U jesen 1915. godine, austrijski inženjer po imenu Licmajer, koji je pomagao u izgradnji pruge Carigrad-Bagdad, vidio je ono što je mislio da je velika turska vojska krenula prema
Oko 40,000 žena bile su sve Jermenke, odvojene od svojih muškaraca – od kojih je većina već zaklala turska žandarmerija – i deportovane na genocidnom maršu smrti tokom kojeg je poginulo do 1.5 miliona Jermena.
Izloženi stalnim silovanjima i premlaćivanjima, neki su već progutali otrov na putu iz svojih domova u Erzerumu, Sereni, Sivasu, Bitlisu i drugim gradovima u zapadnoj Jermeniji. „Neki od njih“, zapisao je biskup Grigoris Balakian, jedan od Litzmayerovih savremenika, „bili su dovedeni u takvo stanje da su bili obični kosturi obavijeni krpama, s kožom koja je postala kožna, izgorjela od sunca, hladnoće i vjetra Mnoge su trudnice, otupele, ostavljale svoje novorođenčad pored puta u znak protesta protiv čovečanstva i Boga." Svake godine se pojavljuju novi dokazi o ovom masovnom etničkom očišćenju, prvom holokaustu prošlog stoljeća; i svake godine Turska negira da je ikada počinila genocid. Ipak, u subotu – na užas miliona potomaka preživjelih Jermena – predsjednik Jermenije Serg Sarkisian planira da pristane na protokol s Turskom o ponovnom otvaranju diplomatskih odnosa, koji bi trebao omogućiti nove trgovinske ustupke i naftne interese. I predlaže da to učini bez poštovanja svog najvažnijeg obećanja Jermenima u inostranstvu – zahtijevati da Turska prizna da je izvršila genocid nad Jermenima 1915. godine.
U Bejrutu je juče, ispred hotela gospodina Sarkissiana, hiljade Jermena protestovalo protiv ovog sporazuma o trgovini za poricanje. "Nećemo zaboraviti", pisalo je na njihovim transparentima. "Istorija Jermenije nije na prodaju." Predsednika su nazvali izdajnikom. "Zašto bi naših milion i po mučenika bilo stavljeno na prodaju?" upitao je jedan od njih. "A šta je sa našim jermenskim zemljama u Turskoj, domovima koje su naši djedovi i bake ostavili za sobom? Sarkissian ih također prodaje."
Tužna istina je da je 5.7 miliona jermenske dijaspore, raštrkane po Rusiji, SAD, Francuskoj, Libanu i mnogim drugim zemljama, potomci zapadnih Jermena koji su 1915. godine podnijeli teret turske otomanske brutalnosti.
Mala, moderna Jermenija bez izlaza na more – njena populacija je samo 3.2 miliona, koja živi u onome što se nekada zvalo istočna Jermenija – siromašna je, razmeće se sumnjivom verzijom demokratije i duboko je korumpirana. Oslanja se na doznake svojih bogatijih rođaka iz inostranstva; otuda i beznadežna misija g. Sarkissiana u New York, Los Angeles, Pariz, Bejrut i Rostov na Donu da ih ubijedi da podrže sporazum, koji će potpisati ministri vanjskih poslova Jermenije i Turske u Švicarskoj.
Turci su takođe trubili o mogućem naseljavanju teritorije Nagorno-Karabaha, dela istorijske Jermenije koji su od Azerbejdžana oteli jermenske milicije pre skoro dve decenije – ne bez malog etničkog čišćenja od strane Jermena, treba dodati. Ali odbijanje vlade Jerevana da priznanje genocida od Turske učini uslovom za razgovore koje je razbjesnilo dijasporu.
„Vlada Jermenije pokušava da nam zasladi ukus predlažući da turski i jermenski istoričari sjednu da odluče šta se dogodilo 1915. godine“, rekao je jedan od Jermena koji protestuju u Bejrutu.
"Ali da li bi Izraelci održavali diplomatske odnose ako bi njemačka vlada iznenada dovela u pitanje jevrejski holokaust i predložila da o svemu tome razmišljaju istoričari?"
Izdaja je uvijek bila u zraku. Barack Obama je bio treći uzastopni američki predsjednik koji je obećao jermenskim biračima da će priznati genocid ako osvoji funkciju – a zatim da će ih izdati, jednom kada bude izabran, odbijajući čak i da upotrijebi tu riječ. Uprkos gromoglasnim osudama nakon genocida nad Jermenima od strane Lloyda Georgea i Churchilla – prvog britanskog političara koji je to nazvao holokaustom – Foreign Office sada također krotko tvrdi da su „detalji“ masakra iz 1915. još uvijek pod znakom pitanja. Ipak, dokazi stižu, čak i od čitalaca ovih novina. U pismu meni, Australijanac Robert Davidson je rekao da je njegov djed, John "Jock" Davidson, veteran Prvog svjetskog rata australijskih lakih konja, bio svjedok genocida nad Jermenima: "Pisao je o stotinama jermenskih leševa izvan To su bili muškarci, žene i djeca i svi su bili goli i ostavljeni da trunu ili da ih prožderu psi.
"Australijski laki konjanici bili su zgroženi brutalnošću koja je učinjena prema ovim ljudima. U drugom slučaju njegova četa je naišla na Jermenku i dvoje djece u kosturnom stanju. Ona im je potpisala da su Turci prerezali grkljane njenog muža i dvoje starije djece ."
U svojoj novoj knjizi o biskupu Balakianu, Jermenska golgota, istoričar Peter Balakian (biskupov nećak) bilježi kako su britanski vojnici koji su se predali Turcima u Kut al-Amari u današnjem Iraku i poslani na vlastiti posmrtni marš sjeverno – od 13,000 britanskih i indijskih vojnika, samo 1,600 bi preživjelo – govorio je o strašnim scenama jermenskog pokolja u blizini Deir ez-Zoura, nedaleko od Homsa u Siriji. "U tim ogromnim pustinjama," rekao je biskup, "naišli su na gomile ljudskih kostiju, smrskane lobanje i kosture razvučene posvuda, i gomile kostura ubijene djece."
Kada ministri vanjskih poslova u subotu sjednu da potpišu svoj protokol u Švicarskoj, moraju se nadati da im krv neće iscuriti iz pera.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati