Nepovjerenje u vlasti, nizak nivo građanskog aktivizma, socijalni problemi i neefikasno upravljanje podrivaju legitimitet vlada i stvaraju zahtjev za novim institucionalnim rješenjima za unapređenu demokratiju i bolje javne usluge. U digitalnom svijetu očekuje se da ova rješenja budu visokotehnološka. Kako bi odgovorile na ovaj izazov, vlasti obično pokušavaju povećati transparentnost razvojem web stranica. Ovo je nedovoljno, jer ljudi takođe očekuju veću odgovornost i osnaženo učešće. Stoga vlade i lideri civilnog društva traže društvene inovacije. Jedno takvo rješenje, sveobuhvatno, je participativno budžetiranje (poznato i kao PB).
Nastao je u Porto Alegreu u Brazilu, zasnovan na relativno jednostavnoj ideji da građani treba da imaju direktnu riječ u javnim budžetima koji utiču na njih.1 Kada je Radnička partija osvojila mjesto gradonačelnika u gradu, naslijedila je bankrotiranu opštinu i neorganiziranu birokratiju; shodno tome, tokom svoje prve dvije godine na vlasti, nova administracija je pokušala različite mehanizme da se uhvati u koštac s finansijskim ograničenjima, obezbijedi građanima direktnu ulogu u aktivnostima vlade i izokrene prioritete socijalne potrošnje prethodnih administracija; kao rezultat, participativno budžetiranje je rođeno kroz ovaj eksperimentalni proces.2
Za razliku od mnogih drugih građanskih tehnologija, fokusirajući se samo na jednu tačku u ciklusu kreiranja politike, participativno budžetiranje obuhvata sve faze: od postavljanja prioriteta u procesu odlučivanja do donošenja odluka i dalje do zajedničke implementacije, praćene praćenjem i kontrolom. Može raditi na različitim nivoima upravljanja: gradskim četvrtima, cijelim naseljima ili čak državama. Ovaj pristup se pokazao toliko privlačan javnosti da se ubrzo proširio na druge gradove u Brazilu i druge zemlje Latinske Amerike. Sada se praktikuje u preko 1,500 gradova3 od Sjedinjenih Država do Evrope i Japana.
Početni dizajn
Participativno budžetiranje se može definirati kao proces donošenja odluka kroz koji građani promišljaju i pregovaraju o raspodjeli javnih resursa.4 To je zamišljeno kao osnovni poduhvat, uključujući samoorganizaciju zajednice i donošenje odluka. U osnovi, lokalni stanovnici razgovaraju o svojim kolektivnim potrebama i odlučuju koje projekte će finansirati. Klasičan primjer je model Porto Alegrea – jednogodišnji ciklus rasprava i odluka koje su vlasti obavezne da donesu. Pristup je fokusiran na identifikaciju zahtjeva i postavljanje prioriteta za finansiranje. Štaviše, veća ambicija je korištenje ovog formata za distribuciju ne samo diskrecionih sredstava utrošenih na infrastrukturne projekte, već i redovnih sredstava.
Participativno budžetiranje, u svojim originalnim verzijama kao dio transformativnog lijevog projekta, bilo je dio šireg niza institucionalnih reformi: 1) otvoreni sastanci na kojima građani odlučuju o prioritetima; i 2) institucionalne reforme kako bi se lokalna birokratija podredila zahtjevima građana.5 Nadalje, u modelu dubljeg osnaživanja koji podrazumijeva fundamentalne promjene, članovi zajednice definišu svoje potrebe i dobijaju dovoljne resurse. Prema Vincentu Villanu, kopredsjedavajućem Gradskog Upravnog odbora Procesa participativnog budžetiranja u New Yorku: 'Tip participativne demokratije koju bih želio vidjeti bi imao budžetski proces u kojem ljudi započinju [ga] pitajući šta potrebe ljudi su... Sve potrebe treba da budu zadovoljene u istinski demokratskom sistemu – onom koji se zasniva na pravičnosti, gde svako daje ono što može i svako dobija ono što mu je potrebno.'6
Povoljni uslovi
Participativno budžetiranje uzima u obzir opštu situaciju, plus interne i eksterne uslove. Sve u svemu, čini se da zajednice koje uspostavljaju participativno budžetiranje već imaju visok nivo građanskog aktivizma. Osim toga, u prosjeku imaju proaktivne stavove; odnosno sklonost ka ideji participacije. Elisabeth Clemens, profesorica i predsjedavajuća sociologije na Univerzitetu u Čikagu, objašnjava da participativna demokratija ima tendenciju da se 'usvoji u zajednicama u kojima su birači skloni da učestvuju. Postoji ideološka posvećenost idealu participativne demokratije.'7 Sami primjeri postojećih slučajeva bili su argument za nove projekte. Takođe, dobro je kada postoji mogućnost uključivanja stručnjaka koji imaju iskustva u implementaciji inicijativa participativnog budžetiranja. A angažovanje lokalnih vlasti kao partnera je od vitalnog značaja za uspeh projekta.
Mehanizmi
Procedure participativnog budžetiranja razlikuju se od mjesta do mjesta, ali postoje određeni zajednički obrasci. Prije svega, to je proces na lokalnom nivou u smislu da se lokalne zajednice sastaju i odlučuju o projektima koje bi željele da budu finansirane i vođene. 'Svi procesi započeti skupštinama ili otvorenim sastancima u cijelom gradu ili gradu, a završavaju se kada se niz odabranih projekata prosljeđuje za uvrštavanje u godišnji budžet.'8 U suvremenim okruženjima, to se može učiniti online – na forumima ili diskusionim grupama na društvenim mrežama. Alternativni pristup je kada inicijativa počiva na samoniklim autorima projekata, koji svoje vizije nude javnosti. Naravno, autori moraju uzeti u obzir finansijske granice koje nameću lokalne vlasti. Ipak, oni mogu privući i privući dodatno finansiranje od pojedinaca i organizacija. Kada se utvrde detaljni projekti, oni se saopštavaju lokalnim vlastima, koje zatim preuzimaju odgovornost za njihovo finansiranje i implementaciju. Alternativni dizajn podrazumijeva skup projekata koji se saopštavaju lokalnim stanovnicima, koji potom glasaju, tako da se finansiraju projekti sa najvećim brojem glasova. Štaviše, u nekim slučajevima i članovi zajednice lično učestvuju u implementaciji. Primarna oblast za poboljšanje je praćenje i kontrola.
U manjim naseljima ili organskim naseljima, sastanci van mreže dobro funkcionišu, dok je za veće gradove online razmatranje, glasanje i praćenje napretka praktičniji. Konačno, uvijek je moguće da se licem u lice i digitalni formati međusobno nadopunjuju. Na primjer, praktikuju se sastanci u lokalnim zajednicama New York City,9 online prijava projekata, diskusije na društvenim mrežama i e-glasanje se realizuju u Kijev,10 a implementiran je mješoviti model uključivanja van mreže Pariz.11
Tipični projekti se odnose na transportni sistem, sigurnost zajednice, uštedu energije, životnu sredinu, komunalne usluge, javni prostor, informacione tehnologije, obrazovanje, zdravstvo, socijalnu zaštitu, sport, turizam, kulturu i građanski aktivizam. Primjeri uključuju nove parkove, muzeje na licu mjesta, biblioteke, renovirane škole, dječija igrališta, prostore za rad, visokotehnološke inovacije, hakatone, sportske objekte na javnim površinama, skulpture, uličnu umjetnost, fontane i festivale.
Inkluzivnost i učešće
Participativno budžetiranje privlači ljude sa niskim prihodima i niskim obrazovanjem, starije, penzionere, nezaposlene, kao i bijelu radničku klasu. Javnost se sastoji od 'mnogo bijelaca radničke klase, dakle vrlo komplikovana mješavina', kaže Elisabeth Clemens, stručnjakinja za participativno budžetiranje iz Čikaga.12 Jedan pozitivan efekat je da participativno budžetiranje promoviše i privlači veću zastupljenost politički marginalizovanih grupa (manje dobrostojećih, starijih i etničkih manjina). Kako Villano, praktičar iz New Yorka, kaže: 'postoji mnogo veći nivo učešća svih marginaliziranih grupa u procesu participativnog budžetiranja nego na lokalnim izborima.'13 Uočava se definitivan obrazac učešća: učestvuje do 10% lokalnog stanovništva i čak milioni ljudi na državnom nivou. 'Uobičajeno, PB procesi su privukli veliki broj učesnika, pri čemu je u nekim zabilježenim slučajevima čak 10% ukupnog stanovništva grada došlo na sastanak u nekom trenutku.'14 Kako procjenjuje Gianpaolo Baiocchi, vanredni profesor na Univerzitetu u New Yorku: 'Mislim da je 3 miliona ljudi došlo u brazilsku prijestolnicu na sastanke.'15
Demokratski kvalitet
Participativno budžetiranje definitivno demonstrira principe rada demokratije. Postoji veliko učešće, direktno dostavljanje odluka donesenih vlastima i sveukupna pravda. Prema Baiocchiju: 'Prvo, to je bila debata u kojoj su svi morali učestvovati. PB je bio jedini spojnik između građanstva i lokalne države i svi, bogati ili siromašni, organizirani ili neorganizirani, morali su raspravljati o svojim prijedlozima unutar nove strukturirane javne sfere. Drugo, rasprave su bile strukturirane prema principima socijalne pravde.'16 Projekti su u skladu sa jasnim pravilima; oni su proceduralno transparentni, zbog otvorenih i snimljenih sastanaka.
Izazovi i kontraakcije
Participativno budžetiranje ima niz izazova. Jedno pitanje je nejednakost – u učešću, uticaju i upravljanju. Osnovno pitanje je nejednakost – ako se ostavi onakva kakva jeste, efekat samoorganizacije, pri čemu ljudi na vlasti teže da steknu više moći, rezultirao bi ogromnim nejednakostima u specijalizaciji, glasanju, učešću i izvršnoj vlasti.17 Napori da se uspostavi ravnopravnost putem kampanja za podizanje svijesti mogu pomoći u ovoj oblasti.
Moglo bi se čak postaviti i pitanje neodrživosti procesa participativnog budžetiranja zbog njegove zavisnosti od odnosa sa vlastima. Takođe, postoji prostor za spoljašnji sebični uticaj elita. U značajnoj mjeri, postoji rizik od gubitka suštine emancipatorskih ciljeva participativnog budžetiranja. Političari bi mogli govoriti o uključivanju građana, umjesto o osnaživanju. Stoga bi definitivan odgovor trebao biti institucionalizacija pokreta jasnim pravilima i kontrolnim mehanizmima.
Uočena ograničenja u finansiranju ograničavaju i širenje participativnog budžetiranja. Uzmimo New York: 'Mi se bavimo samo kapitalnim fondovima; mi se ne bavimo sredstvima rashoda... Radimo sa vrlo malim procentom. Ako pogledate izvještaj o participativnom budžetiranju u prvoj godini, mislim da on predstavlja otprilike 06% cjelokupnog kapitalnog budžeta New Yorka.'18 Obično je taj procenat oko 1-2% gradskog budžeta. Da bi se tome suprotstavili, vođe projekata treba da se zalažu za zasnivanje projekata participativnog budžetiranja na potrebama ljudi, a ne na trenutnim ograničenjima i demonstriraju potencijalne izvore finansiranja, kao što je veći udio opštinskih budžeta i mogućnosti grupnog finansiranja.
Univerzalne preporuke u vezi sa ovim izazovima uključuju praćenje efikasnih procedura i održavanje organizacijske podrške društvenih pokreta. U tom smislu, izuzetno je važno uspostaviti i slijediti racionalne procedure, koje će zahtjeve odozdo prema gore zaštititi od dobrovoljnosti ili ignorisanja.19
Stvorene institucije
Participativno budžetiranje ima niz dobro razvijenih institucija. Projekti počinju učešćem kao praksom. Rečima PB praktičara: 'Kada ljudima date priliku da donesu smislenu odluku, oni će skočiti na to.'20 Tako se sastanci u mjesnim zajednicama razvijaju u susjedska udruženja i skupštine. Formalni sporazumi sa stejkholderima, posebno sa vlastima, u nekim slučajevima olakšavaju promociju projekta i podstiču prikupljanje sredstava, ali nisu obavezni i zavise od odnosa sa zainteresovanim stranama. Koristan alat koji pomaže u vođenju procesa je kodificirani skup tehnika za implementaciju participativnog budžetiranja – svojevrsni priručnik. Jača institucionalizacija može biti u obliku posebnih zakona. Baiocchi, koji je stručnjak za najbolju praksu participativnog budžetiranja širom svijeta, navodi primjere: „Neki gradovi to institucionaliziraju kao zakone... U nekim zemljama je to postao nacionalni zakon. Dakle, u Peruu postoji nacionalni zakon o participativnom budžetiranju.'21 Značajan napredak je stvaranje takve društvene pozicije kao predstavnika u uredu gradonačelnika ili čak u uredu za planiranje budžeta, koji su demokratski formirali građani.
Sinergije
Participativno budžetiranje zaista podstiče uključivanje građana i korisno je za brzu samoorganizaciju hitne saradnje u odgovoru na prirodne katastrofe, a zatim i na protestne pokrete. 'U slučaju Sjedinjenih Država, imamo participativno budžetiranje New Yorka... To je povezano s drugim oblicima aktivizma, na primjer, veza sa Sandy - oluja... Prvo je bila oluja, zatim napori za rekonstrukciju, i onda su ljudi došli sa Occupy Sandy – Participatory Sandy.' – kaže Bajoki, koji je i sam posmatrao dešavanja u Njujorku.22 Primetno je da učešće u budžetiranju olakšava učešće u drugim domenima. Mnogo se može naučiti iz globalne prakse: „U slučajevima Brazila, često ono što imate je budžetiranje... i onda to ima tendenciju da podstakne učešće u sličnim oblastima. Tako, na primjer, imate zdravstveni savjet ili savjet socijalne službe.'23
Učinak na građane i zajednice
Prije svega, participativno budžetiranje poboljšava izgradnju zajednice. Vincent Villano, PB praktičar iz New Yorka: razmišlja: 'Dakle, mislim da to ima sve vrste pozitivnih utjecaja – to je proces izgradnje zajednice koji zahtijeva sve vrste odnosa i obrazovanja – zaista je pozitivan i stvara ovisnost. Ko ne želi biti u povezanijoj zajednici i osjećati se manje sam nego što već jeste?'24 Učesnici pokazuju snažniju saradnju i veću uključenost u građanski život. Lokalno stanovništvo uživa u pozitivnim osjećajima pripadnosti i zadovoljstva. Građani također bolje razumiju lokalnu upravu. Ljudi imaju jaku motivaciju za akciju i pokazuju visoko stvarno učešće. 'Oni bi rekli: tako sam strastven za tu ideju; Želim da dobrovoljno uložim svoje vrijeme da tu ideju pretvorim u stvarni projekat', kaže Villano o Njujorčanima.25 Konačno, učesnici formiraju bolje vještine i dobijaju osnaživanje za aktivnosti civilnog društva.
Uticaj na demokratiju kao društveni sistem
Na širem nivou sistema, participativno budžetiranje gradi jače odnose između građana i vlasti, zasnovane na međusobnom razumijevanju. 'Činjenica da je PB promovirao reformu odnosa između administracije i civilnog društva u demokratskom smislu nije mala stvar.'26 Dakle, projekti participativnog budžetiranja proizvode bližu i efikasniju saradnju sa vlastima. Iz prakse SAD-a mogu se izvući vrijedne pouke: 'Zaista ih je proces participativnog budžetiranja doveo u situaciju u kojoj su radili ruku pod ruku, rame uz rame, s brojnim institucijama zajednice koje su već dugo u toj oblasti duže. Spremnost ljudi da rade zajedno, poput budžetskih delegata, to su članovi zajednice koji učestvuju u procesu participativnog budžetiranja na najvišem mogućem nivou.'27 Primjetan je rast osnaživanja i decentralizacije odlučivanja na građane. Vincent Villano iz New Yorka to jednostavno kaže: 'Participativno budžetiranje... nije samo "mi ćemo samo slušati"... "hvala vam puno", već "mi ćemo zapravo prenijeti neku moć donošenja odluka na vas".'28
zaključak
Participativno budžetiranje je dokazalo svoju efikasnost kao rješenje u širokom rasponu okruženja: u različitim zemljama, na svim nivoima upravljanja, kako van mreže tako i na mreži. Njena moć je u velikoj mjeri posljedica obavezujućeg povezivanja svih faza ciklusa kreiranja politike: utvrđivanja dnevnog reda, razmatranja, donošenja odluka, ko-implementacije, praćenja i kontrole. Podiže kvalitet života lokalnog stanovništva, uspostavlja dijalog između građana i vlasti i stvara efikasan format za saradnju u pravcu lokalnog razvoja. Zaista, to je moćna institucija za jednog osnaženo učešće građana u javnoj politici.
Ovaj tekst je zasnovan na panel prezentaciji autora na 28. Evropskom skupu časopisa za kulturu u subotu, 21. oktobra 2017. u Tartuu, Estonija.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- Boutall, T. 2009. 'Participativno budžetiranje.' U Participedia. Ojačati demokratiju kroz zajedničko znanje. Pristupljeno 30. oktobra 2017 https://participedia.net/en/methods/participatory-budgeting.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- Wampler, Brian. 2007. 'Vodič za participativno budžetiranje.' U Shah, Anwar (ur.). Participativno budžetiranje. Washington: Međunarodna banka za obnovu i razvoj/Svjetska banka.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- V. Villano, lična komunikacija, 9. decembar 2013.
- E. Clemens, lična komunikacija, 5. novembar 2013.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- Participativno budžetiranje New York City. Pristupljeno 30. oktobra 2017 https://council.nyc.gov/pb/.
- Participativno budžetiranje Kijev. Pristupljeno 30. oktobra 2017 https://gb.kyivcity.gov.ua/.
- Paris Budget Participatif. Pristupljeno 30. oktobra 2017 https://budgetparticipatif.paris.fr/bp/.
- E. Clemens, lična komunikacija, 5. novembar 2013.
- V. Villano, lična komunikacija, 9. decembar 2013.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- G. Baiocchi, lična komunikacija, 18. oktobar 2013.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- V. Villano, lična komunikacija, 9. decembar 2013.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- V. Villano, lična komunikacija, 9. decembar 2013.
- Ibid.
- Ibid.
- Ibid.
- V. Villano, lična komunikacija, 9. decembar 2013.
- Ibid.
- Baiocchi, G., & Ganuza, E. 2014. Participativno budžetiranje kao da je emancipacija važna. Politika i društvo, 42, 1, 29-50.
- V. Villano, lična komunikacija, 9. decembar 2013.
- Ibid.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati