Salahuddin Khan Mehsud je jedan jak policajac. On mora biti, radeći u pakistanskoj provinciji Khyber-Pakhtunkhwa, plemenskoj regiji koju američka vlada naziva bezakonim leglom džihadističkog terorizma. Ipak, uvjeravao me je kada smo se nedavno sreli u gradu Kohatu da pokrajina ove godine “nije imala nijedan veći teroristički incident”. To nije bilo malo postignuće, ali Mehsud je progovorio prerano. U noći 1. decembra, samo nedelju dana nakon našeg sastanka, pakistanski talibanski militanti izveli su masivan teroristički napad u glavnom gradu provincije, Pešavaru. Napadači prerušeni u žene u burkama koje pokrivaju lice upali su u Zavod za poljoprivrednu obuku. Do trenutka kada su policijski i vojni komandosi ubili teroriste, devet učenika je bilo mrtvo, a 18 je zadobilo rane od metaka. Samo činjenica da je većina studenata bila odsutna na proslavljanju Ramazanskog bajrama, rođendana proroka Muhameda, spriječila je veći broj smrtnih slučajeva.
Napad je bio najgori teroristički incident u toj oblasti od 2014. godine, kada su militanti ubili 132 djece i devet odraslih u osnovnoj školi u Peshawaru. Pokazalo se da je gnjev zbog smrti djece, prema riječima pakistanskog analitičara BBC-ja Aamera Ahmeda Khana, "prelomna tačka za zemlju koju svijet dugo optužuje da tretira teroriste kao imovinu." Novoizabrana pokrajinska vlada, pod reformskom strankom pod nazivom Pakistan Tehreek-e-Insaf (PTI), ili "Pokret za pravdu", uzvratila je udarac. Nije koristila bespilotne letelice ili masovne napade da bi se suočila sa zločinom. Umjesto toga, koristio je starinski policijski rad.
Cleaning Up the Force
Godine 2014., glavni inspektor policije, kako su šefovi policije poznati u Pakistanu, u provinciji Khyber-Pakhtunkhwa bio je veteran advokat po imenu Nasir Khan Durrani. Njegov zadatak je bio da obuzda dvostruke pošasti terorizma i korupcije. Zajedno sa Mehsudom, njegovim zamjenikom, Durrani je očistio 1,400 policajaca iz policijske uprave zbog navodnog uzimanja mita ili zloupotrebe položaja. Regrutacija je dovela do zamjene, muških i ženskih, sa fakultetskim diplomama. Stvari su počele da se kreću. “Policija je bila demoralizirana prije 2013. godine”, objasnio je vođa PTI Imran Khan. “Bilo je 700 ubijenih. Policija se štitila, tako da nije mogla zaštititi ljude.”
Policijska uprava pokrajine udružila se sa agencijama UN-a i Crvenim krstom kako bi obučila nove regrute o savremenim istražnim tehnikama i zakonu o ljudskim pravima. Izgradili su nove policijske stanice prilagođene korisnicima kako bi privukli ljude da se žale na sve, od imovinskih sporova do policijske brutalnosti. Osnovali su arbitražna vijeća, nazvana Vijeća za rješavanje sporova, sastavljena od pravnika dobrovoljaca — uključujući i jednog bivšeg predsjednika Vrhovnog suda — da slušaju predmete bez advokata i donose presude u roku od nekoliko sati. Ako strane odbiju rezultat, mogu se okrenuti dugotrajnim razmatranjima pakistanskog pravosudnog sistema u stilu Jarndycea i Jarndycea.
Mehsud, koji je naslijedio Durranija na mjestu generalnog inspektora prošlog marta, rekao mi je da je njegova i Durranijeva strategija bila da promijene kulturu javnog angažmana s policijom iz kulture straha u kulturu povjerenja. Prvi korak u tom procesu podrazumevao je poboljšanje imidža policije uštirkanim uniformama, sjajnim kopčama za kaiš, uglačanim cipelama i časovima ponašanja. Saobraćajni policajci, često prvi koji reaguju na terorističke napade, naučili su kako se osjetljivije ponašati prema javnosti. Cinici su odbacili policijski eksperiment u Khyber-Pakhtunkhwa, ali su građani ubrzo počeli izlaziti s informacijama o Talibanima, Al Kaidi i ćelijama Islamske države. Hapšenja terorista porasla su za 400 posto sa 294 u 2014. na 1,203 tri godine kasnije. U isto vrijeme, samoubilački napadi su pali sa 26 u 2013-14. na samo šest u prošloj godini. Smrtni slučajevi u napadima su takođe pali sa 185 na 23 u istom vremenskom periodu. Ipak, kako je pokazao napad na Zavod za poljoprivredu, policija ima dug put.
Kraj naslijeđa
U međuvremenu, u Sjedinjenim Državama, administracija predsjednika Donalda Trumpa nije primijetila promjene u Khyber-Pakhtunkhwa, dok okrivljuje Pakistan za nedostatak napretka u ratu u Afganistanu. Reforma policije se ne uklapa u doktrinu “rata protiv terorizma”, koja nagrađuje ubistvo dronom umjesto solidnog policijskog rada. Ali za Mehsuda, teroristi nisu ratnici – oni su kriminalci. Bivša britanska premijerka Margaret Thatcher je o militantnosti Privremene Irske republikanske armije rekla: "Zločin je zločin je zločin". A Mehsud je motivisaniji od većine: dva njegova sina su poginula, zajedno s više od 30 drugih ljudi, u terorističkom bombaškom napadu u Peshawaru u decembru 1995. godine.
Nagon da se Pakistan oslobodi terorista i korumpiranih političara, da se nametne zakon i red i uspostavi pravednije društvo potrebna je međunarodna podrška. Uz to, zemlja ima šansu da izbjegne naslijeđe krađe, vjerskog fanatizma i iscrpljujuće nejednakosti. Bez toga, cilj države dostojne lojalnosti svojih građana je nedostižan. Legendarna korupcija pakistanskih lidera napreduje na mitu, sumnjivim poslovima s oružjem i uslugama pranja novca izvan zemlje.
Iznošenje korupcije na vidjelo
Kada su se prošle godine pojavili Panamski dokumenti, tadašnji pakistanski premijer Nawaz Sharif bio je među mnogim svjetskim liderima čiji su sumnjivi planovi za skrivanje svog bogatstva izašli na vidjelo u dokumentima koji su procurili. Iako je ostao pri svojoj nevinosti, Sharif nije uspio dati adekvatno objašnjenje za to kako je stekao svoje bogatstvo na platu premijera. Jednoglasnom odlukom u julu prošle godine, pakistanski Vrhovni sud primorao je trostrukog premijera da napusti funkciju da sačeka optužnicu. Ministar finansija Ishaq Dar izbjegao je hapšenje tako što se udaljio u London na liječenje. (Izgledi na godine provedene u pakistanskom zatvoru bi svakoga razboljeli.) Sharif, čija je kćerka udata za Darovog sina, mora se bojati da bi povratak bivšeg ministra finansija u Pakistan došao uz nagodbu koja bi ga mogla inkriminirati.
Skandal Panama Papers možda nije vodio nigdje osim masovne kampanje uličnih protesta koju je vodio Kan iz PTI-a, bivši prvak u kriketu koji je osnovao stranku 1996. Čak i njegovi neprijatelji, kojih ima mnogo, priznaju da su Khanova odlučnost i javni skupovi primorali Vrhovni sud će saslušati slučaj protiv Sharifa. Ovdje imam interes da izjavim: Khan i ja smo prijatelji 30 godina. Kao što je pakistanski novinar Mohammed Hanif, čijem se radu divim, napisao u Guardianu: “Godeći strani novinari profilirali su Imrana Khana više nego što su profilirali bilo koje živo biće u ovom dijelu svijeta.” Izvinjavam se Hanifu što sam dodao još jednu priču u kolekciju, ali kao Sgt. Joe Friday iz “Dragneta”, držim se činjenica, gospođo, samo činjenica.
Khan mi je rekao da bi veza između korupcije i razočaranja koje neke mladiće dovodi u džihadističke grupe trebala biti očigledna. “Ukrao je vaš novac,” objasnio je. “Pošto oni iznose novac iz zemlje, mi idemo u (Međunarodni monetarni fond). Oni podižu poreze da bi platili MMF.” Pakistan bi, smatra on, mogao da otplati državni dug kada bi sva kriminalna sredstva poslana u inostranstvo bila vraćena u domovinu. Tada bi mogla sebi priuštiti izgradnju škola, bolnica, puteva i sportskih centara.
Against the Odds
Iako je PTI pobijedio na izborima u Khyber-Pakhtunkhwa 2013., izgubio je donji dom nacionalnog zakonodavnog tijela od Sharifove Pakistanske muslimanske lige-Nawaz. „Drago mi je što nismo došli na vlast 2013. godine“, rekao je Khan. Njegova stranka nije imala iskustva sa vladom na bilo kom nivou, dok je Sharif dva puta bio premijer. Sada, Khan i njegovi savjetnici uče umjetnost vladanja u laboratoriji Khyber-Pakhtunkhwa, za koju čak i njegovi kritičari kažu da je jedna od najtežih regija za upravljanje. “Imam sreće što smo dobili ovu provinciju,” rekao je dok smo bili u obilasku tog područja. “Ako vjeruju da niste korumpirani i da niste kukavica, stajaće uz vas. Ne biste mogli doći ovdje prije 2013.”
Khanova stranka će se ponovo kandidovati za nacionalni parlament 2018. godine, a on očekuje pobjedu. To je daleko, ali on je u prošlosti uspio uprkos većim izgledima: izlazak iz penzije doveo je reprezentaciju Pakistana do pobjede na Svjetskom prvenstvu u kriketu 1992.; izgradnja prve bolnice za rak u Južnoj Aziji 1994. godine, zatim još jedne bolnice za rak i univerziteta. Ipak, teži dio neće biti pobjeda na izborima. Ona će upravljati zemljom koja se opirala upravljanju od svog stvaranja 1947.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati