Po prvi put u četiri godine, sve veće opozicione stranke u Venecueli učestvovale su na izborima. Po peti put u četiri godine, ljevica je pobijedila ubedljivo. Birači su izabrali 23 guvernera, 335 gradonačelnika, 253 državna zakonodavca i 2,471 opštinskog vijećnika. Vladajuća Ujedinjena socijalistička partija Venecuele (PSUV) osvojila je najmanje 19 od 23 guvernera (jedna utrka je i dalje preblizu za raspisivanje) i gradonačelništvo Caracasa na "mega-izborima" 21. novembra. Od 335 utrka za gradonačelnike, prebrojavanje glasova je završeno u njih 322, pri čemu su PSUV i njegova koalicija osvojili 205, opozicione koalicije 96 i druge stranke 21. Za ove 70,000 funkcije kandidovalo se preko 3,082 kandidata, a prebrojano je 90% glasova i potvrđeno u roku od nekoliko sati nakon zatvaranja birališta. Izlaznost je bila 42.2%, što je jedanaest bodova više nego na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima.

Evo zašto chavismo, pokret iza PSUV-a, osvojio je:

1. Dobro upravljanje u zdravstvu, stanovanju i hrani. Venecuela zdravstvene politike kao odgovor na Covid-19 bili su uzorni. U SAD su očekivali da će koronavirus preplaviti zdravstveni sistem Venecuele, koji je razoren godinama sankcijama. Pa ipak, na milion stanovnika, Venecuela je registrovala 15,000 slučajeva i 180 smrtnih slučajeva. Poređenja radi, brojke u SAD su 146,000 slučajeva/milion i 2,378 smrtnih slučajeva/milion, u Brazilu 103,000 i 2854, a u Kolumbiji 98,000 i 2,481. Za razliku od slika koje smo videli Ekvador or Bolivija, na ulicama nije bilo tijela žrtava, niti je bilo prepunih mrtvačnica kao u New Yorku. Što se tiče stambenog zbrinjavanja, vlada Venecuele je u proteklih deset godina izgradila 3.7 miliona domova za radničke porodice, od kojih je većina bila izgradila i isporučila Madurova administracija dok je bila pod sankcijama.

   Koliko god sankcije bile smrtonosne, stvari bi bile znatno gore da nije bilo najvažnijeg socijalnog programa Venecuele u posljednjih pet godina: CLAP-a. One se sastoje od kutija hrane i drugih potrepština, od kojih se neke proizvode lokalno, koje pakuju i distribuiraju same zajednice. Sedam miliona venecuelanskih porodica prima CLAP kutije svakog mjeseca, od zemlje od 30 miliona ljudi. Ne samo da je ovaj program bio ključan u održavanju hrane ljudi, već je osnažio bazu chavismo i ponovo povezao vladu sa lokalnim stanovništvom nakon poraza PSUV-a na parlamentarnim izborima 2015. godine.

2. Ekonomska situacija se popravlja. Prema izveštaju iz avgusta 2021 pregled prema opozicionom anketaru Datanalisis, 50% Venecuelanaca smatra da su im se životi poboljšali u odnosu na prethodnu godinu ili dvije. Uprkos sankcijama koje su izazvale a Pad od 99% u prihodima vlade, venecuelanska ekonomija se stabilizuje. Inflacija je svedena na jednocifrene prvi put u četiri godine. Credit Suisse je prognozirao rast od 5.5% u 2021. i 4.5% u 2022. Proizvodnja nafte je u oktobru dostigla 18-mjesečni maksimum, uz pomoć trgovine dogovor sa Iranom.
3. Ljevica je ujedinjena (uglavnom). PSUV nije sam pobijedio na izborima, oni su se ujedinili sa još 8 lijevih stranaka u koaliciju poznatu kao GPP. Sam PSUV je održao interne predizbore u avgustu, jedina stranka koja je to učinila. Više od polovine kandidata za GPP su bile žene, 52%, dok su još 43% bili mladi. Sveukupno, 90% kandidata ranije nije obavljalo funkcije, što ukazuje na obnovu stranke iz temelja. Međutim, ovo su bili drugi izbori zaredom na kojima ljevica nije bila potpuno jedinstvena. Koalicija koja je uključivala Komunističku partiju Venecuele imala je vlastitu kartu. Ove stranke su dobile manje od 3% glasova na parlamentarnim izborima 2020. i čini se da njihova odluka da se kandiduju nije imala nikakvog uticaja na gubernatske utrke.
4. Opozicija je podijeljena. Nikada poznata po svom jedinstvu, venecuelanska opozicija pretrpjela je veliki raskol zbog toga što su se neke stranke odlučile za bojkot izbora i pokušale srušiti vladu, dok su druge preferirale demokratski put. Uprkos tome što su sve glavne stranke učestvovale na ovim izborima, opozicija je bila podijeljena u dvije glavne koalicije, MUD (Okrugli sto demokratskog jedinstva) i Demokratski savez. Velika većina od 70,000 kandidata je u opoziciji i oni su se kandidirali jedni protiv drugih u skoro svakoj utrci. Od 23 gubernatske utrke, šest su pobijedili kandidati PSUV-a sa manje od 50% glasova i sa manje od šest bodova – više jedinstva između MUD-a i Demokratskog saveza moglo je napraviti razliku. Prebrojavanje glasova u gubernatorskom i Utrke za gradonačelnike Karakasa pokazuju da PSUV koalicija zauzima 46% glasova ukupno glasova, dok je ostatak podijeljen između različitih opozicija. Udružena opozicija bi mogla pobijediti u Venecueli, ali "udružena opozicija" je oksimoron.
5. Opozicija je duboko nepopularna. Iako se mnogo govori o navodnom nedostatku podrške predsjedniku Maduru (SAD nikada neće priznati milione glasova koje je njegova stranka dobila), manje je poznato da je opozicija duboko nepopularna. Evo ih ocjene neodobravanja za neke od ključnih ličnosti opozicije: Huan Guaidó, 83% neodobravanja; Julio Borges (Guaidóov „ministar vanjskih poslova), 81%; Leopoldo López (Guaidóov mentor i organizator pokušaja državnog udara), 80%; Henry Ramos Allup (dugogodišnji opozicioni lider), 79%; Henrique Capriles (gubitnik predsjedničkih izbora 2012. i 2013.), 77%; i Henri Falcón (gubitnik predsjedničkih izbora 2018.), 66%. Svi ovi osim Falcona su dio MUD-a. Koalicija MUD je godinama tvrdila da predstavljaju većinu, što se nije moglo potvrditi njihovom strategijom bojkota izbora. Međutim, njihov povratak u izborni proces označio je samo povećanje odziva birača za deset poena u odnosu na 2020. Štaviše, MUD je bio ispod ostalih opozicionih partija u 9 od 23 države i u Karakasu. MUD je osvojio samo jedno od tri guvernera koje je preuzela opozicija. To bi moglo biti dijelom zbog široko rasprostranjenog odbijanja američkih sankcija. MUD je u više navrata podržavao smrtonosne sankcije uprkos tome 76% Venecuelanci ih odbijaju.
   MUD uživa političku, finansijsku i logističku podršku Sjedinjenih Država i EU, dok su članovi drugih opozicionih stranaka osuđivani i sankcionisani od strane SAD-a zbog pregovora s Madurovom administracijom. Ovi izbori bi trebali upozoriti Bajdenovu administraciju da je nastavak podrške MUD-u, a posebno fikcija Guaidóa kao “privremenog predsjednika”, propala politika.

Leonardo Flores je stručnjak za politiku Latinske Amerike i aktivista CODEPINK-a.