London, (Pal Telegraph) – U Bejrut. Oluje. Jaka kiša. More preplavljuje malu luku pored moje kuće.
Sastanak sa bliskim prijateljem Gadafijevog sina. "On želi bitku, habibi, on želi bitku. On želi da bude veliki gerilski heroj, veliki čovek koji se bori protiv Amerikanaca. On želi da bude libijski heroj koji se bori protiv kolonijalista. Gospodine Kameron, gospodin Obama, oni će to učiniti za njega. Daće mu titulu heroja. Radiće šta on želi."
U prostoriji ima puno dima od cigara. Previše. Dakle, u izbjeglički kamp u Mar Eliasu. Čovek koji je izbegao masakr u Sabri i Šatili 1982. godine, sada sedokos, mojih godina, odmahujući glavom zbog nevolje svog naroda u Libiji. "Znaš da tamo imamo 30,000 ljudi, Roberte? Gadafi ih je izbacio prije više od 10 godina. Većina ih je iz Gaze. Otišli su tamo i Egipćani im nisu pustili da pređu, a Izraelci ih nisu pustili kući , i tako su se vratili i sada ostaju u Libiji i nadaju se najboljem od ovog tipa!"
Jadni stari Palestinci. Trebao sam pretpostaviti da se nešto dogodilo u Jerusalemu prošle godine kada me je izraelski novinar pitao o Agenciji Ujedinjenih nacija za pomoć i rad (UNRWA), agenciji koja se već 60 godina brine o palestinskim izbjeglicama. "Siguran sam", najavio mi je, "da oni imaju neku vezu sa terorizmom, da igraju ulogu u održavanju terorizma. Šta oni zapravo rade u Libanu?" U to vrijeme, mislio sam da je sve ovo pomalo čudno. Ako bilo koja institucija UN-a dobro radi svoj posao, onda je to UNRWA, koja osigurava hranu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i druge potrebe miliona Palestinaca koji su izgubili – ili čiji su roditelji ili djedovi i bake izgubili – svoje domove 1948. i 1949. godine u današnjem Izraelu.
Posjeta prljavštini logora Sabra i Shatila u Bejrutu, ili Ein el-Helweh u Sidonu, dovoljna je da nauči svakoga da usred ove močvare bijede i beznađa, UNRWA predstavlja jedinu kolektivnu simpatiju na svijetu, nedovoljno finansiranu, nedostatak osoblja , iako je jadno. Pa ipak, čitavu organizaciju desničarski Izrael i njegove takozvane (i samoproklamovane) pristalice izdvajaju kao nosioce tame, "delegitimatore", mrežu podrške Palestincima koja mora biti uništena da ne bi najsiromašniji od siromašnih – uključujući i one u bedi Gaze – postaju ovisni o svojim socijalnim uslugama. UNRWA – Teško mi je povjerovati da je ovo pravi citat istraživača na jednom velikom američkom univerzitetu, ali jeste – „stvorio je plodno tlo za međunarodni terorizam“.
Pretpostavljam da bismo se mogli smijati kao i plakati, ali ovo dolazi iz okrutnog – zaista opakog – članka koji se prije nekoliko sedmica pojavio u časopisu American Commentary, a napisao ga je jedan Michael Bernstam, saradnik na Hoover institutu na Stanfordu. Izdvajam ga ne zato što je netipičan, već zato što predstavlja rastući i prilično nemilosrdan trend u desničarskom izraelskom razmišljanju, vrstu samozavaravajuće brutalnosti koja bi nas trebala uvjeriti da je sudbina najsiromašnijih palestinskih siromašnih je uništavanje njihovih logora. U svom članku, Bernstam zapravo tvrdi da "već 60 godina UNRWA plaća četiri generacije Palestinaca da ostanu izbjeglice, razmnožavaju izbjeglice i žive u izbjegličkim kampovima", gdje "u stvari, osigurava samodestruktivni palestinski ciklus nasilje, međusobna krvoprolića i stalni rat protiv Izraela". Shvatili ste poentu? UN su sada izvor svakog terora.
Bilo je vremena kada bi se ova vrsta gluposti ignorirala, ali sada je dio sve opasnijeg narativa u kojem se dobročinstvo pretvara u zlo, u kojem je jedina institucija koja pruža pomoć za možda 95 posto od skoro pet miliona palestinskih izbjeglica da postati meta. A pošto se činilo da je UNRWA u Gazi postala meta u krvoproliću 2008-9, ovo je prilično zastrašujuća stvar.
Ali sačekaj. To ide dalje. "Mandat UNRWA-e stvorio je ... stalnu nadnacionalnu državu blagostanja u kojoj je jednostavno stavljanje većine Palestinaca na međunarodnu pomoć ugasilo poticaje za rad i ulaganja ... i stvorilo plodno tlo za međunarodni terorizam. Upravo ovaj neograničeni izbjeglički status daje kruh na stol u kući bez najamnine, zajedno s nizom usluga koje se ne iznajmljuju." To Palestincima – označite ove riječi – omogućava „trajni izbjeglički rat, budući da je podstaknut posebnim zahtjevom za 'pravo na povratak' – argument da Palestincima treba dati pravo na zemlju koju su okupirali prije nezavisnosti Izraela”.
Obratite pažnju na riječ "okupirano". Daleko od posjedovanja zemlje, oni su je "okupirali"! Imali su "posebno" "pravo na povratak". I – sačekajte sljedeći dio: "Zahtjev za palestinsko pravo na povratak namijenjen je jednoj istorijskoj etničkoj dijaspori potomaka višegodišnjih izbjeglica da naseli drugu narodnu nacionalnu državu, Izrael. Ovo nije pravo na povratak u zemlju ; ovo je pravo na povratak zemlje, ponovno osvajanje nakon izgubljenog rata, polaganje prava na ponovno preuzimanje."
I tako to ide dalje i dalje i dalje… UNRWA bi trebalo ukinuti, što bi „značilo kraj podrške svjetskog tijela za nastavak palestinske agonije… Izrael je očito neprikladan kao zemlja preseljenja jer integracija tamo nije izvodljiva… Umjesto nastavljanja slijepe ulice koju predstavlja međunarodna država blagostanja za Palestince, okončanje užasne šestodecenijske vladavine UNRWA-e odmah bi stvorilo uslove za početak poštenog, smislenog i održivog mirovnog procesa na Bliskom istoku.
Evo ga. G. Bernstam bi trebao da se sastane sa gospodinom Gadafijem. Imaju mnogo toga zajedničkog. Potpuni prezir prema Palestincima. Totalno zlostavljanje za ljude koji su izgubili svoju budućnost i svoje živote. Totalno zlostavljanje za bilo koga osim za vlastito pleme. Nije li Gadafi izmislio riječ "izraeltinac"?
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati