Britanski novinar Andy Worthington, autor knjige “Dosije Guantanamo: Priče o 774 pritvorenika u američkom ilegalnom zatvoru,” već više od šest godina dokumentuje niz kršenja ljudskih prava u Gvantanamu, nakon što se lično naljutio što su SAD Vlada nije htjela reći koga drže u Gvantanamu. Worthington je nedavno bio gostujući govornik zajedno sa istraživačkim novinarom Jasonom Leopoldom na Pravnom fakultetu UC Hastings u San Francisku 13. januara 2012. godine, čiji je domaćin bio ogranak koledža Nacionalnog saveza pravnika. Događaj pod nazivom "Deset godina Guantanama" održan je usred protesta širom svijeta koji su pozivali na hitno zatvaranje zatvora.

 

Leopold, koji je takođe opširno pisao o Guantanamu za Truthout, raspitivao se o Worthingtonu o nizu pitanja u vezi Guantanama i takozvanog "rata protiv terorizma". Razmjenjujući priče o lažnom zatvaranju i mučenju, oba novinara su izrazila duboko moralno ogorčenje, otvoreno podržavajući poziv globalne koalicije aktivista za ljudska prava da se zatvori zatvor i, u najmanju ruku, da se puste zatvorenici koji su već odobreni za puštanje. Najveći deo razgovora se bavio razlozima zbog kojih zatvor još nije zatvoren, a zatim kako, imajući u vidu te razloge, aktivisti mogu najbolje da osmisle svoju organizacionu taktiku za ciljanje na zakonodavce i izgradnju javne podrške za zatvaranje.

 

Dok su izrađivali strategiju o načinima za dobijanje podrške javnosti za gašenje Guantanama, i Leopold i Worthington su se složili oko potrebe da se razotkrije ekstremni strah od američkog rukovodstva kako bi se opravdala noćna mora o ljudskim pravima koju je stvorio rat protiv terorizma. Osvrćući se konkretno na retoričke strategije koje se koriste za zagovaranje nedavno usvojenog Zakona o odobrenju nacionalne odbrane (NDAA), Worthington je prokomentarisao da su izabrani zvaničnici ili „uplašeni i [dakle] sramne kukavice ili su zastrašivači, a mislim da je većina njih zastrašivači. Igraju na kartu straha. To je uvreda za vas… mi se trenutno suočavamo s tako teškim ekonomskim problemima da je sramota imati ove idiote koji opsjedaju samo prijetnjom terorizma koju su sami izmislili.”

 

Središnji fokus diskusije Worthingtona i Leopolda bila je uloga Obamine administracije u održavanju Guantanama otvorenim, uprkos izvršnoj naredbi koju je izdao drugog dana svog mandata kojom je pozvao da se zatvori. Leopold je ustvrdio: “Čini se da postoji određeni segment koji zaista želi zaštititi predsjednika Obamu, a ne svaliti krivicu na njega i prebacivati ​​je na Kongres.”

 

Worthington se složio da predsjednik Obama dijeli odgovornost kao i Kongres, tvrdeći da su zatvorenici trebali biti oslobođeni čim je Obama izdao izvršnu naredbu o zatvaranju Guantanama. “Bilo je još u držanju 65 zatvorenika, koje su vojni nadzorni odbori pod Bušovom administracijom odobrili za puštanje. Kada je Obama došao na dužnost, mogao je lako osloboditi neke od tih tipova. Ali nije učinio ništa”, rekao je Worthington i dodao da “ne znači ništa” reći zatvoreniku da “želimo da vas oslobodimo”, ali to ne možemo učiniti zbog političkog okruženja. „To je takva sprdnja sa bilo kojim konceptom pravde i zakona“, izjavio je Worthington.

 

Mejnstrim mediji i Guantanamova "istinska tajna"

 

Zajedno, Leopold i Worthington su secirali izvještavanje mejnstrim medija oko desete godišnjice, tvrdeći da je izvještavanje bilo površno, bez pravog praćenja nakon prve godišnjice 11. januara. Worthington je ispričao o iskustvu na konferenciji za novinare ranije ove sedmice, gdje je američki novinar sugerirao da možda predsjednik Obama nije zatvorio Guantanamo zbog nekih “mračnih tajni” koje se ne mogu objaviti iz legitimnih razloga nacionalne sigurnosti.

 

Worthington je ispričao kako je ovom novinaru rekao da je istina “mnogo prizemnija” od “neke ogromne tajne nacionalne sigurnosti... Riječ je o okrutnosti, nekompetentnosti, sramoti... pitanjima gdje su visoki dužnosnici i viši pravnici odgovorni za stvari koje bi mogle porasti do nivoa ratnih zločina. Ali prije svega, radi se o mučenju, zlostavljanju, prinudi i podmićivanju koje je bilo u Gvantanamu. Postojala je 'kuća od karata' dokaza izgrađena ni iz čega osim iz svjedočenja zatvorenika i njihovih kolega zatvorenika, koji su bili zlostavljani ili ubijeđeni na druge načine da proizvedu ono što se maskira kao dokaz. To je prava tajna.”

 

Razmatrajući još dublje "pravu tajnu" zatvora u Guantanamu, Leopold je opisao intervju koji je vodio s advokatom iz Guantanama koji je branio takozvanog "zatvorenika visoke vrijednosti". Leopold nije mogao čak ni pitati advokata šta je ručao kada se sastao sa pritvorenikom, što je Worthington potvrdio da je reprezentativno za to kako „ništa nije uklonjeno iz kategorije“ u vezi sa zatvorenicima koji su označeni kao pritvorenici visoke vrijednosti.

„Zašto bi to bilo? Da li bi bilo slučajno da su to bili momci koji su sve ove godine držani u tajnim zatvorima CIA za mučenje, a vlada je odlučna da zataška bilo kakvo spominjanje toga? Ne vidim da bi postojao neki drugi zaključak”, rekao je Worthington.

 

Okružni sud DC protiv Habeas Corpusa

 

Presudom Vrhovnog suda SAD iz juna 2004. odobrena su prava habeas corpus ratnim zarobljenicima u Gvantanamu. Worthington tvrdi da je to zato što je sud priznao da im nisu priznata prava iz Ženevskih konvencija koja su data vojnicima. Kao odgovor na ovu odluku, “Bušov kongres” je pokušao da ukine ova habeas corpus prava, a 2008. godine Vrhovni sud je potvrdio njihova habeas corpus prava i presudio da je Kongres postupio protivustavno.

 

Nakon presude iz 2008., zatvorenici Gvantanama su tada „mogli da podnesu svoje slučajeve pred sudijama Okružnog suda u Vašingtonu, koji su se svi okupili da odluče kako će to učiniti, da odluče kakav je standard bio potreban za pritvor ljudi, jer Vrhovni sud to nije precizirao. Niko nikada nije tačno objasnio šta znači 'neprijateljski borac'”, rekao je Worthington. Odlučili su da to znači da optužena osoba mora biti dio al-Qaide ili talibana.

 

Komentarišući ovu odluku, Worthington je naglasio da "osnovni problem koji je identificiran - 'Jeste li vi terorista ili vojnik?' - nije riješen... Ali su barem pokušali kodificirati šta to znači." Worthington je izvijestio da se osjeća opravdanim kada su desetine presuda Okružnog suda oštro kritizirale dokaze koji se koriste protiv zatvorenika iz Gvantanama, a Worthington je komentirao da ove presude glase „izuzetno slično onome što ja i drugi ljudi koji godinama pažljivo promatramo ove slučajeve govorimo .”

Otprilike dvadesetak zatvorenika je oslobođeno kao rezultat ovog procesa, što je navelo vladu da se žali Okružnom sudu DC. Jednom tamo, Worthington izvještava da sudije Okružnog suda nisu na adekvatan način testirale “navode koje je iznijela vlada”, niti na odgovarajući način “uravnotežili one sa tvrdnjama zatvorenika”.

 

„Oni su postojano – u presudi za odlukom“, nepravedno su davali „pretpostavku tačnosti bilo koje gluposti koju vlada smisli“, rekao je Worthington. „Nadamo se da će najnovija odluka dovesti do žalbe Vrhovnom sudu i da će je Sud razmotriti.”

 

Srebrna podloga NDAA

 

Dok su Worthington i Leopold počeli kritizirati NDAA, Leopold je ukorio one koji su joj se usprotivili samo zato što je to značilo da „državljani SAD mogu biti pritvoreni i otići u Gvantanamo... Jedna stvar o kojoj se u ovom kontekstu nije raspravljalo je da je pritvor na neodređeno vrijeme ljudski pitanje prava, bez obzira na to što se radi o Amerikancima; to je jednostavno pitanje ljudskih prava.”

 

Worthington je dodao: “Razumijem zabrinutost ljudi zbog toga što se ovo odnosi na američke državljane, i apsolutno razumijem da su zakonodavci imali na umu američke državljane, ali su imali na umu i strance. Odakle je došao bio je Guantanamo, jer se to dešava već deset godina u Gvantanamu. Stranci su bačeni u rupu i držani bez optužnice ili suđenja u vojnom pritvoru na neodređeno vrijeme. To je ista stvar.”

 

Analizirajući to dalje, Worthington je smatrao da je prava namjera NDAA „da osigura da niko ne može biti pušten iz Guantanama“, stvaranjem standarda za oslobađanje koji je u osnovi nemoguće ispuniti. Prvo, „od ministra odbrane se traži da garantuje da, ako zatvorenik bude pušten, neće moći da bude uključen u antiameričke akcije. Ne možete dati takvu vrstu garancije… namjerno je tako.” Drugi ključni uslov je „nedopuštanje bilo kome puštanju u zemlju u kojoj postoji tvrdnja da postoji jedna osoba iz te zemlje [koja] je bila uključena u bilo kakve recidivističke aktivnosti…. Kako bi to trebalo da bude pošteno?”

 

Gledajući dalje od navedenih odredbi, Worthington je ustvrdio da „postoji tračak nade u ovom zakonu koji većina ljudi nije primijetila. U zakonu postoji izuzeće.... to kaže da ako je predsednik spreman da kaže Kongresu da su on i njegova administracija zadovoljni da je puštanje zatvorenika bezbedno, on ne mora da skače kroz ove nemoguće obruče. To znači da predsjednik sebi i svojoj administraciji daje ovlasti da puštaju zatvorenike. Sada, hoće li to učiniti? Malo je vjerovatno da će to učiniti jer sve što uradi u vezi Guantanama ljulja čamac koji ne želi da se potrese i omogućava republikancima da progovore. Ali on je to mogao, a mi možemo izvršiti pritisak na njega.”

 

Fokusirajući se na to kako stvoriti takav politički pritisak, Worthington je razmišljao da „mislim da je sramota gdje smo sada, nakon deset godina“. Zakonodavcima treba reći: „Znamo da vam je stalo do toga kako će o vama misliti. Ne radi se samo o kratkoročnoj dobiti i političkoj svrsishodnosti. Želite da vas pamte kao dobrog muškarca ili ženu koji je pokušao da uradi dobar posao. Nećete biti zapamćeni na taj način. Niko na poziciji odgovornosti neće biti ako dosledno i uporno ne uspeju da zatvore Gvantanamo, jer što duže bude trajalo, to će biti sramotnije… Poslednja živa osoba koja je tamo ostala pre više od godinu dana. Nakon toga, posljednje dvije osobe koje su otišle bile su mrtve; otišli su u kovčezima. To će se i dalje dešavati.”

 

Angola 3 News je službeni projekat Međunarodne koalicije za oslobađanje Angole 3. Naša web stranica je www.angola3news.com, gdje pružamo najnovije vijesti o Angoli 3. Osim toga, kreiramo i vlastite medijske projekte, koji naglašavaju ključna pitanja u priči o Angoli 3, kao što su rasizam, represija, zatvori, ljudska prava, samica kao mučenje, i više. Naše članke i video zapise objavili su Alternet, Truthout, Counterpunch, Monthly Review, Z Magazine, Indymedia i mnogi drugi.

  

---