Prije manje od dvije sedmice izraelski premijer Ariel Sharon poveo je svoje ministre u kabinetu u dobro razglašeni obilazak sjevernih dijelova ograde od 360 km, koja se navodno gradi oko Zapadne obale kako bi zaštitila Izraelce od palestinskog napada.
Obraćajući im se nakon toga, Sharon je zauzeo svoj standardni stav: elektrificirana ograda, kako je rekao, bila je čisto “sigurnosna mjera” i neće postati “politička” granica – šifra među desnicima i naseljenicima za odbijanje vlade da razgraniči granice buduce palestinske drzave.
To je bio stalni refren otkako je Sharon bio stjeran u ćošak da prihvati zid razdvajanja od strane njegovih bivših partnera iz laburističke koalicije prošlog juna. Međutim, za razliku od njegovih prethodnih izjava, ovoga puta Sharon možda nije mislila ono što je rekao. Čini se da je ministarska turneja najavila dramatičnu novu fazu u Sharoninom razmišljanju. Uspaničeni očiglednom odlučnošću Washingtona nakon rata u Iraku da nastavi s mapom puta kvarteta za stvaranje palestinske države do 2005. godine, i dogovorom Bijele kuće da dopusti drugim članicama (Evropskoj uniji, Ujedinjenim nacijama i Rusiji) da preuzmu vodeću ulogu u njegove implementacije i praćenja, Sharon je odlučila okrenuti ogradu u svoju korist. On vjeruje da se revidirani zid može iskoristiti za stvaranje palestinske države koju zahtijeva Kvartet, ali u oslabljenom obliku koji je oduvijek bio njegova vizija palestinske državnosti.
Sa laburistima koji su izašli iz vlade i njegovom podrškom uglavnom iz pro-naseljeničkih stranaka, te s izraelskom javnošću koja je više zainteresirana za postizanje razdvajanja nego za detalje njegovog izvršenja, Sharon sada ima slobodne ruke da prekroji političku mapu.
Dvije velike promjene u planu ograde otkrivene nakon obilaska 16. marta ukazuju na novi smjer u njegovom razmišljanju.
Dan nakon turneje, izraelske dnevne novine Yediot Aharonot je izvijestio da je Sharon propustio plan za izgradnju druge ograde, na istočnoj strani Zapadne obale, duž doline Jordana, kako bi se spojio s prvom ogradom, na zapadnoj strani. Dvije ograde bi efektivno okružile palestinsko stanovništvo, pretvarajući Zapadnu obalu, kako su primijetili vodeći Palestinci, u "džinovski zatvor" - model koji je već ostvaren za mnogo manji pojas Gaze.
Sharonovi glasnogovornici nisu razjasnili zašto je druga, 300 km duga ograda kroz dolinu Jordana, granicu između Zapadne obale i Jordana, bila potrebna iz "sigurnosnih razloga" - zvaničnog razloga za izgradnju zida.
Neimenovani ministar iz izraelske vlade ponudio je svoje objašnjenje Yediot: “Ovo im [Palestincima] neće ostaviti mnogo teritorije.” Drugi je dodao: "Sharon jednostavno oduzima njihovu državu."
Kao da ovo nije dovoljno, Sharon je ove sedmice zadala smrtni udarac. Njegovi zvaničnici potvrdili su izvještaje da je premijer odobrio "preusmjeravanje" trase drugog dijela ograde, koji će biti izgrađen između Qalqilye i Jerusalema.
Sharon se već pobrinula da ruta prve dionice — između Beit Sheana i Qalqilye — koja treba da bude završena do kraja godine odstupa od zelene linije, granice sa Zapadnom obalom prije 1967. godine, koliko je to praktično , s obzirom na njegovu potrebu da zadrži Palestince s druge strane.
On je kapitulirao pred gotovo svim zahtjevima doseljenika sa sjeverne Zapadne obale, uključujući najpoznatiji u Alfei Menasheu, gdje živi više od hiljadu porodica vojnih oficira, kada je obećao da će promijeniti rutu ograde na suprotnoj strani naselja tokom kratak obilazak područja prošlog ljeta.
Rezultat toga je da se ograda redovno usijeca na Zapadnu obalu kako bi progutala palestinsko poljoprivredno zemljište, odvajajući sela i od njihovih polja i od bunara. Dva grada, Qalqilya i Tulkarm, su efektivno opasani zidom; i desetak palestinskih sela našlo se na pogrešnoj strani.
Druga faza ograde će, međutim, napraviti daleko veće "zaobilaznice" na Zapadnoj obali kako bi se veliki blokovi naselja Ariel, Kedumim i Imanuel mogli uključiti na stranu Izraela. Nova vijugava ruta urezat će se u srce Zapadne obale, odvodeći ogradu do zapadnog ruba Nablusa.
Izvještaji u izraelskim medijima sugeriraju da će treća faza ograde, koja se spušta od Jerusalima do Hebrona, napraviti slične duboke upade.
Saeb Erekat, palestinski ministar u vladi, osudio je plan kao "flagrantan prkos" mapi puta. „Izrael govori Amerikancima i Britancima da to zaborave“, rekao je. “Oni kažu da imaju svoju mapu puta, zasnovanu na diktatu, a ne na pregovorima. Oni stvaraju činjenice na terenu, što će zauzeti 40 posto Zapadne obale.”
Bilo je izvještaja da će revidirani plan dovesti oko 40,000 dodatnih doseljenika "vratiti u Izrael", dok će uključivati samo još 3,000 Palestinaca. Međutim, Sharonovi zvaničnici su odbili dati brojke i te brojke djeluju više nego optimistično.
Druge procjene grupa za ljudska prava sugeriraju da će se oko 200,000 Palestinaca na kraju naći na "izraelskoj" strani ograde. Njihov status i mehanizme za osiguranje slobode kretanja Izrael tek treba da otkrije.
Sharonov glasnogovornik, Ra'anan Gissin, ponavljajući ranije komentare vojske, rekao je da bi ograda mogla biti pomjerena kasnije ako se postigne mirovni sporazum.
To bi zid učinilo veoma skupom "privremenom" merom: samo troškovi izgradnje zapadne ograde su više od 1.3 milijarde dolara. Izrael tek treba da izdvoji budžet za osoblje stražarnica i mobilnih sigurnosnih timova za patroliranje ogradom, ili za stvaranje i popunjavanje obećanih ulaznih tačaka. Ograda u dolini Jordana mogla bi povećati troškove izgradnje na više od 2 milijarde dolara.
Hitnije pitanje za Palestince je koliko će im zemlje ostati nakon što dvije ograde budu završene. Čak i Erekatovih 60 posto može se pokazati optimističnim. Šaronov najgori scenario je uvijek bila palestinska država sa strogo zabranjenim suverenitetom na ne više od polovine Zapadne obale.
Iako detalji o istočnoj ogradi nisu dostupni, izvori su rekli da bi ona obuhvatila istočno podnožje planina Zapadne obale do Maale Adumima, ogromnog jevrejskog naselja istočno od Jerusalima. To bi palestinski grad Jerihon stavilo na "izraelsku" stranu, zajedno sa ogromnim dijelovima doline Jordana.
Jeff Halper, profesor na Univerzitetu Ben Gurion koji prati rast izraelskih naselja na Zapadnoj obali, rekao je: „Ono što vidimo je da doseljenici — Sharonovi dugogodišnji saveznici — pobjeđuju u raspravi. Nova ruta ograde stvorit će kantone iz područja A i B [gdje su Palestinci dobili ograničenu kontrolu prema sporazumima iz Osla] i prisiliti na napuštanje samo nekoliko izolovanijih naselja.”
“U kombinaciji s istočnim zidom, Sharon će moći stvoriti niz Bantustana [nemoćne mini-države koje je usvojila aparthejd Južna Afrika za svoje crno stanovništvo], zaključavajući Palestince u zatvore.”
On vjeruje da Sharon i doseljenici ubrzano rade na utvrđivanju nepovratnih činjenica na terenu prije nego što mapa puta krene nakon rata u Iraku. “Sharon se plaši mape puta i činjenice da SAD neće biti samo zadužene za njen napredak. Na ovaj način on može stvoriti situaciju u kojoj će napori i troškovi potrebni za povlačenje Izraela sa Zapadne obale izgledati kao nemoguće zahtjevni.”
Dodao je: “Nejasno je šta Izrael namjerava učiniti sa sve većim brojem Palestinaca na pogrešnoj strani ograde koju proizvodi ovaj plan. Sumnjam da će ih prebaciti ili im život učiniti toliko nepodnošljivim da sami izvuku zaključke i migriraju.”
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati