Izvor: The Real News
Greg Wilpert: Dobrodošli na Real News Network. Ja sam Greg Wilpert iz Arlingtona, Virginia. Štrajk javnog sektora u Francuskoj ulazi u sedmu sedmicu. Najduži takav štrajk u francuskoj istoriji. Štrajk je uticao na javni prevoz, posebno na francuski železnički sistem, ali je takođe uključio radnike u obrazovnom, zdravstvenom, zakonskom, sanitarnom, kulturnom i energetskom sektoru. Dok se kaže da je podrška javnosti štrajku nedavno opala, ankete pokazuju da većina Francuza i dalje odobrava akciju.
Štrajk se odnosi na plan penzione reforme koji vlada predsjednika Emmanuela Macrona gura, a koji bi konsolidirao 42 penziona plana javnog sektora u jedinstven sistem baziran na bodovima. Prema jednoj analizi, plan bi radnike mogao koštati čak 30% beneficija nakon što odu u penziju. Premijer Édouard Philippe je prošlog vikenda najavio da će vlada povući prijedlog povećanja starosne granice za odlazak u penziju za dvije godine. Međutim, sada Vlada želi da sindikati daju kontra prijedlog kako uštedjeti novac u penzionom sistemu. Umjerenija federacija sindikata CFDT prihvatila je prijedlog, ali radikalnija CGT federacija nije i poziva na ponovne demonstracije u četvrtak.
Pridružio mi se sada kako bismo razgovarali o štrajku javnog sektora u Francuskoj i kako se on uklapa u širi globalni kontekst je Gabriel Rockhill. Vanredni je profesor filozofije na Univerzitetu Villanova i osnivač je direktor Radionice kritičke teorije koja se svake godine održava u Parizu, Francuska. Hvala što si nam se danas pridružio, Gabriele.
Gabriel R.: Hvala što ste me primili.
Greg Wilpert: Dakle, nedavno ste objavili članak o štrajku za web stranicu CounterPunch, u kojem kažete da štrajkove treba posmatrati u kontekstu pokreta žutih prsluka koji se dogodio prošle godine. Dajte nam ukratko o čemu se radilo u tom pokretu i kako je povezan sa štrajkom javnog sektora koji se trenutno dešava u Francuskoj.
Gabriel R.: Dakle, pokret žutih prsluka počeo je ozbiljno u jesen 2018. i bio je ustanak koji se dogodio izvan tradicionalnih oblika političkog predstavljanja, znači sindikata i političkih partija. I uglavnom je bio mobiliziran protiv kontinuiranog oslobadjanja opšte populacije u Francuskoj. I uveo niz novih i zanimljivih taktika, uključujući taktiku planiranja dana akcija jednom sedmično.
Svaki čin bi bio subota. Dakle, jednom sedmično bi se planirao dan akcije i da bi eskalirala kako bi se Macronov režim gurnuo u... Prvobitno je to bilo oko predloženog poreza na gorivo, dakle do ukidanja poreza na gorivo. Ali od tada se razvio u širi [francuski 00:00:02:49]. Dakle, širi zahtjevi od strane pokreta kako bi se riješio ono što je zaista ključni problem u novijoj historiji Francuske, a ne samo novije povijesti, to su načini na koje se Macronov režim označava kao vlada bogati. Što znači da su mnoge njegove politike one koje koriste najbogatijima i imaju ogroman utjecaj na svakodnevni život onih koji su u siromašnoj i srednjoj klasi.
Po mnogo čemu onda najnoviji štrajk koji je počeo 5. decembra... Iako nije izrastao direktno iz pokreta žutih prsluka, može se posmatrati kao neka vrsta obnovljenog trenutka klasne borbe u kojoj su sindikati, počev od sindikati vozova i [Francuski 00:03:53], koji je naš sindikat sistema podzemne željeznice, preuzeli su određene elemente iz borbi žutih prsluka, određene taktike, itd. kako bi pokušali natjerati Macronovu vladu da nije se toliko slagalo na bogate i bogate. I umjesto toga uzmite u obzir živote onih koji su na dnu, ili čak na srednjim nivoima socioekonomskog položaja u Francuskoj.
Greg Wilpert: Sada sam bio u Parizu, zapravo, tokom praznika i iskusio sam štrajk iz prve ruke, što je značilo puno hodanja i vožnje prenatrpanim autobusima. Sada su mi se dvije stvari isticale. Prvo, u kojoj meri je radnička klasa Parižana stupila u štrajk, često okrivljujući predsednika Makrona za neprijatnosti. I drugo, oni koji su doveli u pitanje štrajk tvrdili su da Francuska ima bolju državu blagostanja i manje nejednakosti od većine zemalja u svijetu, te da se Francuska mora prilagoditi globalnom kontekstu u kojem svi ostali imaju u osnovi slabije države blagostanja i više nejednakosti. Šta mislite o takvim argumentima koji su se, čini se, uhvatili među onima koji se protive štrajku u Francuskoj?
Gabriel R.: Pa, što se tiče vaše prve tačke, jedna od najnovijih anketa koju je Harris Interactive uradila za RTL i AEF Info u Francuskoj, pokazuje da 60% stanovništva podržava štrajkove u ovom trenutku. I tako mislim da je većina Francuza i dalje podrška. Što se tiče argumenta da je francuski sistem nekako bolji u poređenju sa opštim neoliberalnim napadom na socijalne usluge na globalnom nivou, pokušava da postavi prenisko ljestvicu. I to je argument koji na mnogo načina ide u prilog onim neoliberalnim tehnokratama koji sada nameću agendu neoliberalne globalizacije. Naravno, već decenijama. Što se, naravno, sastoji od distribucije bogatstva prema gore i prenošenja tereta socijalnih usluga na leđa radnika.
Dakle, umjesto da identifikujemo Francusku kao na neki način izuzetak koji bi trebao biti smanjen kako bi se uskladio s globalnim neoliberalnim napadom na socijalne usluge, mislim da bismo trebali učiniti suprotno. A to je da bismo trebali preispitati načine na koje je neoliberalna globalizacija zaista orkestrirala klasni rat odozgo prema dolje koji je imao ogromne posljedice. Znam da je jedna od najnovijih studija pokazala da osam muškaraca, osam pojedinačnih muškaraca, posjeduju 50% globalnog bogatstva. U ovakvom sistemu smatram da je važno razmišljati i sprovoditi ekonomsku, socioekonomsku preraspodjelu.
Greg Wilpert: Ovo se zapravo odnosi na još jednu stvar koju ste iznijeli u svom članku o CounterPunchu, a to je da štrajk također treba vidjeti kao simptom globalne krize kredibiliteta neoliberalizma. Razgovarajte s nama o tome šta mislite pod tim.
Gabriel R.: Pa, krizu kredibiliteta treba shvatiti u smislu načina na koji se neoliberalna globalizacija, naravno, vraća u 70-te, ali je stvarno uzevši punu snagu 80-ih i 90-ih bio projekt globalizacije proizvodnje. , finansiranje ekonomije i korištenje onoga što se naziva mjerama štednje. Ali šta bi bilo bolje kvalifikovano, jer štednja je eufemizam, kao oblik klasnog ratovanja odozgo prema dolje. I da je ovaj napad doveo do posljedica koje trenutno poznajemo globalno. Što znači da je kapitalistički sistem sada... I ovo je prema Oxfam studiji. Jedan posto globalne populacije kontroliše više od polovine bogatstva. I tako u tom kontekstu mislim da moramo razumjeti i pokret žutih prsluka i najnoviju mobilizaciju unutar Francuske. Jer ono što se dešava u Francuskoj dio je većeg transnacionalnog problema. A to je nepovezanost između pokušaja da se opravda legitimitet ovih neoliberalnih vlada uz istovremeno uništavanje materijalnih uslova mogućnosti za taj legitimitet među opštom populacijom.
Greg Wilpert: Mislim, jasno je da postoji problem kredibiliteta. Mislim, samo činjenicom da ljudi izlaze na ulice i štrajkuju. Ali mislim da to takođe postavlja pitanje da li je takva kriza kredibiliteta dovoljna da izazove neoliberalizam kada je neoliberalizam tako duboko institucionalizovan. Mislim, to sam spomenuo iu nekim drugim intervjuima koje sam napravio. Knjiga Colina Croucha pod nazivom Čudna ne-smrt neoliberalizma u kojoj on u osnovi iznosi argument da je institucionaliziran i da ne ovisi o legitimnosti. Da je to institucionalizovano u Svjetskoj banci, MMF-u, WTO-u, pa čak iu određenoj mjeri u popularnoj kulturi, a zatim i načinu na koji ljudi na svakodnevnom nivou razmišljaju o tome kako međusobno komuniciraju. Dakle, ako mu nije potrebna takva vrsta legitimiteta, šta mislite? Mislim, hoće li ovi štrajkovi zaista imati efekta na duži rok?
Gabriel R.: Mislim da je to dobro pitanje, jer se slažem da je neoliberalizam globalno institucionaliziran i ono što neki ljudi nazivaju transnacionalnom državom. zar ne? I ove organizacije koje stvarno upravljaju ekonomijama lokalnih nacionalnih država. Istovremeno, unutar zemlje kao što je Francuska, postoji liberalna fasada održavanja nečega poput predstavničke demokratije i želja tehnokrata koji vladaju za globalnim kapitalom da barem stvore privid da ono što jesu to je u najboljem interesu većine. Sada, iako bih se složio, taj legitimitet nije apsolutni uslov za njih da proguraju svoju politiku i planove, kao što smo više puta vidjeli u prošlosti, a vidimo i trenutno u Francuskoj. Ipak, postoji minimalan nivo kredibiliteta i materijalna baza za podršku opšte populacije koja je potrebna da ne bismo imali globalno gašenje privrede.
A to je jedna od najzanimljivijih stvari u vezi sa onim što se trenutno dešava u Francuskoj, jeste da je došlo do prave eskalacije u prirodi borbi. A ono što se pokazuje je da radnici još uvijek kontroliraju ekonomiju u Francuskoj, transportne mreže itd. I da ako ne postoji minimalna materijalna osnova za njihovo blagostanje, onda mogu izaći na ulice i zatvoriti zemlju. I tako imaju stvarnu moć.
Greg Wilpert: Ovo što govorite zapravo postavlja pitanje... Ako je legitimitet svakako potreban, postavlja se i pitanje kako se vlada zapravo nosi sa ovim konkretnim problemom. I posebno mislim na to kako reaguje, ne samo u smislu ovih sitnih ustupaka, već iu smislu reakcije policije na proteste i štrajkove. Šta nam možete reći o tome kako to trenutno ide u Francuskoj?
Gabriel R.: Pa, mislim da je Francuska zaista na vrhuncu posebnog oblika upravljanja u globalnom kapitalizmu, neoliberalnom kapitalizmu. A to je da se u isto vreme kombinuje liberalno političko pozorište koje pokušava da prevari opštu populaciju da veruje da vlada ima na umu njihov najbolji interes i neku vrstu autoritarne fašističke upotrebe ekstremnog nasilja nad demonstrantima kako bi se uplašiti ih, oslabiti i uništiti mogućnost kolektivnog organiziranja. I tako je Debbie Gouffran, koja je jedna novinarka među ostalima koja je proučavala nivoe policijskog nasilja, otkrila da je tokom 4,000. bilo 2019 povrijeđenih ljudi. Od toga 2,500 su bili demonstranti. Što vam daje neki osećaj za razmere. Ali onda ovo uključuje 318 povreda glave. Dvadeset pet ljudi je izgubilo oči. Najmanje pet osoba je izgubilo ruke. I jedna osoba je umrla. I tako vidite ovu kombinaciju stvaranja političkog hranitelja, dok se istovremeno pušta puna snaga represivnog državnog aparata na demonstrante kako bi pokušali uništiti narodnu moć i društvene pokrete odozdo.
Greg Wilpert: Pa s tim u vezi, za sada ćemo to ostaviti tamo. Razgovarao sam sa Gabrielom Rockhillom, vanrednim profesorom filozofije na Univerzitetu Villanova i osnivačem Radionice kritičke teorije u Parizu. Hvala, Gabriele, što si nam se danas pridružio.
Gabriel R.: Hvala što ste me primili.
Greg Wilpert: I hvala vam što ste se pridružili The Real News Network.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati