Međupalestinski rat riječi i međusobno kršenje slobode štampe i izražavanja od strane Hamasa – vlade Ismaela Hanijeha u pojasu Gaze i Fataha – predvođene vladom Salama Fayyada na Zapadnoj obali, predstavili su Izraelu najveće propagandna nagrada koja zasjenjuje kršenja ljudskih prava koje su počinile izraelske okupacijske snage (IOF) na okupiranim palestinskim teritorijama (OPT).
Palestinski centar za razvoj štampe i slobodu “Mada” je tokom augusta ove godine rekao za palestinske medije: “Bilo je više kršenja slobode medija na palestinskim teritorijama, posebno od strane Izvršnih snaga (Hamasa) u Pojasu Gaze i Palestinske sigurnosne agencije (pod vodstvom Fataha) (Palestinske vlasti) na Zapadnoj obali, pored Izraelskih okupacionih snaga (IOF). Ništa se nije promijenilo u statusu medija koji su obje strane zatvorile, ili spriječene u distribuciji, bilo na Zapadnoj obali ili u Pojasu Gaze.”
Dana 14. jula “Mada” je opisao kršenja slobode štampe tokom prethodnog mjeseca juna kao “masakr palestinskih medija” koji su počinili sami Palestinci, uključujući palestinske oružane grupe; medijske institucije su napadane, paljene, pljačkane i uništavane, štampanje i distribucija novina je zabranjeno, a novinari su hapšeni, prijećeni i pucano na novinare. Kršenja su dovela do “ozbiljnog ugrožavanja slobode štampe”; Palestinski novinari postali su previše uplašeni da bi izvještavali o događajima i širili informacije, što je “pojačalo autocenzuru novinara i nezavisnih medija”. Izostalo je objektivno izvještavanje i “malo lokalnih medija je zadržalo nepristrasnost”.
Dana 10. septembra, položaj palestinskih medija privukao je međunarodnu pažnju kada je The New York Times izvijestio da je Fatah na Zapadnoj obali zatvorio medijske kuće povezane s Hamasom i spriječio da kruže novine koje podržava Hamas ili da emituju Hamasovu televiziju; oprema je zaplijenjena ili uništena, šest Hamasovih novinara je uhapšeno, a još 12 pretučeno. U Gazi je Hamas učinio isto Fatahu i medijima pod kontrolom Palestinske uprave (PA). Zatvoreno je najmanje osam medija, uključujući tri novine.
Sljedećeg dana grupa intelektualaca u Gazi je u saopćenju zahtijevala da palestinski mediji ne budu zgnječeni između "čekića Ramale i nakovnja Gaze". Neki novinari, kao što su Saifuddin Shaeen, dopisnik satelitske TV stanice Al-Arabia i Majdi Al-Arabeed, direktor i vlasnik "Glasa slobode" pobjegli su iz Gaze, dok je Mohammad Shteiwi, direktor satelitske TV stanice al-Aqsa na zapadu Banka, sakrio se. 700 zaposlenika Palestinske radiodifuzne korporacije (PBC) sada ostaje kod kuće jer nisu mogli raditi svoj posao. Nezavisni novinari i mediji pribjegli su autocenzuri, praksi koju su savladali mnogo prije nego što je Hamas došao na vlast.
Centar za ljudska prava Al Mezan sa sjedištem u Gazi pozvao je PA i "političke snage u OPT-u da preduzmu sve potrebne mjere kako bi zajamčili da novinari ostanu izvan političke borbe". Udruženje stranih novinara, koje predstavlja strane medije u Izraelu i na palestinskim teritorijama, osudilo je "ovakvu vrstu opasnog kršenja prava profesionalnih novinara". Dana 28. avgusta Svjetsko udruženje novina (WAN) sa sjedištem u Parizu — koje predstavlja 18,000 novina sa članstvom, uključujući 76 nacionalnih novinskih udruženja, novinskih kompanija i pojedinačnih novinskih rukovodilaca u 102 zemlje, 12 novinskih agencija i 10 regionalnih i svjetskih novinskih grupa — osudio sve veće uznemiravanje novinara i pogoršanje uslova rada palestinskih novinara u OPT-u.
Fajadova vlada se nedavno našla u obavezi da se izvini Reutersu za kršenje zakona tokom potisnutog protesta studenata univerziteta u gradu Hebronu na južnoj Zapadnoj obali koji je predvodio Hamas. Hanniyehova vlada morala je priznati i javno se izviniti za slične prekršaje u Pojasu Gaze. Moglo bi se pregledati njihove međusobne evidencije o kršenjima druge strane, kao i izvještaje koje selektivno citiraju međunarodnih organizacija za ljudska prava kako bi jedni druge osudili da imaju ukupnu predstavu o njihovom ozbiljnom nepoštovanju priznatih standarda slobodne štampe i izražavanja.
Aktiviran zakon o nefunkcionalnom štampi
Hamas, pokušavajući da obuzda težnju prema partizanskoj propagandi daleko od profesionalnog novinarstva, iskopao je iz arhiva PA-a ono što je u praksi bio ugašeni palestinski zakon o štampi osmišljen da ućutka disidentske novinare, zabrani objavljivanje informacija koje bi mogle „ugroziti nacionalno jedinstvo, podsticati zločine ili mržnju, podjele i vjersko neslaganje” i objavljivanje “tajnih podataka” o policiji i snagama sigurnosti. Ovaj zakon praktično nije bio na snazi jer su javne službene medijske mreže, kao i mediji privatnog sektora, bili u velikoj većini kontrolirani ili u vlasništvu vladajućeg pokreta Fatah; njihova autocenzura je nadoknadila provođenje zakona.
Fatahov 40-godišnji monopol moći prvo unutar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), a zatim i unutar PA, koja je stvorena kao ograničena samouprava nakon palestinsko-izraelskog mirovnog sporazuma iz Osla 1993., doveo je do monopola nad medijima . Godine 1999., Član 19, organizacija za ljudska prava koja brani i promovira slobodu izražavanja i informacija širom svijeta, kritizirala je u memorandumu PS Palestinski zakon o štampi zbog uključivanja članaka koji su u suprotnosti s međunarodnim standardima slobode štampe i slobode slobodnog protoka medija. informacije.
Zakon postavlja niz ograničenja na sadržaj onoga što se može objaviti, od kojih su mnoga neprihvatljiva široka i/ili nejasna. Na primjer, publikacije ne smiju “protivurečiti principima... nacionalne odgovornosti” ili objavljivati materijal koji je “nedosljedan moralu” ili koji može “pokolebati vjerovanje u nacionalnu valutu”. (Ironično, Palestinci tek trebaju imati nacionalnu valutu). Ova ograničenja su potkrijepljena ovlastima cenzure jer publikacije moraju deponirati primjerke vladi prije distribucije. Zakon takođe predviđa oštre sankcije za kršenje njegovih odredbi, koje se u mnogim slučajevima protežu na zatvorske kazne.
Međutim, “svi smo vezani ovim zakonom o štampi iz 1995. godine, a njegovi članovi imaju snagu zakona”, navodi se u saopćenju Hamasovog “ministarstva za informacije” u Gazi. Pozivajući se na novostvorenu vladinu komisiju za nadzor medija, u saopštenju se navodi da ovaj odbor ima pravo da vrši racije u medijskim prostorima i biroima i da „poziva svoje članove zbog pitanja vezanih za njihov rad. Nećemo se baviti organizacijama koje nemaju ovlaštenja ili ne poštuju pravila.” Glasnogovornik Hamasa Tahar al-Nunu, koji je na čelu komiteta, rekao je: "Ne možemo promijeniti ovaj zakon, on je jedini koji imamo."
Štaviše, Hamas je po prvi put razbio internetske web stranice. Inicijativa za otvorenu mrežu (ONI) proučavala je status internet cenzure u 40 zemalja, uključujući OPT. ONI-jevi istraživači nisu našli nikakvo filtriranje u Rusiji, Izraelu ili palestinskim teritorijama uprkos političkim sukobima u njima (2007.). Ovaj nalaz govori da bi cyber sloboda trebala biti apsolutna na Zapadnoj obali i Gazi, za razliku od svih arapskih zemalja bez izuzetka. Ovo se sada mora promijeniti.
Internet igra vitalnu ulogu kao sredstvo komunikacije između više od 3.5 miliona Palestinaca pod izraelskom vojnom okupacijom od 1967. godine i vanjskog svijeta; ona također služi kao vitalno sredstvo komunikacije između samih Palestinaca, bilo između onih koji su opsjednuti u pojasu Gaze i njihovih sunarodnika na Zapadnoj obali jer ne postoji teritorijalna veza između dva područja, ili između oba područja i palestinske dijaspore, ili među kantonima palestinskog stanovništva na Zapadnoj obali, gdje više od 550 izraelskih vojnih blokada i zid aparthejda duži od 700 km (koji IOF naziva sigurnosna ograda ili barijera) izoluju urbane centre jedni od drugih, kao i od seoskih sela i gradovima kojima služe.
Međutim, novinari ne pomažu da im se olakša posao. Više od 14 godina Fatahovog monopola moći stvorilo je medijsku mrežu predvođenu Fatahom sa novinarima povezanim s Fatahom koji u trenutnoj krizi nisu mogli odoljeti da zauzmu stranu; nisu mogli ni novi novinari medija predvođeni Hamasom u nastajanju. Obje daju svakoj od dvije rivalske vlade razlog da ih maltretiraju iz sigurnosnih razloga. Novinari u svojoj većini na obje strane kompromituju svoj profesionalizam pristrasnim izvještavanjem, dajući prednost političkoj lojalnosti.
Killer Language
“Jezik sile” je pretekao navodni jezik istine u medijima, a propaganda je zamijenila profesionalno novinarstvo u glavnom izvještavanju o događajima. Profesionalni standardi, vladavina zakona koji regulišu novinarstvo, građansko pravo „da se zna“, mediji i sami novinari postali su žrtve vladavine sile. Nije ni čudo, kada mediji postanu glavno bojno polje, ali i glavno oruđe sukoba u kojima više ništa nije sveto, čak ni muslimanska molitva petkom.
Rat riječi koji još uvijek eskalira uključuje međusobne optužbe za “saradnju” sa ili “služivanje” izraelske okupatorske sile, insceniranje “državnog udara”, “fašizam”, “izdaju i izdaju” ubistava, “hladnokrvno ubistvo”, počinjenje “organizovani zločini” i “ratni zločini” od strane “plaćenika” i “odmetnika”, međusobni pozivi na “nacionalna” suđenja, itd. Čitaoci mogu pogledati izjave šefa obavještajne službe PA Tawfiqa al-Tirawija i predsjednika Hamasa parlamentarna grupa Saeed Siyam 17. septembra za uzorke jezika korištenog u ovom međupalestinskom medijskom ratu.
To je ubistveni jezik. Međusobno zamagljivanje slika gotovo je jednako političkom atentatu na neprijatelje koji bi kasnije mogao opravdati njihovu fizičku likvidaciju. Šta izraelski “neprijatelj” može više reći o obojici? Sada bi Izrael mogao citirati obje strane kako bi opravdao svoju vansudsku likvidaciju njihovih lidera i antiokupacionih aktivista.
Obje strane unutarnjeg sukoba koriste religiju da služe svom ratu riječi. Kako bi politički nadmudrili Hamas, koji dominira džamijama, sekularni Fatah i njeni "ljevičarski" i liberalni PLO koalicijski partneri ironično su pozvali na molitvu petkom u javnim prostorima, stvarajući vjersku polemiku oko toga da li je to u skladu s islamskim zakonom ili ne, sa svojim sekularni glasnogovornici koji se pretvaraju u stručnjake za vjersko pravo i citiraju vjerske tekstove kako bi podržali svoj politički motivirani poziv.
Visoka tenzija navela je, na primjer, stručnjaka za medije kao što je Yasser Abed Rabbo, generalni sekretar Izvršnog odbora PLO-a koji je nekada bio odgovoran za medije PLO-a i bivši ministar informacija i kulture u kabinetu, da izgubi živce s BBC-jevim intervjuerom Mahmoudom Muradom, posljednji mjeseca kada je pitao koga tačno PA smatra svojim neprijateljem, Izrael ili Hamas. Abed Rabo je uzvratio uživo u eteru sa, "nepristojan si, nepristojan..." Murad je zaprijetio tužbom.
Kada su Konfučija pitali: „Šta je prva stvar koju biste uradili da budete izabrani za vođu zemlje?“ on je odgovorio: „Da ispravim upotrebu jezika, naravno. Moramo ispravno koristiti riječi. Ako ne, govor neće biti u redu, a ako govor nije u redu, onda se ništa ne može postići. Ako se ništa ne postigne, moral i umjetnost opadaju. Ako moral i umjetnost opadaju, pravda nema smjera. Ako pravda nema smjera, ljudi će ostati zbunjeni i bespomoćni. Zato morate biti veoma oprezni šta govorite.” (Citirao Sirikit Syah u Brunei Timesu 10. septembra 2007.)
Dva kodeksa časti za zaštitu palestinske slobode štampe postala su neophodna za neutralizaciju opkoljenih medija u bijesnom ratu riječi, jedan između suparničkih vlada u Gazi i Ramali, koje predvode Hamas i Fatah, i drugi kod samih novinara da usvojiti profesionalne standarde u svom izvještavanju bez obzira na političku pripadnost i simpatije.
Intervencija međunarodnih i lokalnih organizacija za ljudska prava također je neophodna kako bi se vlasti i medijska zajednica naveli da poštuju nepristrasno, neutralno i neovisno izvještavanje jer je malo vjerovatno da će žar sukoba u OPT-u uvjeriti bilo koju stranu krize da se dobrovoljno uzdrži od uznemiravajući i nekoliko preostalih nezavisnih medija i medijske kanale rivalskog političkog neprijatelja.
'Službeni' rat riječi
Mediji su postali najvažnije sredstvo za PA u suprotstavljanju Hamasu, ministar informisanja PA Riyad al-Malki rekao je grupi izraelskih i palestinskih novinara u Ramallahu 14. augusta da je “80 posto bitke fokusirano na medijske informacije”. Ironično je al-Malki sugerirao da bi Izraelci mogli smisliti načine da pomognu Ministarstvu informacija PA da postigne svoje ciljeve. „Na kraju dana, ova vlada želi da postigne mir sa Izraelom“, rekao je on.
Prior to the meeting with al-Malki, Basem Abu Sumaya, chairman of the PBC, which was bombed by the Israelis in 2002, led the journalists in a tour of his premises. During the meeting nothing was said about an Israeli ban on deliveries of paper to Gaza, where print press could hardly manage with the shortage of paper, power and fuel due to Israel’s tight siege. Moreover and even days before Hamas’ control of Gaza, Israel prevented the three West Bank dailies from entering Gaza until June 29.
The inter-Palestinian war of words has given the Israeli occupying power a propaganda prize to push into oblivion her own fatal violations of Palestinian press freedom. For example, who remembers now the shooting twice by the Israeli soldiers of Palestinian news cameraman, Imad Ghanem, 21, on 5 July, which a Reuters video showed bullets hitting his body as he lay injured on the ground, a crime that was condemned by The International Federation of Journalists as “a vicious and brutal example of deliberate targeting of a journalist”?! Ghanem was one of the leaders of the demonstrations to demand the release of the British journalist Alan Johnston during his kidnap ordeal in Gaza months ago.
Ili, sedam godina kasnije, tko se sada sjeća palestinskog medijskog prodora 27-minutnog video filma koji je emitiran na TV ekranima širom svijeta u kojem se uživo prikazuje palestinsko dijete Mohammad al-Durrah kako su ga ubili vojnici IOF-a dok je pokušavao da traži zaštitu u očevom zagrljaju?
A BBC Ad. recruiting a “Project Director, Palestinian Territories” to advise Palestinian journalists sounded timely enough: “The Project Director will be responsible for managing and coordinating delivery of the Trust’s EIDHR-Dutch co-funded project in Palestine titled: ‘Support for the Palestinian Media Sector with Focus on Building Sustainable Mechanisms for Professional Development of Journalists and Media Professionals’. The project aims to increase the level of networking and dialogue between media professionals in the West Bank and Gaza Strip.”
Izvan izraelske, američke i evropske intervencije stvorile su i održavale trenutnu međupalestinsku političku krizu, što je dovelo do bijesnog rata riječi. Prestane li intervencija izvana i huškanje protiv Hamasa, kriza bi ublažila pritisak na medije da omoguće nacionalno pomirenje, što bi zauzvrat dalo prostora da se rat riječi smiri, ostavljajući iza sebe gorka nacionalna sjećanja.
*Nicola Nasser is a veteran Arab journalist in Kuwait, Jordan, UAE and Palestine; he is based in Bir Zeit, West Bank of the Israeli-occupied territories.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati