Uskoro ćemo biti godinu dana u pandemiji Covid-19. Valjate li u novom bogatstvu? Ne? Šteta što nisi milijarder.

Sa milionima mrtvih, nezaposlenošću u porastu, milionima kojima prijeti gubitak svojih domova i ekonomijama koje se bore širom svijeta, svjetskim milijarderima ide dobro. Više nego dobro. Toliko dobro da su svom složenom bogatstvu dodali trilione dolara.

Drugim riječima, kapitalizam kao i obično. Ili čak i bolje nego inače, ovisno o vašem stajalištu i bankovnom računu.

Prije nego što bacimo neke brojke, evo jednog načina da se pandemija stavi u perspektivu: 10 najbogatijih ljudi na svijetu su vidjeli povećanje svog bogatstva koje je veće nego što bi koštala vakcinacija svake osobe na Zemlji. Ta računica dolazi ljubaznošću Oxfama, koji izvještava da je tih 10 ljudi povećalo svoju neto vrijednost za oko 500 milijardi američkih dolara od marta 2020. Mogli bi financirati sveobuhvatan globalni odgovor na pandemiju i dalje imati svo opsceno bogatstvo koje su posjedovali prije godinu dana.

Naravno, milijarderi u centru svetskog kapitalističkog sistema ovde nisu ljenčari. U posljednjem u nizu izvještaja o ovom pitanju, v Izvijestio je Institut za političke studije krajem januara da je 660 milijardera Sjedinjenih Država skupilo ukupno 4.1 bilion dolara, što je skoro 40 posto povećanja njihovog bogatstva od početka pandemije. Taj ukupni iznos je u suprotnosti sa 2.4 triliona dolara ukupnog bogatstva koje drži 165 miliona Sjedinjenih Država koji čine donjih 50 posto stanovništva zemlje.

Koliko god ova nejednakost u vezi sa steroidima bila nečuvena, postoje oni koji vjeruju da milijarderi koji iskorištavaju globalnu krizu predstavljaju razlog za slavlje.

Jedan primjer je izvještaj jedne od najvećih svjetskih banaka, UBS, i računovodstvene kuće Big Four PricewaterhouseCoopers. Autori izvještaja, “Jahanje oluje: Tržišna turbulencija ubrzava različita bogatstva“, teško mogu obuzdati entuzijazam koliko su njihovi klijenti bili uspješni tokom pandemije. UBS i PwC „imaju jedinstven uvid u“ menjanje bogatstva i potreba“ milijardera i u izveštaju bez daha veličaju „vreme izuzetne, šumpeterovske kreativne destrukcije“ od strane „milijardera [koji] žive u turbulentnim, ali novim vremenima“. Kao što već možete pretpostaviti po pisanju bez glasa, izvještaj je zamišljen kao proslava ogromne nejednakosti u bogatstvu i napisan je u stilu koji je najbliskiji stilu holivudskih slavnih publicista kao što ćete vjerovatno naći u izradi bankara i računovođa. .

U izvještaju se bez daha navodi da je “Nekih 209 milijardera javno dalo ukupno 7.2 milijarde dolara” u donacijama, što je napisano u odlomku ispričanom svečanim tonovima koji ima za cilj da nas natera da dahnemo od strahopoštovanja prema nesebičnosti međunarodne buržoazije. Ipak, ubrzo smo pročitali da je bogatstvo svjetskih milijardera u julu 10.2. iznosilo 2020 biliona dolara. Za one od vas koji zabijaju kod kuće, tih 7.2 milijarde dolara predloženih donacija predstavlja 0.07 posto njihovog bogatstva. Prosječna zaposlena osoba donira znatno veći dio svojih prihoda.

U samo tri mjeseca, od aprila do jula 2020. godine, svjetski milijarderi su svom bogatstvu dodali 2.2 triliona dolara! Tehnološki milijarderi su se posebno dobro snašli tokom pandemije, navodi se u izvještaju UBS/PwC, velikim dijelom zbog porasta cijena dionica tehnologije. Samo tokom prvih sedam mjeseci 2020. godine, milijarderi u tehnološkoj i zdravstvenoj industriji povećali su svoje bogatstvo za oko 150 milijardi dolara. Da, nikada ne dozvolite da kriza propadne.

Broj svjetskih milijardera, prema izvještaju UBS/PwC, iznosi 2,189. Da ove brojke stavimo u neku perspektivu, postoje tačno dvije zemlje u svijetu (SAD i Kina) koje imaju veći bruto domaći proizvod od bogatstva tih 2,189 milijardera. Ili, drugim riječima, njihovo bogatstvo je veće od ekonomske proizvodnje Japana, Njemačke i Britanije, zemalja s trećim, četvrtim i petim po BDP-u u svijetu i koje zajedno imaju 277 miliona stanovnika.

Wall Street je bio dovoljno zbrinut u trenutnoj ekonomskoj krizi, kao što je to bilo nakon kolapsa 2008., a industrijalci su također imali ogromne količine subvencije i smanjenje poreza bacili svoj put. Za radne ljude, mrvice. Federalne rezerve, američka centralna banka, posvetila je korporacijama 5.3 biliona dolara na vlastitu inicijativu u prvim sedmicama pandemije, a većinu od 2.5 biliona dolara ponuđenih u dva paketa stimulacija Kongresa 2020. (Zakon CARES od 27. marta i dodatak od 24. aprila) otišao u veliki biznis. (U tome nije bilo ničeg jedinstvenog jer su Kanada, Britanija i Evropska unija provodile slične programe.)

Ima dosta toga što se moglo uraditi sa ovim ogromne gomile novca bačen na finansijere ili sa bogatstvom koje je curilo do najbogatijih. Dobitak od 1.1 bilion dolara u bogatstvu milijardera, na primjer, dvostruko je veći od dvogodišnjeg procijenjenog budžetskog jaza svih državnih i lokalnih vlada, za koji se predviđa da će iznositi najmanje 500 milijardi dolara. Do juna 2020. godine, državne i lokalne samouprave već su otpustile 1.5 miliona radnika, dok su se javne službe, posebno obrazovanje, suočile sa velikim budžetskim rezovima. Institut za ekonomsku politiku predviđa da će, ako federalna pomoć ne dođe, čak 5.3 miliona radnih mjesta u javnom sektoru - uključujući one za nastavnike, službenike javne sigurnosti i zdravstvene radnike - biti izgubljeno do kraja 2021.

Koliko god bila teška šteta koju je nanijela pandemija, ne čudi da je najteže najmanje dobrostojećim u naprednim kapitalističkim zemljama i većini na globalnom jugu. U prvim mjesecima pandemije, Međunarodna organizacija rada objavila je izvještaj u kojem se predviđa da će polovina svjetskih radnika su u opasnosti od katastrofe, predviđajući da je „1.6 milijardi radnika u neformalnoj ekonomiji – što je skoro polovina globalne radne snage – u neposrednoj opasnosti da im se sredstva za život unište” i da je „procenjuje se da je prvi mesec krize rezultirao padom od 60 posto u prihodima neformalnih radnika na globalnom nivou.”

Destrukcija to svakako jeste, ali ni po kakvoj racionalnoj mjeri nije „kreativna“, šumpeterovska ili drugačija. Nažalost, kapitalisti su obično bolje razumjeli svoje klasne interese nego radnici svijeta u onom što je i dalje jednostrani klasni rat.