Bila je to operacija organizovana sa vrstom nemilosrdne preciznosti koja je bila potrebna za hvatanje Osame Bin Ladena. U ranim satima utorka, 13. maja, stotine naoružanih izraelskih policijskih i sigurnosnih službenika okupilo se na različitim lokacijama u sjevernom Izraelu i pograbilo visoke članove najveće arapske organizacije u zemlji.
Najveći ulov uhvaćen je u jevrejskom gradu Hadera. Šeik Raed Salah, najbliža stvar koju muslimanski građani Izraela imaju duhovnom vođi, uhapšen je dok je ležao u bolničkoj sobi pored kreveta svog smrtno bolesnog oca, koji je preminuo samo nekoliko sati kasnije. Snage sigurnosti nisu zaboravile da dovedu pratnju televizijskih ekipa i fotografa koji su savjesno snimili scenu dok je Salah odvođen, u bijeloj majici u kojoj je spavao, na ispitivanje.
Zvanični razlog za velika hapšenja — ukupno 16 arapskih lidera je privedeno u pritvor — bio je taj što je Salahova stranka, radikalno „sjeverno“ krilo Islamskog pokreta, koje odbija učešće na izraelskim nacionalnim izborima, usmjeravala novac Hamasu, čime je pomogao svojim terorističkim operacijama. Pozivajući se na nekih 10 miliona dolara koji su navodno našli put do militantne palestinske grupe, izraelski ministar javne sigurnosti Tzachi Hanegbi je rekao: "govorimo o paljenju terorističke vatre i bacanju benzina u nju kako bi ona nastavila da gori." Dodao je da je novac "kamufliran u okviru dobrotvornih fondova i humanitarne pomoći, ali da je njegov praktični značaj u podmazivanje točkova ubilačkog terorizma".
Gotovo nikakav publicitet nije dat kasnijem opozivu policije u kojem se navodi da nema dokaza koji povezuju fondove Islamskog pokreta sa terorističkim aktivnostima, kao što su "pojasevi sa eksplozivom ili municija ili bilo šta slično što vam padne na pamet kada se spomene teror".
Umjesto toga, policija se zadovoljila sa mnogo slabijim zahtjevom; da je Salahova grupa "prala" donacije iz inostranstva. Činilo se da je ovo pravni eufemizam za novu vrstu optužbi: vodstvo Islamskog pokreta je osumnjičeno da je usmjeravalo sredstva islamskim dobrotvornim organizacijama koje pomažu žrtvama izraelskih vojnih operacija na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, uključujući siročad i udovice, one koje su osakatile tenkovske granate i bojeve granate, i one kojima je vojska srušila domove.
Među ovim žrtvama, Izrael je brzo istakao, bile su porodice bombaša samoubica.
Na okupiranim palestinskim teritorijama postoje stotine islamskih dobrotvornih organizacija, mnoge od njih osnovao je Hamas. Iako njihov dobrotvorni rad doprinosi podsticanju narodne podrške militantnoj grupi, same dobrotvorne organizacije su civilne strukture, osoblja i prirode posla koji obavljaju.
Izraelske novine izvještavaju da su Shin Bet, izraelska tajna obavještajna služba, odred za prevare i sjeverna policija, dvije godine istražuju izraelski Islamski pokret. Ipak, uprkos dugotrajnoj istrazi, nije podignuta optužnica protiv nijednog od uhapšenih muškaraca u vrijeme odlaska na štampu. Umjesto toga, sudija je odobrio produženje pritvora dok policija traži dokaze za koje je uporna da će ih pronaći.
Kako su vođe pokreta bili hapšeni prošle sedmice, kompjuteri i fajlovi su zaplijenjeni iz ureda jedne od njenih dobrotvornih organizacija, Al-Aqsa Society, u Salahovom rodnom gradu Umm Al-Fahm. Hanegbi je obećao da će uslijediti nova hapšenja kada se dokumenti provjere. U stvari, Salah je sarađivao sa sigurnosnim službama, uključujući Shin Bet, oko donacija. Spiskovi primalaca novca redovno su dostavljani nadležnima na odobrenje.
Teška hapšenja većina arapskih građana u Izraelu protumačila je kao dokaz sve zlobnijeg duha na djelu u uredu premijera i kao uvod u zabranu pokreta i daljnju izolaciju arapskih političkih predstavnika.
Na protestnom skupu u Umm Al-Fahmu u subotu, koji je privukao nekoliko hiljada ljudi, gradonačelnik Suleiman Aghbaria izrazio je široko rasprostranjen stav kada je govorio o arapskoj manjini. "Ako su oni koji pomažu siročadi teroristi, ako su oni koji pomažu udovicama teroristi, onda je milion nas terorista", rekao je. Njegove riječi su se pokazale proročkim. Sutradan je i on uhapšen, postavši 17. zatočenik. Aghbaria je očigledno pod sumnjom za navodne veze između njegove kompanije Al-Manar i palestinske dobrotvorne organizacije Beit Al-Mal.
U stvari, operacija koju je lično odobrio premijer Ariel Sharon protiv Salaha i rukovodstva njegove stranke imala je druge svrhe osim impliciranog razbijanja palestinske terorističke infrastrukture koja se proširila na sam Izrael. Za svakoga kome je stalo da pogleda - a malo ko se u protekloj sedmici zamarao - pravi put Sharonovog razmišljanja bio je previše vidljiv. Udarajući protiv Salaha, premijer se nada da će postići nekoliko povezanih ciljeva. Najmanje se skriva pokušaj da se ponovo otvori zahuktala debata u Izraelu o obnavljanju pristupa Jevrejima Haram Al-Sharifu, ili Hramskoj gori kako je poznata većini izraelske javnosti.
Haram, koji se nalazi u starom gradu Jerusalima, zatvoren je za nemuslimane otkako ga je Sharon posjetio 28. septembra 2000. godine pod zaštitom oko 1,000 naoružanih policajaca. Šaronova posjeta, i kasnija smrtonosna pucnjava izraelske policije s kojom su se suočili palestinski demonstranti, osvijetlili su dodirni papir trenutne Intifade. Ono što se često zanemaruje jeste da je Haram odavno zabranjen gotovo svim Palestincima, kojima je odbijena dozvola da uđu u Jerusalim i Izrael.
Nakon Sharonove provokativne posjete, Salah i njegov Islamski pokret odigrali su ključnu ulogu u upravljanju sajtom kroz svoju kontrolu nad vakuf (islamski trust zadužen za svetu zemlju) u Izraelu. Oni su neprekidno radili na promoviranju svog pokreta kao pravi čuvari kompleksa, koji sadrži džamiju Al-Aksa i Kupolu na stijeni, i prikupili su velike iznose za popravke. Oni su također upozorili na planove Izraela da prenesu kontrolu nad mjestom na jevrejske vjerske vlasti, kako se plaše.
Ovakvi strahovi nisu neosnovani. Bivši izraelski premijer Ehud Barak iskoristio je neuspjele pregovore u Camp Davidu neposredno prije izbijanja Al-Aksa intifade i kasnije Taba razgovore za promociju konceptualnog romana o judaizmu, da je samo mjesto na Brdu hrama "svetinja nad svetinjama". umjesto Zapadnog zida, velikog kamenog potpornog zida koji podržava uzvišeni Haram. Zid je jedini preostali dio drugog hrama i tradicionalno se smatra najsvetijim mjestom judaizma.
Salah je organizirao godišnji skup "Al-Aksa je u opasnosti" u Umm Al-Fahmu koji svake godine privuče više od 50,000 demonstranata - što ovaj događaj čini daleko najvećim u organizaciji arapske manjine u zemlji. On je upozorio da ekstremističke jevrejske grupe, koje dobijaju saosećajno saslušanje nekih rabinskih vlasti, žele da sruše dve džamije i ponovo sagrade Drugi hram. Uz prisilno isključenje palestinskih vjernika, Salahov pokret je također ohrabrio izraelsko arapsko stanovništvo da redovno putuje na lokaciju kako bi osigurao snažno prisustvo muslimana. Rukovodstvo često organizuje skupove i školske izlete.
Ovo nije prošlo nezapaženo ili nekažnjeno od strane vlasti. Samom Salahu je kontinuirano zabranjeno da napušta Izrael od februara 2002. godine, nakon što mu je onemogućeno da uhvati let za Katar na izraelskom aerodromu Ben Gurion. Prvobitnu šestomjesečnu zabranu, za koju se vjeruje da je tek drugi put da je takva sankcija korištena protiv izraelskog državljanina, sudovi su dva puta obnavljali na tajnim raspravama. Nikada nisu objavljeni dokazi koji potkrepljuju zvanične tvrdnje da Salah "šteti državnoj sigurnosti". Od tada se u Izraelu ponavljaju pozivi za zabranu Islamskog pokreta, njegovi lideri su dovođeni na ponovljena ispitivanja, a glavne novine su zatvorene prema drakonskim zakonima koji datiraju iz ere britanskog mandata.
Jednu od dobrotvornih organizacija ove stranke, Izraelsko islamsko udruženje, vlasti su zatvorile u junu 2002. U predokusu najnovijih događaja, zvaničnici su optužili dobrotvornu organizaciju da je iznajmila 200 kuća u Dženinu za porodice čije su kuće srušene u izraelskom razaranju širokih razmjera izbjegličkog kampa dva mjeseca ranije. Također je optužila dobrotvornu organizaciju za usvajanje hiljada palestinske siročadi.
Pokušaj diskreditacije Salaha i Islamskog pokreta postavio je tlo Izraelu da oživi planove da se Jevrejima dopusti povratak u Haram Al-Sharif, uprkos vjerovatno rasplamsanim strastima koja bi takva odluka mogla zapaliti. Dan nakon glavnih hapšenja Hanegbi je obećao da će ukinuti ograničeni pristup kompleksu. „Nemoguće je da se pomirimo na duži period sa situacijom u kojoj nije dozvoljeno da svi sledbenici svih religija posećuju i mole se na Brdu hrama“, rekao je on. Izvještava se i da Sharon razmatra načine da "nametne" nemuslimanske posjete vakuf.
Arapske reakcije bile su brze. Viši savjetnik Yassera Arafata Ahmed Abdel-Rahman upozorio je da bi ponovno otvaranje brda hrama za nemuslimane "moglo biti okidač za treću intifadu", dok sirijski vladin dnevni list Al-Thawra rekao je da plan "sadržava zlokobne namjere koje imaju za cilj uvođenje novih komplikacija u već eksplozivnu i komplikovanu situaciju."
Sharon vidi hapšenja Islamskog pokreta kao dodatnu korist. Premijer je, kao i većina izraelskih Jevreja, uvrijeđen onim što smatra opasnim jačanjem palestinskog identiteta među arapskom manjinom u zemlji od erupcije trenutne Intifade. Ubijanje 13 arapskih državljana od strane policije u Galileji u oktobru 2000. godine – za koje neki sumnjaju da je bilo osmišljeno da nasilno podsjeti manjinu na njen inferiorni status – umjesto toga je pojačalo osjećaj odvojenosti i podstaklo međusobnu sumnju između Jevreja i Arapa. Ovo se odrazilo u rastućoj podršci palestinskoj nacionalističkoj ideologiji Azmija Bishare i islamskom fundamentalizmu šeika Raeda Salaha. I jedni i drugi odlučno odbacuju umirivanje izraelskih tvrdolinijaša i sada su direktno u Sharonovim očima.
Premijerovi planovi uključuju uvjeravanje izraelskih Jevreja i šire međunarodne zajednice da arapska manjina u zemlji igra aktivnu ulogu u palestinskom teroru. Mediji su bili previše spremni da pomognu, ističući brojke Shin Bet o dramatičnom povećanju učešća Arapa u napadima (iako još uvijek u malom broju), zanemarujući činjenicu da su mnogi od ovih slučajeva uključivali prevarene taksiste, zaljubljene djevojke Palestinaca na teritorijama ili đački fantasti. Nekoliko napada je organizovano ili motivisano jasnom ideologijom. Iako je samo jedan član Islamskog pokreta odgovoran za samoubilački bombaški napad – u septembru 2001. – većina izraelskih Jevreja je sada uvjerena da je Pokret, kao i šira arapska zajednica, leglo terorizma.
Sharon je pojačao svoju kampanju huškanja u martu upozoravajući da završetak sigurnosne ograde koja se gradi oko Zapadne obale neće spriječiti samoubilačke napade, već samo ohrabriti izraelske Arape da počine takve napade u ime Palestinaca. Čini se da ova kampanja demonizacije djeluje. Studija Izraelskog instituta za demokratiju prošle sedmice otkrila je da većina jevrejskog stanovništva (53 posto) ne vjeruje u jednaka prava arapske manjine; još manje, 23 posto, podržava učešće Arapa u ključnim odlukama koje donosi država; a 57 posto smatra da je ohrabrivanje arapskih građana da emigriraju dobra ideja. Slično je uznemirujući bio nalaz da samo 77 posto Izraelaca vjeruje da je demokratija najbolji sistem upravljanja, što je pad u odnosu na 90 posto prije četiri godine.
Konačni bonus koji su dala hapšenja je šansa za Sharon da učvrsti svoju vlast nad palestinskim finansijama. Prije zatvaranja, Islamski pokret je postao glavni kanal za finansiranje palestinskih lokalnih projekata koji nisu bili pod kontrolom sistema patronaže Palestinske vlasti koje je često zloupotrebljavao. Naširoko je zanemareno da jedan od muškaraca uhapšenih prošle sedmice uopće nije bio član Islamskog pokreta, već veteran izraelski član Fataha. Muneer Mansour, iz Komiteta za političke zatvorenike, odveden je iz svoje kuće u galilejskom selu Majd Al-Krum u isto vrijeme kada i Salah, a njegov kancelarijski kompjuter zaplijenjen. Sada u kućnom pritvoru, tvrdi da ga policija progoni jer je Islamskom pokretu dao imena zatvorenika koji nisu imali porodicu koja bi ih izdržavala u zatvoru.
„Nemamo gotovo nikakvog novca da pomognemo zatvorenicima, a u izraelskim zatvorima ima ogroman broj“, rekao je on. “Nekima pomažu vlastite porodice, koje šalju novac na službeni račun koji vodi zatvorska radnja kako bi mogli kupiti cigarete ili telefonske kartice. Drugi nemaju nikoga. Stoga sam se u ovim slučajevima obratio Pokretu za pomoć, šaljući im spiskove zatvorenika koji bi cijenili da im se male svote novca — 15 dolara ili manje — stave na račun. To očigledno znači da sam pomogao terorističkoj infrastrukturi.”
Dalje kažnjavanje zatvorenika, ukidanje naknada za školovanje siročadi i konfiskacija sredstava za pružanje skloništa porodicama beskućnika vjerovatno neće utažiti palestinsku žeđ za odmazdom za nasilnu okupaciju njihove domovine. Ali to će značiti da Sharon može osigurati da većina novčanih sredstava koja stižu do Palestinaca (donacije iz Evrope i arapskih država, kao i porezi koje vraća Izrael) bude obrađena prema novim računovodstvenim aranžmanima nametnutim palestinskom premijeru Mahmudu Abbasu i njegov ministar finansija Salam Fayyad.
Drugim riječima, Sharon steže stisak palestinskih novčanica. Uskoro se nada da će moći precizno odlučiti kome će biti plaćeno i koliko će koštati njihova lojalnost.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati