Došlo je do strašnog otkrića Gaza vikendom. Nekih 300 Palestinac tijela – muškaraca, žena i djece – otkopana su iz neobilježena masovna grobnica u dvorištu Naserove bolnice u Khan Younisu.
Čak i dato Izraelove evidencija o činjenju nemilosrdnih zločina u Gazi nad proteklih šest mjeseci – ubivši desetine hiljada Palestinaca, većinom žena i djece – istakao se ovaj.
Izvještava se da su neka tijela pronađena vezanih ruku i nogu i bez odjeće, što jasno ukazuje na to da su ih izraelski vojnici pogubili tokom tromjesečne invazije na grad. Drugima je rečeno da su obezglavljeni ili da su im koža i organi uklonjeni.
Oko 10,000 ljudi skrivalo se u drugoj po veličini bolnici u Gazi kada je napadnuta još u februaru. U to vrijeme postojali su izvještaji o pacijentima i osoblju koji su gađani snajperskom vatrom. Zdravstvena ustanova je ostala u ruševinama.
Još 400 ljudi se i dalje vodi kao nestalo u Khan Younisu. Vjerovatno će biti otkriveno još masovnih grobnica.
Pozivajući se na neka od tijela, Yamen Abu Suleiman, vođa civilne odbrane u Khan Younisu, za CNN: “Ne znamo da li su živi zakopani ili pogubljeni. Većina tijela je raspadnuta.”
Otkrića Kan Younisa uklapaju se u obrazac koji se postepeno pojavljuje kako su se izraelske trupe povlačile.
Prošle sedmice, posljednja od nekoliko masovnih grobnica pronađena je u najvećoj bolnici u Gazi, al-Shifa. Izrael je napustio to područje ranije ovog mjeseca nakon što je uništio bolnicu. Zajedno, navodi se da grobovi imaju sadržavao stotine tijela.
U Beit Lahiji su otkrivene još neobilježene grobnice.
Šef Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Volker Turk, rekao je da je “užasnut” prema izvještajima.
Prizemni nalet besa
Još 1990-ih godina, identifikacija masovnih grobnica hiljada muslimanskih muškaraca iz bosanskog grada Srebrenice dovela je do osnivanja specijalnog tribunala za ratne zločine Međunarodnog krivičnog suda. Sud je 2001. godine presudio da se u Srebrenici dogodio genocid koji su počinili bosanski Srbi – a presuda kasnije potvrđena od strane Međunarodnog suda pravde, koji se ponekad naziva i Svjetskim sudom.
U ovim okolnostima, moglo se očekivati da će otkriće masovnih grobnica stotina Palestinaca biti vijest na naslovnoj strani – pogotovo jer je isti Svjetski sud prije tri mjeseca presudio da je “vjerodostojan” je pokrenut slučaj da je Izrael činio genocidna djela u Gazi.
Pa ipak, kao i mnoga druga izraelska zlodjela, ovaj jedva da je izazvao talasanje u ciklusu vijesti.
Prije nekoliko mjeseci, osnivanje Britanci mediji su uglavnom izgubili interes za izvještavanje o nastavku pokolja u Gazi. Kontrast sa ranim izvještavanjem medija o Ukrajina je bio oštar. Otkriće masovne grobnice sa oko 100 tijela u kijevskom predgrađu Buča – okrivljeno ruski trupe – uzrokovane međunarodnog zgražanja.
Bucha je brzo postala sinonim za Rusko divljaštvo, a otkriće je trajalo mjesecima pozivanja ruskih lidera da budu suđeno za genocid.
Opšta ravnodušnost britanskih medija prema masovnim grobnicama pronađenim u Gazi izuzetno je pogodna za dvije glavne britanske političke stranke.
Ujedinjeno Kraljevstvo je izbjeglo zalaganje za prekid vatre kako bi se zaustavilo izraelsko krvoproliće u Gazi. Odbija da se zaustavi prodaje izraelsko oružje i komponente koje su pomogle u ubijanju Palestinaca – i potencijalno humanitarnih radnika takođe.
Po Izraelu kaže-tako, Britanija jeste smanjio finansiranje Unrwa, humanitarna agencija UN-a koja je najbolja u poziciji da zaustavi glad koju Izrael namjerno izaziva u enklavi blokiranjem pomoći. I a Britanci suzdržani pomogao da se osujeti glasanje u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda ovog mjeseca o priznanju Palestine kao države, nešto 140 druge nacije imati već urađeno.
Laburistička partija je ponudila samo prigušenu opoziciju.
Dvostranačka podrška u Velikoj Britaniji vjerojatnom genocidu u Izraelu izazvala je bijes javnosti, uključujući redovne proteste u Londonu koji privlače stotine hiljada demonstranata.
Pro-izraelska prevara
Međutim, još jednom se činilo da su britanski mediji daleko manje zainteresirani za izvještavanje o izraelskim zločinima nego za imputiranje malignih motivacija velikim dijelovima britanske javnosti ogorčeni onim što se dešava u Gazi.
Bilo je prilično neobično da je otkriće masovnih grobnica u enklavi gotovo u potpunosti ugušeno potpuno očitom prevarom koju je izveo izraelski lobista.
Gideon Falter, izvršni direktor Kampanje protiv antisemitizma, pokušava zaustaviti mirne marševe u Londonu pozivajući na prestanak kasapljenja muškaraca, žena i djece u Gazi otkako je Izrael započeo vojni napad prije više od šest mjeseci.
Gideon Falter, izvršni direktor Kampanje protiv antisemitizma, prerano je okončao debatu na Sky News-u u ponedjeljak s Benom Jamalom, direktorom palestinske kampanje solidarnosti, nakon što je Jamal rekao da su "hiljade" propalestinskih demonstranata koji prisustvuju skupovima u Londonu Jevreji. pic.twitter.com/13BGZc9lnb
— Middle East Eye (@MiddleEastEye) April 23, 2024
Falterovim riječima, stotine hiljada ljudi koji se redovno javljaju da pozivaju na prekid vatre – uključujući veliki blok Jevreja – su „bezakone rulje” predstavljajući direktnu prijetnju Jevrejima poput njega.
Pronašao je moćne saveznike u vladi. Ministar unutrašnjih poslova James Cleverly rekao je da su organizatori marša “stvarne zle namjere“, dok je njegova prethodnica Suella Braverman označila proteste koji pozivaju na prekid vatre kao “marševi mržnje".
Obojica su izvršili pritisak na policiju da zabrani proteste jer su navodno antisemitski.
Tačno nema dokaza ni za jednu od ovih tvrdnji. Zapravo, prema policijskim podacima, Posjetioci muzičkog festivala Glastonbury imale su skoro četiri puta veće šanse da budu uhapšene od onih koji su prisustvovali marševima u Londonu.
Zbog toga su masovni marševi koji se nastavljaju predstavljali veliku sramotu i za vladu Ujedinjenog Kraljevstva i za opozicionu Laburističku stranku, naglašavajući njihovo kontinuirano saučesništvo u onome što je – uz otkrića poput otkrivanja masovnih grobnica – sve jasnije postalo genocid.
'prelazak ulice'
To je pravi kontekst za razumijevanje Falterove najnovije intervencije.
Kako je Metropolitanska policija previše svjesna, Falterova grupa, zajedno s drugim pro-izraelskim aktivistima, ima svaki poticaj da osmisli provokaciju kako bi pojačala ionako značajan pritisak na policiju da zabrani marševe u Londonu i dodatno ograniči temeljnu građansku slobodu: pravo na protest.
Video na društvenim mrežama pokazuje kako se Falter suočava s policijom u prethodnom incidentu u kojem je pokušao voziti veliki kombi s pro-izraelskim porukama niz marševsku rutu.
Ali njegov proboj se dogodio ovog mjeseca kada je, u pratnji an Sigurnosni detalj obučen u Izraelu i filmskom ekipom, više puta je pokušavao da probije policijsku liniju duž rute i hoda protiv toka marša. Odgovoran za održavanje javnog reda na velikim protestima, zaustavili su ga službenici Meta.
Postoje dobro poznata pravila koja nameće policija oko velikih protesta o visoko nabijenim ideološkim temama poput ovog.
Dešantima nije dozvoljeno da skrenu sa rute koju je odredila policija, a protivnicima – bilo da su izraelski apologeti poput Faltera ili islamofobični bijeli nacionalisti – nije dozvoljeno da priđu i da se suprotstave učesnicima marša. Posao policije je da drži strane razdvojene.
Blokiran od strane policajaca, Falter je imao spreman scenario. On je jednostavno insistirao na svom pravu da "pređe ulicu" kao Jevrej koji se bavi svojim poslom.
S obzirom na način na koji je britanski establišment zlonamjerno manipulirao javnim diskursom o Izraelu i antisemitizmu u proteklih osam godina – nakon što je dugogodišnji palestinski aktivista solidarnosti Jeremy Corbyn izabran za vođu laburista – Falter nije mogao izgubiti u ovom susretu.
Da ga je policija uhapsila, snimio bi dokaze da je bio viktimiziran kao Jevrej od strane antisemitskih policijskih snaga.
Da su ga odbili pustiti da „pređe ulicu“, snimio bi dokaz da je marš zaista bio ispunjen mrziteljima Jevreja koji bi predstavljali prijetnju njegovoj sigurnosti.
A ako bi policija zatajila u svojim obavezama i pustila njega i njegovu pratnju da hodaju protiv toka prepunog protesta, on bi – kao i svako ko to pokuša – u najmanju ruku bio gurnut. Na osnovu utvrđene lakovjernosti medija establišmenta u izvještavanju o antisemitizmu, Falter je vjerovatno bio uvjeren da bi to moglo biti isprepleteno kao zločin iz mržnje prema njemu.
Ružna politika
Policija je očigledno shvatila Falterov plan igre. Činilo se da su krajnje nevoljni da ga uhapse, iako je bivši glavni nadzornik Dal Babu, primijetio da, u pokušaju da ih prođe, Falter je mogao biti optužen za “napad na policajca i narušavanje mira”.
Umjesto toga, oficiri strpljivo raspravljao najmanje četvrt sata sa Falterom, ističući da bi mogao zaobići marš drugim putem.
Ali u ovom dugotrajnom, mučnom susretu, šef Kampanje protiv antisemitizma konačno je dobio ono što je želio. Jedan policajac je napravio lapsus, sugerirajući da je problem u tome što je Falter koji je nosio lubanje bio “otvoreno Jevrej”.
Kao što je navedeno, mnogo Jevreja prisustvuje maršu i to pod transparentima na kojima se izjavljuje da su Jevreji. Uprkos tome što su „otvoreni Jevreji“, svi kažu da jesu srdačno dobrodošli od strane drugih demonstranata.
Policajeva greška je bila razumljiva. Izraelski apologeti i britanski establišment proveli su godine manipulišući javnim diskursom kako bi spojili Izrael, političku nacionalističku ideologiju cionizma i jevrejstva u očiglednu triku da ocrne pristalice Corbyna, bivšeg antirasističkog vođe laburista, kao antisemita.
Problem nije bio u tome što je Falter „otvoreni Jevrej“, već u tome što je on glasni, otvoreno cionistički pristalica Izraela, onaj koji se opravdava za genocid i ocrnjuje one koji se protive krvoproliću. Nije provokacija njegova nacionalna pripadnost ili vjera, to je njegova ružna politika.
Ali uz komentar policajca u limenci, Falter je izdao uveliko montiranu verziju svog sukoba s policijom za establišment medije koji su bili previše voljni – barem u početku – da progutaju dvije potpuno nevjerojatne ideje Falter je trgovao.
Prvo, da je komentar policajca dokaz da je Met institucionalno rasistički prema Jevrejima i da je zato dozvolio da se antigenocidni marševi nastave. Falter je pozvao šefa Meta, Sir Marka Rowleya, da bude smijenjen.
I drugo, i što je još važnije, da je komentar policajca bio dokaz da su marševi zaista “marševi mržnje” koji se sastoje od – kako je on izjavio intervjueru BBC-ja – “rasisti, ekstremisti i simpatizeri terorista”.
Optužbe za 'lažiranje'
Možda su sve bile lažne vijesti, ali su se uklapale u dnevni red koji su mediji promovirali godinama: da je sve više od najblaže kritike Izraela dokaz antisemitizma.
Politička i medijska klasa sve više se bore da vjerodostojno održe tu ideju pred suočenjem Izraela koji je počinio genocid – ali Falterov video je nakratko poslužio kao hitac u ruku.
Iz kratkog, verbalnog omaška jednog policajca, uspio je pokrenuti nacionalnu debatu koja je kao svoju premisu uzela ideju da je policija bila u dosluhu sa „antisemitskim marševima mržnje“.
Na zadnjoj nogi, Met je žurno pristao da se sastane sa Falterom i „vođama jevrejske zajednice“, naizgled da bi dobio njihov savet o tome šta treba da se uradi u vezi sa marševima.
Večernje vijesti BBC-a u nedjelju objavile su da raste pritisak na Met "da uspostavi ravnotežu između dozvoljavanja legitimnog protesta i suzbijanja govora mržnje i zastrašivanja".
Dobro jutro britanski domaćini laskao nad Falterom u ponedeljak ujutru, nekritički prihvatajući da marš predstavlja pretnju za njega kao Jevrejina i izražavajući zabrinutost da policija ne postiže tačan balans.
Ali sasvim za razliku od višegodišnjih optužbi za lažni antisemitizam koje su podmetnuli Falter i drugi kako bi zbacili Corbyna, a koju su entuzijastično pojačavali državni i korporativni mediji, Met je imao moćne saveznike unutar establišmenta koji su se gurali.
Prije nego što je Falterova podvala uspjela na pravi način zavladati, Sky je objavio mnogo duži video njegovog obračuna s policijom. Pokazalo se da su mu prepriječili put nakon što su ga identificirali kao provokatora. Može se čuti kako ga policija optužuje da je "neiskren" i govori mu da prestane "naleti na demonstrante".
Bivši policajci, uključujući Babua, pozvani su na TV da ponude kontra-narativ koji je pokazao Faltera u daleko manje simpatičnom svjetlu.
Do utorka se šef Met Rowley osjećao dovoljno samouvjereno da krene u napad, hvaleći oficira u središtu svađe i optužujući proizraelske aktiviste da koriste "lažnju" da potkopaju Met.
Omiljena taktika
Ali čak i ranjen, Falter je odlučno izašao kao pobjednik.
Niko ne govori – kao što bi trebalo da bude – o tome zašto su grupe poput Kampanje protiv antisemitizma, koje se redovno i tako vidljivo duboko mešaju u britansku politiku u interesu strane sile, Izraela, tretirani kao dobrotvorne organizacije.
Umjesto toga, Falter je dao političkoj i medijskoj klasi više municije da argumentira da marševi moraju biti zabranjeni, i stavio je policijsko donošenje odluka pod još veću kontrolu.
Kakvu god naklonost Rowley pokazivao u javnosti, njegove bitke iza kulisa protiv vlade koja želi da ušutka marševe biće mnogo komplikovanije.
Ali, što je još važnije, Falter je odigrao neprocjenjivu ulogu u jačanju omiljene izraelske taktike. On je skrenuo pažnju u Ujedinjenom Kraljevstvu sa njenih ratnih zločina – uključujući masovne grobnice u Khan Younisu – na svađe koje su potpuno odvojene od stvarnosti oko toga da li su Jevreji sigurni od antiratnog pokreta.
Upravo ista dinamika se odvija u Sjedinjenim Državama, gdje je establišment – od predsjednika Joea Bidena naniže – slika mirne proteste na fakultetima protiv genocida kao rasadnika mržnje i antisemitizma.
Tamo stvari još više izmiču kontroli, jer je policija pozvana da izvrši hapšenje studenata i profesora.
U oba slučaja, prava debata – o tome zašto Britanija i SAD i dalje aktivno podržavaju bombardovanje i izgladnjivanje stanovništva Gaze nakon šest mjeseci genocida – još jednom je prigušena lažnim vijestima izraelskog lobija.
Establišmentski mediji ponovo su uhvatili svaki izgovor koji im je na raspolaganju da se fokusiraju na grančicu, a ne na šumu.
Istina zamagljena
Obrazac je teško promašiti: britanski establišment, uključujući vladu i BBC, rade ruku pod ruku kako bi pomogli Izraelu i njegovim apologetama genocida da dobiju bitku za odnose s javnošću.
Samo nakratko, kada je čast policije – šaka establišmenta – dobila okrvavljen nos, postojao je stepen odbijanja.
Uzmimo, na primjer, dan u januaru kada je Svjetski sud presudio da postoji “vjerojatan” slučaj južnoafričkih advokata da Izrael čini genocid u Gazi. Istog dana Izrael je uspješno sabotirao razorne vijesti svojom mjerom.
Navodi se da je oko 12 članova osoblja Unrwa koje je zarobljen u Gazi – od ukupno 13,000 u enklavi na platnom spisku agencije – priznalo učešće u Hamasovom napadu 7. oktobra, u kojem je ubijeno oko 1,150 Izraelaca.
Izrael je tražio od zapadnih država da odmah prekinu svo finansiranje Unrwa. Dugoročni cilj Izraela bio je da eliminiše agenciju za izbjeglice i trajno izbriše prava Palestinaca da se vrate u domove koje su njihove porodice protjerane 1948. iz današnjeg Izraela.
Većina zapadnih prijestolnica, uključujući Veliku Britaniju, poslušno je postupila, iako je odluka bila izvjesna da će Gazu još dublje gurnuti u glad koju je Izrael planirao kao dio svoje genocidne politike.
Ali i tajming objave bio je važan. Zapadni mediji fokusirali su svoje izvještavanje na priču o Unrwi koja je trebala biti marginalna, čak i da je istinita.
Nalaz Svjetskog suda da je Izrael vjerovatno počinio genocid bio je daleko značajniji. Ipak, izvještavanje o presudi – posebno činjenica da je sud sumnjao da je Izrael počinio genocidne radnje – bilo je u potpunosti zasjenjeno tvrdnjama protiv Unrwe.
Ove sedmice, mjeseci kasnije, nezavisna revizija koju su naručile UN, a koju je vodila bivša francuska ministrica vanjskih poslova Catherine Colonna, otkrila je da Izrael još uvijek nije uspio dostaviti bilo kakav dokaz da podrži svoje optužbe protiv Unrwe.
Ali baš kao i kod Falterove prevare, cilj takvih optužbi Izraela nikada nije razotkriti istinu. Cilj je odvratiti pažnju od istine.
Isto se može reći i za izraelske još uvijek nepotkrijepljene tvrdnje o divljaštvu bez presedana koje je Hamas počinio 7. oktobra, od odrubljivanja glava bebama do sistematskog masovnog silovanja.
Nijedna od ovih navoda, koje su establišmentski zapadni mediji naveliko propratili, nikada nije potkrijepljena dokazima. Kad god su svjedočenja ispitana, oni su se razotkrili.
Ali sve ove tvrdnje su imale svrhu. Oni drže zapadnu javnost fokusiranom na zle humanitarne radnike i zle antiratne demonstrante, a ne na onu vrstu zla koje se usudi usred bijela dana ubiti 15,000 djece, uništiti bolnice i sakriti tijela u masovnim grobnicama.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati