Kada stignem na aerodrom u Torinu, u toplom jesenjem danu, miris dima je neodoljiv. Vremenska prognoza na mom telefonu pokazuje veliko sunce, ali mogu vidjeti samo oblake napolju. Tek kada uđemo na autoput, shvatim da ovaj okean sivila nema veze sa oblacima. Pijemont je u stvari u plamenu, a plamen je zahvatio dolinu Susa skoro nedelju dana.
Dolina Susa je prekrasan pojas zemlje, smješten između Italije i Francuske, s Alpima s obje strane koji gledaju na dolinu i djeluju kao zaštitnici. Njegovi stanovnici su poznati po svojoj tvrdoglavosti i privrženosti zemlji. A planinski stanovnik mentalitet. Za njih odlazak nikada nije opcija. Njihova vezanost i bliskost sa zemljom podsjeća me na zajednice Indijanaca u SAD-u ili Aboridžine u Australiji, jer je to duhovno, fizičko i praktično. Ljudi su evakuisani iz svojih domova, a ostali stanovnici malih sela razasutih u dolini sada žive u strahu da će i njima, prije ili kasnije, biti rečeno da učine isto.
Kada me moji lokalni kontakti — Mina, aktivistica, i advokati Valentina i Emmanuel — pokupe sa aerodroma, objasne da je druga vrsta požara progutala dolinu više od dvadeset pet godina: požar pobune.
Kao ključna ruta za trgovinu, poslovanje i turizam za dvije europske elektrane, dolina Susa je privukla mnoge mega-infrastrukturne projekte tokom godina, nijedan od njih nije bio kontroverzniji i žestoko suprotstavljen od brze teretne željezničke pruge Torino-Lyon.
Četvrt vijeka ljudi iz svih sfera života bore se protiv ovog mega-projekta, željezničke pruge od 270 kilometara sa u svom jezgru tunel dug skoro šezdeset kilometara, prelazeći Alps između Susa Valeje i grada Maurienne u Francuskoj.
Titalijanske i francuske vlade zajedno sa Europska unija, koji finansira 40 posto projekta vrijednog 26 milijardi eura, pohvaliti željeznica kao nešto što će koristiti i ljudima i u transportne kompanije, kao i obezbeđivanje stotine radnih mjesta. Toni stanovnici doline, koji nikada nisu pravilno konsultovani, recimo da ova nova linija jeste ne samo nepotrebno - od u struja linija ima, prema stručnim istraživanjima i izvještaju, prostora za proširiti - ali samo će donijeti uništavanje okoliša i ekonomsku i socijalnu katastrofu valeje i njenih ljudi.
Istrahuje se da će bušenje izazvati oslobađanje azbesta i uranijuma iz planina, zagađujući dolinu. Lokalni stanovnici također dovodi u pitanje rastuću cijenu projekta u vrijeme kada drastične mjere štednje znače da se bolnice i osnovne javne službe zatvaraju ili privatavajuzed — to tvrde aktivisti u dolini trošak potreban za izgradnju jednog kilometrar kolosijeka bi bilo dovoljno za izgradnju bolnice. Povrh svega navedeno je da su ključni korisnici projekta bice nejasan građevinska kompanijaih godina sa jakim vezama sa mafijom. Prema izvještaj od strane Arte-a, utvrđeno je da četiri kompanije koje rade na projektu imaju veze sa 'Ndràngheta mafia.
Ljudi koje susrećem tokom dva dana, u suštini ljudi koji žive u dolini decenijama ili više, jedno im je jasno: za njih je ovo borba za opstanak, borba prirode protiv kapitalizma, borba za značenje napredak, o svijetu u kojem želimo živjeti, o ljudima nasuprot korporacijama i državama. Uprkos izuzetno neproporcionalnom odnosu snaga, i uprkos poteškoćama sa kojima se većina ljudi ovde suočila tokom decenija borbe, niko od njih nije spreman da stane.
Tokom ručka u La Credenza, tipičan talijanski restoran smješten u Bussolenu koji ponekad služi kao sjedište aktivista No TAV-a i gdje su portreti Che Guevare i Zapate poredani uza zidove sa slikama s demonstracija i zastavama solidarnosti sa Notre Dames des Landes u Francuskoj, kao i Palestinom , EZLN u Chiapasu i drugim pokretima, susrećem se s Nicolettom Dosio, jednom od ikona borbe.
Godine 2015. Nicoletta je optužena od strane suda u Torinu za njene postupke tokom demonstracija protiv projekta. Godinu dana kasnije, stavljena je u kućni pritvor nakon što se nije pojavila na dnevni izvještaj u policijskoj stanici. Nicoletta je odlučila da ignoriše i ovu naredbu, te je u septembru 2016. napustila svoj dom. Počela je ogromna kampanja solidarnosti dok je Nicoletta krenula u vrlo javno trčanje. Njen čin građanske neposlušnosti, suočen s jasnim pokušajem kriminalizacije cijelog pokreta, kao i bilo kojeg oblika neslaganja, dospio je na naslovne vijesti širom Italije.
Na ručku su se pridružili i advokati Valentina i Emanuel. Između razgovora i šale s Nicolettom i ostalima, objašnjavaju da su aktivisti No TAV-a čak optuženi za terorizam. Vlada je proglasila gradilište područjem od strateškog interesa, čime je otvoren put za tretiranje demonstranata kao terorista. Iako su aktivisti No TAV-a dobili slučaj, to je jasan pokazatelj koliko daleko je vlast spremna ići da ućutka aktiviste.
Na jednom od najvećih suđenja suđeno je 47 aktivista za proteste na dan uspostavljanja gradilišta. Nakon što su izgubili prvo suđenje i žalbu, aktivisti i advokati su sada otišli na kasacioni sud u Rimu. Ako izgube žalbu, mogli bi se suočiti s kaznom do 300,000 eura. Ali čak i da se to dogodi, to bi značilo samo mali zastoj: kada su aktivisti morali da plate sličnu sumu 2014. godine, novac su prikupili u roku od dve nedelje.
Činjenica je da je ova borba, koja traje više od dvije decenije, ujedinila i ojačala narod. To je ono što najviše plaši vladu. Širom doline Susa, tzv ravnatelji su izgrađene. A presidio je prostor, često drvena koliba, stvorena kao mjesto diskusije i okupljanja, gdje se lokalni stanovnici iz sela sastaju svake sedmice kako bi razgovarali o narednim akcijama, potrebama zajednice i vezama sa drugim pokretima, kako u Italiji tako i u inostranstvu . Svakog jula u gradu se održava festival muzike i knjige. Pokret je također dobio podršku mnogih umjetnika.
Vidim ovo vlastitim očima kada Gianni i Emilio, članovi kršćanske grupe, vode mene i Minu u obilazak gradilišta. Dolazili su umjetnici grafita iz cijele Italije i radili svoju umjetnost na masivnim stubovima pored autoputa, oko mjesta. To je nevjerovatan prizor. Đani mi takođe pokazuje mesto, veoma blizu gradilišta, gde su lokalni stanovnici kupili parcelu. Dva puta sedmično prolaze kontrolni punkt na kojem se nalaze vojska, policija i policija karabinjeri i organizovati kolektivni piknik. Ovo je njihova zemlja, njihovo mjesto i oni je vraćaju. Predivan je i osnažujući osjećaj vidjeti kako otpor može biti tako kreativan i uzbudljiv.
Nekoliko sati prije polaska mog leta sa aerodroma u Torinu, učestvujem u ručku za prikupljanje sredstava, koji je organizovala Lisa, kanadska iseljenica koju je usvojila zajednica Meana. Uz slasne palačinke i druge kanadske delicije, Lisa objašnjava da će prikupljena sredstva biti upotrijebljena za podršku vatrogascima koji su posljednjih sedam dana radili prekovremeno. Pokret No TAV i stanovnici doline znaju da solidarnost počinje na vašem pragu. Organski pokret koji su stvorili postao je simbol otpora naroda i naroda. Njihovo uzbudljivo putovanje, put otpora na koji su krenuli, istovremeno je ponizan i inspirativan.
Frank Barat je koordinator Rat i pacifikacija program na Transnacionalnom institutu. Uredio je nekoliko knjiga, od kojih je posljednja Sloboda je stalna borba sa Angelom Davis. On je deo Revue Ballast.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati