U jednom od svojih najšokantnijih izvještaja o izraelsko-palestinskom ratu, Amnesty International danas osuđuje obje strane u sukobu zbog njihovog “potpunog zanemarivanja” života djece – 250 Palestinaca i 72 Izraelca – koji su ubijeni u prošlosti godine.
U izvještaju na 29 stranica koji sadrži neke od najbolnijih dokaza prikupljenih o ubijanju djece na okupiranim teritorijama i Izraelu, organizacija okrivljuje Izrael za "pretjeranu i nesrazmjernu upotrebu smrtonosne sile" i "neoprezno pucanje" u stambenim područjima, te Palestince za “direktne i neselektivne napade”, uključujući samoubilačke napade.
Svečana lista mrtve djece koju je Amnesty prikupio pokazuje koliko je ubijanje djece postalo ukorijenjeno. Tu je Sami Jazzar, koga je izraelski vojnik upucao u glavu uoči njegovog 12. rođendana u Gazi, 11-godišnji Khalil Mughrabi, kojeg je u Gazi ubio izraelski snajperist – jedan od njegovih prijatelja je preživio nakon što je pogođen u testise metka velike brzine – i 10-godišnja Riham al-Ward, ubijena u svom školskom dvorištu u Dženinu od granate izraelskog tenka.
Zatim tu su Raaya i Hemda, starosti 14 i dvije godine, koje je sa roditeljima ubio palestinski bombaš samoubica u piceriji u Jerusalemu, Shalhevet Pass – star samo 10 mjeseci – kojeg je u Hebronu upucao palestinski snajperist, i Avia Malka, koju su ubili Palestinci koji su pucao i bacao granate na automobile u Netaniji. Imala je devet mjeseci.
Amnestyjeva osuda rijetko je bila tako oštra. „Obrazac ubijanja djece koji je postao toliko ukorijenjen i raširen u posljednje dvije godine razvio se u pozadini nekažnjivosti za počinioce takvih zločina“, navodi se.
Unatoč ponovljenim tvrdnjama o suprotnom: „Nije poznato da je provedena nikakva sudska istraga o bilo kojem ubistvu djece od strane pripadnika IDF-a [Izraelskih odbrambenih snaga] na okupiranim teritorijama, čak ni u slučajevima kada su zvaničnici izraelske vlade javno izjavili da će biti sprovedene istrage.” Nije poznato da nijedan od izraelskih vojnika odgovoran za ove zločine nije priveden pravdi, kaže Amnesty.
Također napada palestinske vlasti Yassera Arafata zbog zatvaranja militanata u političke svrhe umjesto da ih podvrgavaju pravičnom suđenju za ubijanje djece. U njemu se navodi da je tvrdnja palestinskih oružanih grupa da im međunarodno pravo ne nameće ograničenja neistinita. “Nikakvo kršenje od strane izraelske vojske, bez obzira na njihov obim ili težinu, nikada ne može opravdati gađanje i ubijanje izraelske djece ili bilo kojeg drugog civila od strane palestinskih grupa.”
U prvih sedam mjeseci ove godine, više od 100 palestinske djece ubijeno je od izraelske vatre, 48 posto njih starosti 12 godina ili mlađe. Amnesty se ne bavi pitanjem ko je kriv. Većina ove djece je, kako se navodi, “ubijena kada je ID nasumično otvarao vatru, granatirao ili bombardirao stambene četvrti u palestinskim gradovima i selima. Većina ove djece je ubijena kada nije bilo razmjene vatre i u okolnostima u kojima životi vojnika nisu bili ugroženi.”
Najstrašniji incident – koji je tada izraelski premijer Ariel Sharon hvalio kao “veliki uspjeh” – bio je napad Izraela na Salaha Šehadu, aktivistu Hamasa, u kojem je također ubijeno devetero djece zajedno sa osmoro odraslih. Njihova imena daju užasnu stvarnost ovom krvoproliću: 18-mjesečni Ayman Matar, trogodišnji Mohamed Matar, petogodišnja Diana Matar, četverogodišnji Sobhi Hweiti, šestogodišnji Mohamed Hweiti, 10 -godišnja Ala Matar, 15-godišnja Iman Shehada, 17-godišnja Maryam Matar. I Dina Matar. Imala je samo dva mjeseca. Pilot izraelskih zračnih snaga bacio je bombu od jedne tone na njihove domove iz aviona američke proizvodnje F-16 22. jula.
Amnesty također ističe pokolj u noćnom klubu Dolphinarium u Tel Avivu 1. juna prošle godine kada je palestinski bombaš samoubica ubio 21 osobu, od kojih je 12 bilo mlađe od 18 godina. Među njima su 15-godišnja Raisa Namirovsky, 14-godišnja Maria Tagilchev , 15-godišnja Jevgenija Dorfman, 15-godišnja Kastanada Talker, 16-godišnja Julija Nelimov, Anya Kazachkov i Marijana Medvedenko, obe od 16 godina, i Marina Berkovski. Marina je otišla u klub da proslavi svoj 17. rođendan.
Amnesty kaže da su međunarodni posmatrači bili raspoređeni na terenu – a Izrael je to više puta odbijao da dopusti – mnogi bi životi djece mogli biti pošteđeni. Ono što međunarodna organizacija ne kaže, ali što njen izvještaj jasno pokazuje, jeste da su djeca postala “poštena igra” za obje strane u izraelsko-palestinskom ratu. Nevinost su, kao i obično, zgazila dva brutalna antagonista.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati