a možda i uzdržani glas) može pomoći da se inspiriše, pa čak i razvije organizovana, održiva opozicija. Ali, akumulirati glasove Zelenih ili suzdržane i da Trump pobijedi, poništilo bi sve prednosti disidentskog broja pod brdom zaduženja zbog toga što Trump ima državnu moć. Ako imamo puno glasova Zelenih i puno uzdržanih, ali dobijemo Trumpa u Ovalnom uredu, nismo postigli najbolji mogući ishod. Štaviše, ništa o želji da se razvije moćna, organizovana, održiva, lijeva opozicija nije u skladu sa željom da Clinton sama pobijedi na izborima. U stvari, želja da Trump izgubi jedan je aspekt želje za najmoćnijom ljevicom nakon izbora.
Ne podnosim Clinton. Ne podnosim Demokratsku stranku. Ali moje odbijanje svakog trenutka u toku otprilike pola veka ni na koji način ne ometa moju spoznaju da je pobediti Trampa od suštinskog značaja za izbegavanje katastrofe, kao i za pojavu najpozitivnije i naprednije levice.
Želim da Clinton pobijedi Trumpa, ali odbijam da podržavam Clintonovu govoreći da su ona ili Demokratska stranka put ka boljoj budućnosti. Odbijam tvrdnju da treba da glasamo za manje zlo, Clinton, svuda. Clinton i Demokratska stranka su zla, ali u ovom slučaju manje zla. Trebali bismo pomoći Trumpu da izgubi dok pomažemo oporbi da raste.
Želim da Zeleni rade fantastično i pomognu u izgradnji trajne, rastuće opozicije sa jasnim, dostojnim i inspirativnim ciljevima. Želim da Sanders i svi naprednjaci učestvuju u stvaranju masovne, militantne, postojane i pozitivno orijentirane opozicije Clintonovoj administraciji. Ali takođe želim da Tramp izgubi.
Svima koji su uključeni u tekuću debatu, apelovao bih da svi prestanemo da predstavljamo izbor kao ili/ili. Nije svaka država slična. Lažno je da svaki progresivac mora glasati za Clintona ili Greena ili se suzdržati da bi postigao najbolje rezultate. Moguće je, poželjno, pa čak i neophodno da naprednjaci kao cijela grupa istovremeno rade na tome da Trump izgubi, a ljevica raste. Ali za to će različiti ljudi morati izvršavati različite zadatke za deset minuta koliko glasamo, ovisno o tome gdje se nalazimo.
Možemo pobijediti Trumpa i izgraditi pokret ako naprednjaci u državama u kojima bi Trump mogao pobijediti budu glasali za Clintonovu, stavljajući apsolutno jasno da će joj se suprotstaviti bez prestanka kada Trump siđe sa scene. A ako su naprednjaci u državama u kojima su Trump ili Clinton potpuno sigurni da će pobijediti, mi glasamo kako hoćemo, bilo za Zelene ili ne, i naš će glas pomoći u izgradnji trajne opozicije.
Pretpostavimo da je to sljedeći oktobar. Recimo da je Trampova kampanja propast. Znamo da neće osvojiti gotovo nijednu državu, ili tako malo da će biti temeljno poražen na cijelim izborima. U tom slučaju, nijedan naprednjak ne bi imao hitan razlog da glasa za Clinton bilo gdje, a sporovi bi nestali. I pored toga, ako već mjesecima napadamo motive jedni drugih, loši osjećaji možda neće nestati tako brzo.
Ili pretpostavimo da je to sljedeći oktobar. Recimo da postoji deset država koje su sporne i ključne. Ko dobije najviše od tih deset, pobediće na izborima. Ostale države nisu upitne. Dakle, u svakoj državi koja nije sporna, naprednjaci glasaju za zelene ili ne glasaju. U deset spornih država, naprednjaci glasaju protiv Trumpa. Mogli bi čak održati masovne skupove u izbornoj noći na temu da mrzimo Hillary i Demokratsku stranku, ali mi mrzimo Donalda mnogo više – puni znakova za Zelene, sa govornicima Zelene stranke pri ruci i, nadamo se, sa Sandersom tamo takođe, zauzimajući isti stav. Još bolje bi bilo kada bi znakovi i govornici bili eksplicitni o programu koji će naprednjaci voditi protiv Clintonove na vlasti.
I tako dolazimo do Sandersa. Do sada je, u haotičnom kontekstu kojim se kretao, bio prilično blizu pozicije četiri. Više puta je rekao da treba da pobedimo Trampa. On nije rekao ništa pozitivno o Clintonu. On je rekao da je dvostranačkom sistemu i demokratama potrebna politička revolucija. Iznio je pozitivan program i, što je najvažnije, stalno je govorio da je najvažnije organizirati i boriti se za pozitivan program na bazi.
Sanders možda neće ustrajati na svom sadašnjem putu, ali do sada se kreće bez degradiranja ili lažnog predstavljanja stavova ili motiva drugih. Nama ostalima bi bilo dobro da to oponašamo.
Potencijalno korisna debata o svim ovim stvarima postat će štetna ako učesnici rutinski budu nazivali druge učesnike šaljivim za Clintonovu, neosjetljivim na nepravdu, poricanje stvarnosti i još gore. Takva priča o smeću je bespotrebna i otrovna. Hajde da to izbegnemo. Nemojmo ujediniti demokrate. Hajde da ujedinimo pravu levicu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
19 Komentari
Jedna stvar koja nedostaje u cijeloj ovoj raspravi su stavovi kandidata o ratu i miru, te ratobornosti prema Rusiji i Kini. I imperijalizam općenito. Hillery je jastreb, branilac Izraela do vrha, za militarizam. Da li je Tramp bolji. to je velika nepoznanica, ali je nepoznanica, a postoje dokazi da je manje ratoboran. Nesreća bi mogla dovesti do nuklearne katastrofe. Ova spoljnopolitička pitanja su mi najvažnija. Milioni su već ubijeni ili raseljeni sa Obamom, nasljednikom Busha na vlasti. Za mene je iznenađujuće da su ova pitanja precizirana u ovoj raspravi. Što se mene tiče, ja ću glasati po svojoj savjesti, koja ne može dozvoliti da glasam ni za jednu Klintonovu. Ja ću glasati za Green/Steina.
Zanima me šta za vas znači glasanje za vašu savjest. Takođe, šta mislite ko neće glasati za svoju savest?
Što se tiče toga da li je Tramp gori od Klintonove, ili ne – za sada ima materijala, mislim. Zaista, to je jedan od problema. Odnosno, fokus ljevice se pomjera sa pokušaja da razvije pozitivan program i da ga slijedi, nasuprot trošenju svoje energije pokušavajući odagnati užas – Trumpa ili Clintona.
Za deset minuta u glasačkoj kabini, u ljuljačkom stanju, preporučujem da glasate za Clinton – a zatim da se suprotstavite njenoj administraciji, naravno. Zamislite zaokret u popularnom fokusu i smjeru ako Trump pobijedi...to bi moglo uticati na vaš izbor.
Ovaj dijalog sam uhvatio tek nakon što je Bernie (ne)čuveno podržao Clintonovu. Iako je ta akcija obeshrabrujuća i očito je bila katalizator za novu rundu optužbi raznih vrsta, ovdje bih želio reći da se slažem s Michaelovim prijedlogom – naime da bi bilo od pomoći kada bi se ljevica mogla ujediniti oko strategija glasanja za zelene (ili ne glasanja) u svim državama koje nisu kritične i spremne za grabljenje, dok se ulaže energija i resursi u organiziranje masovnog pokreta koji neprestano izbija na površinu na različite načine, ali je i dalje izuzetno fragmentiran. Sasvim je jasno da bi bilo ko na lijevoj strani koji bi glasao za Clintona to učinio samo na osnovu manjeg od dva zla ili na osnovu toga da bi Clintonova administracija proizvodila neka dobra (zajedno sa lošom) koju Trumpova administracija ne bi proizvodila.
Dijelim mišljenje da bi Trump bio katastrofa – uglavnom zato što (a) ni na trenutak ne mislim da postoji ikakva stvarna šansa da bi djelovao da potkopa TPP, NAFTA-u ili TTIP o kojem se sada pregovara s EU (tj. , ne smatram da će se ništa “progresivno” kako kaže, pokazati boljim od bilo čega “progresivnog” što kaže Clinton), i b) jer će ojačati ideološke podjele koje su otežale ljevici da napreduje kroz za (mnoge) ljute bijele radnike, ljude iz malog grada ili malog biznisa, penzionere, itd. koji su kupili “Veliku vladu”/bojite se od drugih dijatrima desnice. Pogoršanje u tom smislu, po mom mišljenju, ne olakšava ljevici da se založi (ili ujedini).
Ali također bih dodao da mislim da postoji realna mogućnost da bi ovi izbori mogli nanijeti značajnu štetu objema stranama – da bi se Trumpova baza mogla pokazati suženom na one koji i dalje kupuju njegovu bombastičku (uglavnom desnicu) i Clintonovu bazu ( minus neke pogrešne liberalne feministkinje i obojene osobe) bi se suzile na korporativni centar. Ovo bi ostavilo mnogo glasača koji bi potencijalno migrirali na druge dvije opcije: Libertarijance i Zelene – što bi, zauzvrat, moglo stvoriti prostor za ljevicu da svoj argument iznosi s većim efektom, čak i dovodeći do mogućeg ideološkog prestrojavanja biračkog tijela.
Uzet ću stranicu iz Michaelove knjige i citirati Dylana: “Ovdje se nešto događa, ali ne znaš šta je to…” dana. Da li je to čomskijevski „demokratski deficit“ ili „proizvedeni pristanak“? Da li je pubik ksenofobičan ili samo dugovima opterećen 99%? Glasati za zeleno ili se napiti?
John Vincent ukazuje na Michaelovu "nijansu" iznad, ali brzo pribjegavanje Hitleru izgleda sve samo ne. Šta kažete na naš dragi predsjedavajući Mao? “Sve pod nebom je haos – situacija je odlična”. Možda da smo „pojačali kontradikciju“ kada su se kandidovali Humphrey, Clinton, Gore, Obama, danas ne bismo bili na ovom mjestu (ht Dave Mason). Sve što zaista znamo je da je to bio dug period poraza. Michael vjeruje da je ovo uslovno glasanje za Hillary način da se "bori protiv Trumpa i izgradi ljevica", ali svake četiri godine čujemo istu racionalnu, pragmatičnu formulu - podržite kandidata, a zatim radite protiv njih - ali to nikad ne funkcionira na taj način. Hillaryne izdaje će demoralisati i postati cinične još jednu generaciju.
Neki ovdje znaju da je moj fokus klima, vjerovatno najhitnije, egzistencijalno pitanje s kojim se ljevica suočava, pa hajde da pogledamo ovo pitanje glasanja kroz sočivo atmosferskog ugljika, ili da budemo sveobuhvatniji, "metabolički rascjep" (kako ga opisuju naši prijatelji ekosocijalisti ). Koji kandidat bi stavio više gasova staklene bašte u nebo? Clinton će promovirati američki BDP po svaku cijenu i umiriti naprednjake obećanjima zelenog kapitalizma i tržišta ugljika. Ona će to učiniti uz dogovor elita nauštrb života, ljudskih prava i socijalne pravde.
Tramp bi, s druge strane, MOGAO da smanji zagađenje i BDP kroz svoje protivljenje trgovinskim sporazumima, njegov šašav pristup globalizaciji i gubljenje valutnog rata sa Kinom. Drugim riječima, upravo onaj rast koji se Bernie nikada nije usudio spomenuti.
“Mogao” …ako je mogao nastaviti prkositi elitnom konsenzusu sa stvarnom politikom održavajući svoj nativistički, nacionalistički pokret, to jest (a la Brexit). Da li bi ovo ponižavanje demokrata i samospaljivanje republikanaca bilo otvaranje za ljevicu-ljevicu? Možemo li zabiti kolac kroz srce libertarijanizma, konzervativizma I američkog liberalizma? Ne sutra ili čak sljedeće sedmice - ali moramo početi nekada.
“Mogao bi” …ako bi mogao nastaviti prkositi elitnom konsenzusu sa stvarnom politikom održavajući svoj nativistički, nacionalistički pokret, to jest (a la Brexit)”
Da, to je pitanje... "mogao" on? Mislim da je Big Daddy White Geezer Hegemonic Power Grid mnogo pametniji od toga. Sranje, put ka neoliberalizmu počeo je nakon Drugog svjetskog rata dok su svi ležali i uživali u zlatnom dobu poslijeratnog ekonomskog programa. Tramp ne vuče konce.
Čujem te Dave. Otvor za ljevicu-ljevicu? problem je u tome kada bi se levičarsko-levičarski sukobi i čupali za kosu, neko bi osetio promaju i zatvorio ta prokleta vrata.
Davide, neiskreno je pripisivati pominjanje Hitlera nekome ko to nije spominjao. Pretraga otkriva da je Hitler bio samo vaš. Vjerovatno je to učinjeno radi dramatičnog efekta kako bi se izbjeglo pravo značenje onoga što drugi govore i ne vodi nikuda.
Michael:
Svi mi ovdje iznosimo slučajeve i teško je ne ponoviti naše stavove. Pokušaću da razjasnim bez ponavljanja, ali nisam veliki u „debatiranju“. Umjesto toga, mi iznosimo svoje pozicije i ljudi će odlučiti šta će. Promjena mišljenja i ponašanja, IMO, funkcija je promjena uvjeta. Funkcija izgradnje i vršenja moći.
1) Glas za Clintona (ili Trumpa) je glas za nastavak Duopola i status quo kada postoji istorijska šansa da mu se nanese velika šteta.
2) Dok su svaki drugi predsjednički izbori u našim sjećanjima (mi smo otprilike istih godina) svakako bili ekstravagancija, ovi IMO su kvalitativno drugačiji zbog Sandersovog trenutka, koliko god da je ispunjen kontradiktornostima.
3) Moment Sandersa, nakon Occupy, Black Lives Matter, SA pobjede u Seattleu, Bitke za Seattle, itd., dao je mnogim ljudima jezik koji prije nismo imali i sposobniji smo da razumijemo i komuniciramo socijalizam sa svakim drugo, ako ne ono što je činilo američku ljevicu od 60-ih godina.
4) Dok je svako glasanje ili skoro svaka životna akcija iskustvo „manjeg zla“, neka manja zla su pozitivna, a neka ne. Neki jednostavno odu. U slučaju Clintonovog glasanja u kontekstu Sandersovog trenutka, problem ko će postati predsjednik nije toliko važan koliko će potencijali za izgradnju pokreta biti stečeni, oštećeni ili izgubljeni.
5) Tvrdim da je mnogo novih ljudi ispolitizirano zbog svega ovoga i ako su odvojeni od dugogodišnjih lijevih lidera i aktivista jer ne mogu vidjeti manje zlo kao pozitivno, to je velika negativa. Za mene je to užas.
6) Dok su dokazi o Clintonu jasni i konzistentni, dokazi o Trumpu nisu. Najbolje pretpostaviti da ćemo završiti sa uobičajenom bandom birokrata Duopolyja koja vodi emisiju za milijardere u svakom slučaju.
Tako da je moj konačni odgovor, u smislu ovih izbora, da je glasanjem za zelene – ili ostavljenim tamo gdje je prilika dostupna – ono što trebamo učiniti jer to daje novijim ljudima platforme da se povežu i izborno organiziraju na mnogim nivoima kao što mi nismo viđeno u neko vreme. Organizirajte se i glasajte za nešto i povrijedite Duopoly. A twofer.
Također, ako Zeleni dobiju 10%, to predstavlja još jednu održivu anti-duopolsku platformu za ljude koji sebe vide kao „demokratske socijaliste“ i „progresivne“ u budućnosti.
Iako sam potpuno svjestan da izborna arena nikada nije glavna arena za organiziranje, na ovim izborima to je poseban slučaj, a ako tradicionalna ljevica to zanemari, mnoge žrtve koje su podnijeli u mraku pokušaja da zadrže ljevicu živi u SAD će biti izgubljeni. To je zaista loša stvar.
U svakom slučaju, ponavljam; da ne gubite više vremena, ne treba da brinete o meni (ja ionako uvek idem svojim putem); , ali to su mladi ljudi koji su bili na ulici u proteklih nekoliko decenija i zaista uključeni u Sandersov trenutak. Nadam se da će Z nastaviti sa nevjerovatnim radom koji je imao decenijama i pronaći put do njih. Zato što se obojica apsolutno slažemo da nam je potrebna ujedinjena ljevica ako ikad želimo imati dovoljno moći da učinimo nešto vrijedno.
Ućutaću na neko vreme.
Tom
Michael:
Ono što sam pročitao na 'Z' ne uključuje analizu koja podržava stav da bi predsjedništvo Clinton bilo bolje od Trumpovog predsjedništva. Ako je ta analiza dostupna, uputite me na nju. Mislim da je veliki dio otpora koji vi i Noam dobijate u vezi sa vašim opomenama za 'glas za Clintonovu' posljedica neizvjesnosti oko pitanja da li bi Hillary zaista bila bolja od Trumpa ili ne.
Na primjer: Trump je bio ksenofobična buka u vezi s imigracijom, ALI nijedna administracija nije deportirala više ljudi od Obamine administracije.
Clintonove i Obamine administracije podržale su trgovinske sporazume koji su eliminisali radna mjesta (NAFTA, TPP i drugi) u korist potreba 'milijardera'. Znam... Hillary se odrekla TPP-a... i ja imam most za Bruklin na kojem mogu da ti napravim tako mnogo.
Clintonova administracija je bila žrtveno jagnje za siromašne, eliminirajući AFDC u korist TANF-a.
Kada je Bush napustio funkciju, imali smo dva rata, sada imamo pet… i ISIL.
Povećao se jaz između bogatih i siromašnih. Banke su moćnije nego što su ikada bile. Hillary je navodno najbolja prijateljica koju je Goldman Sachs ikada imao.
Demokrate su lukavi koliko su republikanci neorganizovani.
I tako dalje.
Imajte na umu da su vaša razmišljanja u vezi sa pitanjima oko i nakon ovih izbora jasna i dobro prihvaćena. Ali, po mom mišljenju, vaše ideje nisu baš povezane sa markom pirata koji nastanjuje Bijelu kuću.
Ne živim u Massachusettsu; Živim u Koloradu, ljuljačka država. I moj 'glas za Hillary', koji je obavezan po vašem obrazloženju, bio bi mnogo lakši kada bih zapravo mislio da je ona bolja alternativa Donaldu.
Tramp je bučan i pun sebe. Nedostaje mu politički uglađenost i nosi srce na rukavu. Njegova “politika” su emocionalni izlivi, ali vjerujem da on govori ono što misli, ili, češće, osjeća. Hillary je iskusna političarka sa iskustvom koje se kreće od osrednjeg do destruktivnog. Ona je dvolična. I ona je kupljena.
Opet, molim vas, uputite me na analizu. Hvala ti.
Molim vas, nemojte ovo pogrešno shvatiti, ali nikad mi nije palo na pamet da relativno informisana osoba, a još manje visoko informisana, ne bi shvatila, s vrlo malo ponuđenog da ne samo da je Clinton manje loša, već bi Trump bio ogromna katastrofa, ne najmanje za lijevo organiziranje – učiniti bilo što osim pokušati zadržati desnicu, u poređenju sa osvajanjem nečeg pozitivnog. Ali, čujem šta govorite i videću da li mogu da tražim takav komad od nekoga...
Javnost SAD-a treba da se ujedini protiv Centra – kao što je to upravo učinila javnost u Velikoj Britaniji. Hillary je ekstremni centar. Jedini način da promijenite sistem je da ga iznenadite. Posljednja stvar koju 1% očekuje ili želi je Trumpovo predsjedništvo. Iznenadite ih. Što je Trump zapravo "neizbirljiviji", to će više destabilizirati sistem ako on zaista pobijedi.
Ono što je javnost u Ujedinjenom Kraljevstvu upravo učinila, ponekad iz straha, ponekad pokušavajući poslati poruku bez ikakve sumnje da bi to zapravo moglo pobijediti, ponekad iz opravdanog bijesa na elite, a ne samo pogrešnog bijesa na imigrante – bilo je da pokrene proces koji bi doslovno mogao ne samo osnažiti desničarske nasilnike u ovom trenutku, ali ih bukvalno učvrstiti na funkcijama na mnogim mjestima, uključujući Francusku... Nazvati ovo pobjedom ili modelom za oponašanje je, pa, žao mi je što moram reći, teška greška.
Vaša logika, međutim, nije nešto novo u istoriji – bila je prilično raširena među ljevičarima u Njemačkoj…prije pobjede nacista. A onda, desetine miliona izgubljenih života, i na kraju, ne neki džinovski iskorak, već povratak na početno mesto, i verovatno mnogo gore. Ne samo da je ideja da treba pozvati katastrofu da potakne otpor objektivno bešćutna prema onima koji će najviše patiti, ona takođe žrtvuje pozitivan otpor stanju odbrane, ako ne i masakra. Ako bi Trump pobijedio, ogroman otpor za koji se, naravno, nadamo se, pojavio bi se odnosio na povratak na status quo ante, a ne na osvajanje novog društva...
Apsolutno se slažem da se ono što je ostalo od američke ljevice (koju je užasno teško definisati) suočava sa dubljim podjelima oko ovih izbora.
Po meni, evo srži problema:
„...ništa o želji da se razvije moćna, organizovana, održiva, lijeva opozicija nije u skladu sa željom da Clinton sama pobijedi na izborima. Zapravo, želja da Trump izgubi jedan je aspekt želje za najmoćnijom ljevicom nakon izbora.”
Duopol, posebno Dems, su dosljedno dokazivali da imaju sposobnost da kooptiraju populiste, ljevičare, lijeve stranke i lijeve pokrete. To je, zapravo, njihova glavna uloga na domaćem planu.
Zašto se toliko bojimo razbiti ovu mučnu noćnu moru još jednom strategijom „manjeg zla“ kada su milioni ljudi u SAD-u, posebno mladi ljudi, prilično glasno i javno izjavili da su spremni da razmotre relevantnost Prave ljevice u SAD?
Ako odbacimo zamah trenutka Sandersa tako što ćemo ponovo potvrditi Duopoly kao jedinu relevantnu igru u gradu, tada ćemo propustiti istinski istorijsku priliku da u velikoj mjeri oslabimo oba krila Duopolyja.
Što je još gore, uvući ćemo se nazad ispod kamena irelevantnosti na nacionalnom nivou.
Tom,
Možete li definirati ovu riječ "Duopoly"? Bez obzira na napuštanje većine interesa radničke klase od strane demokrata, da li vi zapravo tvrdite da nema razlika u predlozima politike između Demokratske i Republikanske stranke?
I kako će tačno izbor Trumpa (neizbežan rezultat odbijanja razmatranja strateškog glasanja ako trka u novembru bude blizu) „znatno oslabiti oba krila Duopola”? Čini mi se da će izbor Trampa samo pomeriti demokrate i Duopol dalje udesno (kao što se dešavalo svaki put kada su demokrate izgubile mandate ili predsedničko mesto u korist republikanaca), dok bilo kakvo levičarsko organizovanje pada u rasulu optužbi – kao što se trenutno dešava u Velikoj Britaniji nakon Brexita – što je na mnogo načina vrlo bliska simulacija Trumpove pobjede.
Štaviše, zaista ne vidim nikakvu kontradikciju između nastavka i širenja „Sandersovog momenta“ (mislite na pokret?) i postojanja Clintonove u Bijeloj kući. Ovaj pokret će se suočiti s daleko većim izazovima ako Trump bude izabran iz razloga koji je Michael ranije tvrdio.
Umjesto zbrkane teze moglo bi se reći: glasajte za koga hoćete, samo nemojte klevetati svog druga.
Što se tiče “masovnih skupova u izbornoj noći”, ne vidim mnogo organizacionog potencijala da se umotam u spektakl.
Zašto jednostavno ne kažete da je kapitalistička “politika/demokratija” laž i da bi vrijeme bilo bolje potrošiti na direktnu akciju?
Zašto ne odstupiti i pogledati partijsku politiku na globalnoj sceni? Radna snaga u UK, Syriza u Grčkoj, Podemos u Španiji, MAS u Latinskoj Americi, PS u Francuskoj, PRD ili PRD u Meksiku, itd.; sve je uzimalo energiju pokreta i pretvaralo je u sranje. Sve gubite dragocjene godine tražeći glasove dok su korumpirani. Svi misle da bi mogli izraziti Volju naroda dok kapitalizam vuče konce. Demokrate su pozeri u poređenju sa ovim majstorima igre.
"glasajte za koga god hoćete, samo nemojte klevetati svog druga"
Ovo je u suštini isti savjet koji je Paul Ryan, predsjedavajući Predstavničkog doma, dao svojim kolegama republikancima. Alternativno, mislim da je Michael artikulirao nešto mnogo nijansiranije; odgovarajuću strategiju za postizanje zajedničkog osnova kako bismo mogli preživjeti netaknuti i krenuti naprijed nakon novembra.
Mislim da ništa što je Michael ovdje rekao ne odbacuje ili umanjuje bilo kakvu direktnu akciju u koju se ljudi upuštaju od sada do novembra. Jesam li nešto propustio?
Šta je zaključak ovog posljednjeg: političke partije establišmenta i progresa udružuju energiju progresivnih i lijevih pokreta i pretvaraju je u sranje? Izgradnja pokreta je stoga gubljenje vremena sve dok živimo u kapitalističkom sistemu? Koje alternative predlažete?
Johne, nisam rekao da je izgradnja pokreta gubljenje vremena, već partijska politika. I istina je da Michaelov slučaj ne „odbacuje“ direktnu akciju, već se svodi na pitanje kapaciteta i prioriteta s obzirom na ograničena sredstva, ili, kako najbolje potrošiti svoje vrijeme. Glasanje traje sat vremena, ali pregovaranje, prikupljanje novca, kampanja usisava mnogo energije koja bi se mogla bolje potrošiti na organiziranje pokreta. Zato sam naveo sve kooptirane „progresivne/socijaldemokratske“ stranke.
Tome, shvatam da je tvoj stav stav, argument, slučaj. Ono što me zbunjuje je zašto to nudite, ali nemojte osporiti predloženi pristup. Zašto mislite da rizikovanje Trumpa na neki način dovodi do većeg napora, uspješnijeg napora u izgradnji ljevice. Predložio sam način borbe protiv Trumpa i izgradnje ljevice u isto vrijeme, zaista s više nego manje vjerovatnoće za uspjeh, i bez rizika da se veliki broj preda u goru lišavanje. Moram da kažem da zaista ne reagujete. Nudite svoje razloge za svoj stav, ali ne postavljate jasan problem ni sa čim u tekstu.
Vi sigurno niste nimalo gadni u vezi s tim, ali to nije debata...to nije slušanje onoga što je u ovom tekstu i odgovaranje na ono što piše.
Mogao bih reći da se ovo dešava iznova i iznova. Ljudi imaju pogled. Neko napiše nešto što se razlikuje od toga, ili čak kaže da je pogrešno, ili evo drugog pogleda, koji može postići više. Tada ljudi uglavnom potpuno ignorišu ono što im se nudi. Ponekad, međutim, odgovaraju. Ali kada to urade, oni samo ponavljaju ono što su osećali sve vreme, ne upućuju na ono na šta odgovaraju.
Recite mi zašto mislite da ako ljudi rade kako ja predlažem, ili bilo šta slično, oni će nužno, ili čak najvjerovatnije, raditi manje efikasno na izgradnji održive i trajne ljevice? Pokažite mi zašto bi bilo šta što sam napisao ili predložio smetalo? Ili, objasnite zašto bi dobijanje nekoliko glasova više za Zelene ili nekoliko glasova za Klintonovu, u spornim državama, samo po sebi donelo neku ozbiljnu razliku, osim, možda, da Tramp bude izabran.
“Jedino rješenje je nenasilna revolucija…”
http://sjlendman.blogspot.com/2016/06/us-v-them.html