Prije tri godine, jasna većina grčkog naroda glasala je za odbacivanje takozvanog Memoranduma — opredijeljenosti da se uvedu drastične mjere štednje u zamjenu za finansijsku pomoć evropskih vlada i međunarodnih institucija poput MMF-a. Velike su nade da će premijer Aleksis Cipras, lider Koalicije radikalne levice (SIRIZA) izabrane u januaru, stati uz narod. Umjesto toga, Cipras je ignorisao rezultate referenduma i pristao na ovaj posljednji od tri memoranduma.
Štednja koju su zahtijevali evropski bankari i birokrate izazvala je jednu od najtežih ekonomskih depresija izvan rata u istoriji. Kapitulacija SIRIZE pod Ciprasom i njenim mlađim partnerima u vladi, Nezavisnim Grcima (ANEL), "pokazala se katastrofom koju su mnogi od nas predviđali", kaže Zoe Konstantopoulou, bivša predsjednica grčkog parlamenta koja je dala ostavku u znak protesta protiv Ciprasa ' akcija, napisao ranije ovog mjeseca. “Životi ljudi su postali nepodnošljivi. Nezaposlenost mladih postala je norma, a procjenjuje se da je 8% stanovništva napustilo [zemlju] u potrazi za poslom. Minimalna plata ne plaća račune, a stotine hiljada porodica ostaju bez struje na duži period.”
Druge ljevičarske struje su također podnijele ostavke, umjesto da se pokore ulozi SIRIZE kao stranke štednje. Osnovana je nova ljevičarska stranka pod nazivom Narodno jedinstvo. za A l’encontre i sa francuskog na engleski Todd Chretien.
, vodeći član Internacionalističke radničke ljevice (DEA), bivši član Političkog komiteta SIRIZE, a sada dio Narodnog jedinstva, demantuje Ciprasove najnovije tvrdnje da je Grčku izvukao iz krize objašnjavajući realnost još jednog sporazuma s bankarima. Ovaj članak je s grčkog na francuski preveo Sotiris SiamandourasGRČKI PREMIJER Aleksis Cipras obećao je svojim evropskim partnerima da će vezati kravatu kada se reši problem duga i grčka privreda oslobodi varvarske politike Memoranduma koja se primenjuje pod „trojkom“ kreditora: Međunarodnog monetarnog fonda, Evropske centralne banke i Evropska komisija.
Veran svojoj reči, kada se pojavio kod spomenika Zapejonu u Atini da javno objavi novi dogovor nakon sastanka sa Evrogrupom u Luksemburgu, Cipras je imao, pogađate, nerešeno!
Cipras je slao jasnu poruku od vlade SIRIZA-ANEL da je njena politika od 2015. bila neka vrsta uspješne priče - čak i ako je produžila i produbila smanjenje štednje nametnuto počevši od 2010. - konačno dovodeći kraj omraženom periodu Memoranduma u kojem je grčku ekonomiju je trojka prokrvarila.
Naravno, Ciprasov pokušaj da pokrene uvjerljivu kampanju za odnose s javnošću osuđen je na propast jer se tako oštro kosi sa stvarnošću.
Skrivajući se iza demagoških tvrdnji o navodnom "kraju Memoranduma", grčka vlada mora slijediti politiku štednje Memoranduma nezamislivo dugo - u stvari, cijelu istorijsku epohu.
Sporazum eurogrupe, zapravo, nije se ni poklopio s nadama Ciprasovih pregovarača. “Francuski prijedlog”, koji je ponudio “ne previše radikalan” predsjednik Emmanuel Macron, da se otplata duga poveže s rastom BDP-a preračunavajućim mehanizmima – navodno da bi se smanjio iznos otplate na rate, na osnovu snage grčke ekonomije – ima prećutno napuštena.
U praksi, odluka bi se mogla sažeti kao „produženje“ rokova za samo jednu trećinu duga — 96 milijardi eura zajmova Evropskog fonda za finansijsku stabilnost u okviru drugog memoranduma — i stvaranje gotovinske rezerve koja bi trebala omogućiti budućim vladama da pokriju obaveze otplate u slučaju da se toliko najavljivani povratak Grčke na međunarodna finansijska tržišta pokaže nemogućim nakon što se sve kaže i uradi.
ODLUKA je sračunata na ispunjavanje zahtjeva kreditora Grčke i Evropske unije.
S jedne strane, to im omogućava da izjavljuju da, od sada, “nijedna evropska država ne ostaje pod Memorandumom”. Ovo je pokušaj da se učvrsti imidž kohezivnog evropskog ekonomskog prostora, s ciljem pripreme za otvorene sukobe koje je doveo Trumpov protekcionizam i prijetnje trgovinskim ratovima.
S druge strane, štiti njihove interese konkretno i na duži period.
Stvaranje rezerve trezora smatralo se neophodnim na osnovu proračuna da je predviđanje vlade SYRIZA-ANEL o brzom prikupljanju novca na međunarodnim finansijskim tržištima veoma preuveličano.
Prije nekoliko sedmica, nakon političke krize u Italiji, 10-godišnja kamatna stopa za grčke dužničke vrijednosne papire dostigla je 4.84 posto - otprilike na istom nivou kao prije bankrota koji je otvorio put ka prvom memorandumu iz 2010-11. Nakon objavljivanja odluke Eurogrupe, blago je pao na 4.14 posto, ali je to još uvijek nedovoljno visok nivo.
Takozvani “grejs period” od 10 godina za otplatu kamata i glavnice zajma Evropskog fonda za finansijsku stabilnost od 96 milijardi eura – bez poklona jer dodaje deceniju kamate za kreditore – dolazi pod uslovom da olakša otplatu kredita ukupan dug, produžavajući grčku dužničku krizu na 2032. (umjesto 2022. kako je ranije bilo riječi) i produžavajući evropski nadzor nad grčkom ekonomijom.
Jedna mejnstrim novina, tribina, ovaj zaključak potkrepljuje citatima anonimnih „stručnjaka“ koji tvrde da je „dogovor pametan. Nijemci Grčkoj nisu dali mnogo, samo ono što je potrebno da bi se zemlja izvukla iz opasne zone na srednji rok. Nama [grčkim finansijskim tržištima] će ponovo trebati 2032., ako ne dođe do brzog ekonomskog oporavka.”
Zauzvrat, Ciprasova vlada je popustila u sledećim tačkama:
1. Obaveza da će cjelokupnost zakona potpisanih u okviru Memoranduma — reforme i kontrareforme cijele osmogodišnje krize — ostati na snazi bez ikakvih modifikacija (uključujući sekundarne izmjene), čak i nakon navodnog završetka Memoranduma . Ono što Cipras opisuje kao izlazak iz memoranduma je, u stvari, transformacija neoliberalnih kontrareforma sadržanih u tri memoranduma u trajne mere za decenije koje dolaze!
2. Opredjeljenje za sprovođenje daljih, izuzetno rigoroznih mjera štednje, uključujući: dodatna smanjenja penzija iznad onih predviđenih za 2019.; veći porezi koje plaćaju uglavnom obični ljudi; ukidanje gornje granice neoporezivog dohotka počevši od 2020. godine; povećanje ENFIA poreza na imovinu putem „prilagođavanja“ procene nekretnina; rušenje čak i rudimentarne socijalne zaštite smanjenjem socijalnih davanja u 2018.; i opet, intenzivan program privatizacije koji uključuje javnu elektroprivredu (DEI), sistem za distribuciju vode u Atini i Solunu, i sva javna zemljišta sa značajnom tržišnom vrednošću.
3. Opredjeljenje za pooštravanje buduće ekonomske i socijalne politike u ograničenom prostoru predviđenom sporazumom o primarnim fiskalnim suficitima, obračunatom prije plaćanja kamata na dug, što će društvo nemilosrdno gurati dublje u neoliberalni barbarizam. Sporazumom je predviđeno da Grčka do 3.5. godine mora ostvariti suficit od 2022 posto svog bruto domaćeg proizvoda, zatim u prosjeku 2.2 posto za dodatnih 37 godina, odnosno do 2060. godine!
Čak i oni ekonomisti koji su dosledno podržavali Memorandume napominju da nijedna druga zemlja u istoriji nije imala za cilj da generiše viškove ove veličine u tako dugom periodu.
Ipak, Cipras nije zabrinut, čak i ako grčko iskustvo u posljednjih osam godina pokazuje da se ovi viškovi plaćaju krvlju radnika i siromaha. Ni povjerioci nisu zabrinuti, jer sporazum Eurogrupe postavlja drakonski mehanizam za praćenje i garantovanje viškova: kvartalne revizije, izvještaji o usklađenosti, mehanizmi koji nalažu dodatne troškove u slučaju da se budžetski ciljevi ne ostvare.
Izgleda kao četvrti Memorandum... vruće za petama trećeg.
KAKO SMO ranije napomenuli, ovaj sporazum pretpostavlja manje-više brzu tranziciju grčke ekonomije ka stanju stalnog rasta. Tamo gdje je potrebno, sporazum dozvoljava drastičnu intervenciju kreditora - prvo 2022., a zatim, vjerovatno još dramatičnije, 2032. - da se grčka ekonomija prilagodi njihovim ciljevima.
Štaviše, dok direktorica MMF-a Christine Lagarde i predsjednik Evropske centralne banke Mario Dragi tvrde da se ovaj sporazum smatra održivim u srednjoročnom periodu do 2032. godine – čime se omogućava Grčkoj da djeluje na međunarodnim finansijskim tržištima – oni i dalje tvrde da grčki dug nije održiv u Dugoročno gledano.
Naime, vjerovatno će se problemi pojaviti prije, jer sporazum nije zasnovan na ekonomskim prognozama, niti olakšava rast.
Ciprasova posvećenost stvaranju suficita od 3.5 posto BDP-a znači da se javne investicije, tradicionalni instrument kojim grčki kapitalizam postiže "rast", ne smiju povećati. Što je još gore, smanjit će se.
Kao odgovor, visoki zvaničnici već obećavaju privatne investicije, a Cipras ističe da neće oklijevati da im pomognu. Uprkos brisanju plata i prava radnika, ulaganja grčkih kapitalista ostaju na samo 30 posto (!) nivoa prije krize.
N. Christodoulakis, bivši ministar u vladi iz socijaldemokratske stranke PASOK u administraciji Kostantinosa Simitisa 1996-2004, izvještava o „nedostatku investicija u iznosu od 100 milijardi eura u današnjoj Grčkoj“. Dalje je predložio smanjenje primarnih viškova na 1.5 posto BDP-a, kako bi se preostali fiskalni resursi usmjerili na “ulaganje u proizvodnju”, što bi moglo potaknuti ekonomski rast.
Imajući u vidu sve ovo, Cipras će brzo biti primoran da shvati vrednost istorijskog insistiranja levice da je jedina održiva politika duga da je odbaci.
Sa stanovišta radničke i narodne klase, sporazum SIRIZE sa kreditorima i Trojkom predstavlja ozbiljnu opasnost. Prihvatanje da su privatne investicije, domaće i međunarodne, jedina nada za društveni napredak, može dovesti samo do potpunog predanja apetitima kapitala.
Plate, penzije, socijalna potrošnja, zakon o radu, zaštita životne sredine, javni prostori i socijalna prava u širem smislu biće pod dodatnim pritiskom. Potrebne “žrtve” će biti sve varvarskije, a rezultati će biti još neizvjesniji nego u odnosu na prvi Memorandum — koji je obećavao kraj krize u…2012!
Suočeni s ovom politikom, moramo uporno insistirati na društvenoj organizaciji i ponovnom pokretanju velikih borbi kako bismo je osporili.
U međuvremenu, konzervativna stranka Nova demokratija, predvođena Kyriakosom Micotakisom, i krajnja desničarska stranka Zlatna zora pokušale su da izgrade masovni nacionalistički pokret ocrnjivanjem makedonskog nacionalnog identiteta i suvereniteta.
Trenutno predstavljaju prilično „meko“ lice. Oni osuđuju Ciprasove "neuspele poteze", pokušavajući da iskoriste nezadovoljstvo javnosti vladinom politikom. Ali oni paze da ne kritikuju srž Ciprasove politike predviđene sporazumom jer je za desnicu - i za mejnstrim konzervativce i za neofazike - glas kapitala uvek bio "glas Boga".
U ovim novim uslovima, teret otpora i rušenja ove vlade ponovo pada na radikalnu ljevicu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati