Od trojice političara koji su u subotu svijetu najavili vojni napad na Gazu, možda samo odlazeći premijer Ehud Olmert ima malo toga za izgubiti – ili dobiti – od njegovog ishoda.
Uz izraelskog premijera bila su dva glavna kandidata za njegov posao: Tzipi Livni, ministrica vanjskih poslova i novi lider Olmertove centrističke stranke, Kadima, i Ehud Barak, ministar odbrane i vođa ljevičarske Laburističke partije.
Napad na Gazu mogao bi donijeti ili slomiti političko bogatstvo ovog para dok se bore za poziciju protiv desničarske stranke Benjamina Netanyahua, Likud, prije općih izbora koji su udaljeni nešto više od mjesec dana.
Do sada su gospođa Livni i gospodin Barak bili suočeni sa neminovnim raspadom svoje vladajuće koalicije dok su Netanyahu i krajnja desnica skočili u anketama i izgledalo je da će formirati sljedeću vladu.
Obojica su odlučno poricali da izbori imaju bilo kakav uticaj na vrijeme operacije u Gazi. Ali jednako se nadaju da bi ih uspješan napad na Hamas mogao spasiti od izbornog poniženja.
Uoči izbora, primijetio je Michael Warschawski, osnivač Alternativnog informacionog centra u Jerusalimu, "svi izraelski lideri se takmiče ko je najtvrđi i ko je spreman da ubije više".
Gospodin Netanyahu, izbačen iz centra pažnje, morao je da skrene vatru sa druge dvije stranke i umjesto toga gađa lake političke mete: u nedavnim govorima dovodi u pitanje lojalnost 1.2 miliona izraelskih arapskih građana i traži ostavku jedinog Arapa ministar vlade.
Gospodin Barak, nepopularni bivši premijer, ali najodlikovaniji vojnik Izraela, ima najviše političkog kapitala koji može dobiti od trenutne vojne kampanje. S obzirom da njegova nekada dominantna Laburistička partija čami na izborima, on će preuzeti zasluge ili krivicu među biračima za ishod u Gazi.
Gospođa Livni je u nesigurnijem položaju. Njena slava, ako se operacija pokaže kao trijumf, bit će reflektovana. Ali kako je bogatstvo gospodina Netanyahua raslo, njena politička sudbina je sve više zavisila od kontinuiranog saveza lijevog centra s gospodinom Barakom. Njih dvoje, čini se, zajedno stoje ili padaju na ovim izborima.
Ipak, ulozi za oba su visoki. Olmertova popularnost je pala zbog njegovog pogrešnog rukovanja sličnim poduhvatom u ljeto 2006., kada je odobrio zračne napade na Liban i ograničenu kopnenu invaziju koja nije uspjela slomiti Hizbolah.
Naknadna osuđujuća državna istraga, Winogradski komitet, osigurala je da uobičajeni korupcijski skandali koji progone većinu visokih izraelskih političara na kraju sustignu gospodina Olmerta i natjeraju ga da odstupi.
Gospodin Barak i gospođa Livni vjerovatno vjeruju da su naučili lekcije iz Olmertove pogrešne računice u Libanu. Čini se da za sada igraju oprezno, oprezni da rizikuju velike izraelske žrtve u kopnenom ratu velikih razmjera ili da ponovo okupiraju pojas.
Oni su također ograničili ciljeve operacije na "držanje lekcije Hamasu" i stvaranje "smiraja na jugu" - koda za smirivanje raketne vatre iz Gaze. Gospodin Barak je, posebno, preferirao blage slogane poput "sada je vrijeme za borbu" umjesto da definira razloge za operaciju.
Vrijeme napada u Gazi nudi gospodinu Baraku i gospođi Livni nekoliko prednosti.
Prvo, na desnoj i na lijevoj strani Izraela stvorila se glava pare koja je zahtijevala da se preduzme vojna akcija protiv Hamasa kako bi se zaustavile rakete.
Nekoliko dana prije operacije u Gazi, čak je i Meretz, stranka krajnje ljevice, izdala izjavu u kojoj se zalaže za vojni udar na Hamas. Do sada su protesti unutar Izraela bili ograničeni na paljenje guma na ulazima u arapske zajednice i demonstracije nekoliko stotina mirovnih aktivista u Tel Avivu.
U međuvremenu, desničarski političari koji su optužili gospodina Baraka za izdaju jer je prošlog petka dozvolio humanitarnu pomoć u Gazi – što je bila njegova lukavstva da pogreši Hamas prije zračnih napada – izgledaju glupo.
Prema izvještajima u izraelskim medijima, gospodin Barak je planirao napad na Gazu sa svojim šefovima štabova najmanje šest mjeseci – otprilike u vrijeme kada je prvobitni prekid vatre bio dogovoren s Hamasom.
S obzirom na njihovo kašnjenje u pokretanju operacije, gospođa Livni i gospodin Barak suočavaju se s malom opasnošću da budu optuženi za nepromišljenost ili nedostatak pripreme koji su uništili Olmertovu eskapadu u Libanu.
Drugo, izvođenjem napada kada su mnogi strani reporteri bili odsutni iz regije za praznike, vlada se nadala da će uspjeti nanijeti maksimalnu štetu Gazi prije nego što mediji budu stigli.
Proći će nekoliko dana prije nego što zapadni novinari efektivno obnove pritisak na Izrael zbog njegove nedjeljne odluke da im zabrani ulazak u pojas. Rezultat će biti manje istraga o izraelskom izboru ciljeva u Gazi, ili prirode žrtava, i veći naglasak na govornicima u studijima u Jerusalemu, u čemu su izraelski glasnogovornici izvrsni.
Treće, Izrael je iskoristio vakuum moći u Vašingtonu. George W Bush, odlazeći američki predsjednik, rijetko je vršio značajan pritisak na Izrael, a još je manje vjerovatno da će to učiniti u samrtnim danima svoje administracije.
Novi predsjednik, Barack Obama, u međuvremenu, neće htjeti da prethodi svom predsjedništvu uz veliku konfrontaciju s moćnim izraelskim lobijem. Većina zapadnih vlada, gospodin Barak i gospođa Livni, nadaju se, da će se poslužiti šutnjom Washingtona.
I četvrti – i što je najvažnije – njihov politički rival, gospodin Netanyahu, je ućutkan. Njegova glavna platforma bila je insistiranje na strožem pristupu u Gazi.
U trenutnom "vanrednom stanju", stranke su se složile da obustave uobičajenu izbornu kampanju, ostavljajući gospođu Livni i gospodina Baraka vidljivo zadužene za sigurnost zemlje.
Ali, kako je upozorio jedan izraelski komentator, Yossi Verter, gospodina Netanyahua ne treba otpisivati jer izraelsko stanovništvo ponovo prelazi na ratnu osnovu.
"Istorija nas uči da vojne kampanje koje se dešavaju tokom [izraelskih] izbornih kampanja... imaju koristi desnici više od bilo kojeg drugog kampa."
Jonathan Cook je pisac i novinar sa sjedištem u Nazaretu, Izrael. Njegova posljednja knjiga je "Nestajanje Palestine: Izraelski eksperimenti u ljudskom očaju" (Zed Books). Njegova web stranica je www.jkcook.net.
Ovaj se članak prvobitno pojavio u The National (www.thenational.ae), objavljeno u Abu Dabiju.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati