Nakon što su odradili tako sjajan posao sa svojim savjetima i predviđanjima o ishodu rata u Iraku, da li bi vas iznenadilo da saznate da je Amerika neokonzervativci još uvijek posluju? Iako u ovom trenutku još ne vidimo istu intenzivnu neokonvaziju u naše dnevne sobe – putem informativnih mreža kablovske televizije – koju smo vidjeli tokom priprema za invaziju na Irak, ipak, mnoštvo političkih analitičara u konzervativnim istraživačkim centrima — pre svega American Enterprise Institute - obraćaju pažnju na Iran od strane onih koji računaju - ljudi unutar Bushove administracije.
Mnogo prije nego što je Bushova administracija počela da eskalira svoju retoriku i da podiže entuzijazam o navodnoj "prijetnji" koju SAD predstavlja od strane Irana, dobro plaćeni istraživački tankeri koji su se nalazili na sporednom putu agitirali su za neku vrstu akcije protiv te zemlje. Neki su se zalagali za povećanje sankcija i zamrzavanje bankovnih računa, drugi su zagovarali povećanje finansijske pomoći opozicionim grupama, a treći su tvrdili da je vojni napad na iranska nuklearna postrojenja apsolutno neophodan. Za sve, željeni krajnji rezultat je promjena režima u Iranu.
Ako predsjednik Bush gurne SAD u neku vrstu vojnog sukoba s Iranom, možete zahvaliti Američkom preduzetničkom institutu (AEI) sa sjedištem u Washingtonu, ključnom igraču u trenutnoj debati o Iranu.
Predsjednik Bush je to priznao kada se nedavno pojavio u AEI-u u govoru koji je mnogo publicirao o njegovom Ratu protiv terorizma, koji se fokusirao na front u Afganistanu.
Osnovan 1943. godine, AEI nije Johnny-come-come-cover to think tank politikantstvo. Ronald Reagan je dao podršku Institutu izjavom da „[nijedan think tank] nije bio uticajniji od američkog Enterprise Instituta“. I tokom svog nedavnog govora u AEI-ju, Bush je rekao da se „mnogo divi [d] AEI-ju. Uostalom, stalno sam pozajmljivao neke od vaših najboljih ljudi. Više nego 20 AEI stipendista radili u mojoj administraciji.”
Bush je također prenio pozdrave od potpredsjednika Dicka Cheneya koji je bio viši saradnik AEI-ja od 1993. do 1995. godine. Cheneyeva žena Lynne trenutno radi kao Senior Fellow koji studira obrazovanje i djecu.
Sve oči uprte u Iran
Odjeljak AEI-jeve web stranice pod nazivom “Iranska prijetnja” navodi riznicu od nekoliko stotina objavljenih članaka o Iranu, uključujući više od 50 samo prošle godine. Od početka ove godine, Michael Ledeen Freedom Scholar u AEI-u — koji je prošle godine zaslužan za skoro 20 radova o Iranu — objavio je priču u Nacionalna recenzija na mreži pod naslovom “Rat za perzijsku sukcesiju: Rafsanjani i Ahmadinedžad se drže da naslijede bolesnog Hameneija”; Anne Applebaum, pomoćni naučnik na AEI-u, napisao je članak za Washington post pod nazivom “Mudrost u egzilu”; i plodni Michael Rubin, stalni stipendist na AEI, napisao je priču koju je objavio New York Daily News pod nazivom “Kako učiniti Ahmadinedžadovu posljednju godinu na vlasti '07.”
Ledeen, pišući o borbi za vlast koja se odvija u zemlji, tvrdi da „mule žive kroz teška vremena. Njihove ubilačke aktivnosti u Iraku sada su jasne, osim onima koji su mračno odlučni vjerovati da Bushova administracija nikako ne može reći istinu o terorizmu. Uništili su svoju nacionalnu ekonomiju (poput Sovjetskog Saveza, ne trebaju im sankcije Zapada da bi upropastile zemlju; sasvim su u stanju da to urade sami). Nuklearni proboj se stalno obećava, ali nikada nije ostvaren — Ahmadinedžad je obećao veličanstvenu najavu… ali onda… [odlučio] da odloži… [to] za nekoliko mjeseci, u iščekivanju akcije Ujedinjenih naroda. Oni se bore da kupe više vremena i bore se među sobom oko toga kako se nositi sa Zapadom i nasljednikom umirućeg vođe.”
“Da bi kupili vrijeme, predlažu sve i suprotno. Oni šapuću američkim diplomatama - koji zatim odmah obavještavaju Washington post, pati od ozbiljnih problema s kredibilitetom – da su spremni predati teroriste Al Kaide u naše ruke, samo ako budemo ljubazniji. Izgubio sam računicu koliko je puta ovo prazno obećanje izbačeno (ovaj režim nije mogao više da napusti Al Kaidu nego što je mogao napustiti šiizam; terorizam je previše duboko usađen u njegov DNK). Teheran je mnogo dana odobravao, pa otkazao, pa obećao, pa otkazao, pa konačno odobrio posjetu najvećeg nuklearnog pregovarača zemlje, Alija Larijanija, sigurnosnoj konferenciji u Minhenu, gdje je, prema žičnim službama, uvjeravao svoju publiku da Izrael nema čega da se plaši od Irana. Ali kada je štampani tekst objavljen, u njemu nije bilo tih riječi, ni na farsiju ni u engleskoj verziji. Očigledna nekoherentnost odražava vakuum liderstva, a Larijanijevo ponašanje opet pokazuje oseku i oseku rata za nasljeđe.”
Ledeen je zaključio, kao što je to činio više puta tokom godina, da ovaj „trenutak... pruža priliku Zapadu da ohrabri najbolje rješenje za iransku prijetnju: podršku demokratskim promjenama. Ako bismo ponovili [85-godišnjeg ajatolaha Hosejnalija] Montazerija, osudili rastuću represiju, podržali mirnu tranziciju ka demokratiji i zahtevali da se prekine odlučna podrška Irana terorističkom ratu, sve vreme jasno izražavajući našu želju za režimom promjene u Teheranu, desetine miliona Iranaca koji mrze ovaj režim mogli bi iskoristiti priliku.”
U raspravi o ulozi AEI, The Guardian je istakao da je „činilo se da je njen uticaj na Bijelu kuću u opadanju prošle godine usred beskrajnih loših vijesti iz Iraka, za koje je bila navijačica. Ali, suočen sa protivljenjem Kongresa, Pentagona i Stejt departmenta, Bush se prošlog mjeseca odlučio za plan AEI da pošalje još vojnika u Irak. Hoće li podržati pozive unutar AEI-ja za napad na Iran?”
Reporterka CNN-a Suzanne Malveaux je istakla da je AEI "jedna konzervativna politička grupa koja ima uho predsjednika i utiče na njegovo razmišljanje" o Iraku. (Više o ulozi portparola povezanih sa AEI-jem tokom priprema za rat u Iraku, pogledajte OVDJE.)
Josh Muravchik, stručnjak za Bliski istok u AEI-u, glavni je zagovornik neke vrste akcije protiv Irana. On je rekao The Guardian: „Mislim da niko u SAD ne govori o invaziji. Bili smo kažnjeni iskustvom Iraka, čak i jastreb poput mene.”
Vazdušni napad na rastuća iranska nuklearna postrojenja je druga stvar zajedno, jer ne samo da bi Iran mogao „iskoristiti [program nuklearnog oružja] iz vedra neba, već [mogao da se koristi] i kao štit za razne vrste nestašluka. Ne vjerujem da će postojati bilo kakav način da se ovo zaustavi osim fizičkom silom.”
Muravčik je prilično živopisno istakao da je „Bušova administracija rekla da neće dozvoliti Iranu nuklearno oružje. To je ili sranje ili to misle kao jasan kod: uradićemo to ako bude trebalo. Radije bih vjerovao da nije vruć zrak.”
Ne slažu se svi neokonzervativi sa receptom Muravčika za Iran. Prema The Guardian, neki neokonzervativci koji se “protive zračnom napadu … zagovaraju drugačiji oblik vojne akcije, podržavajući iranske oružane grupe, posebno Mudžahide-e Khalq (MEK), iako ga je State Department označio terorističkom organizacijom.”
Raymond Tanter, osnivač Odbora za politiku Irana, koji uključuje bivše zvaničnike iz Bijele kuće, State Departmenta i obavještajnih službi, “glavni je zagovornik podrške MEK-u. Ako dođe do zračnog napada, on preferira bombe za razbijanje bunkera. 'Vjerujem da je jedini način da se dođe do duboko zakopanih lokacija u Natanzu i Araku vjerovatno korištenje bombi za razbijanje bunkera, od kojih su neke nuklearne. Ne vjerujem da bi SAD to učinile, ali su ih prodale Izraelu.'
Meyrav Wurmser, direktor Centra za bliskoistočnu politiku pri Hudson Institute, "takođe podržava podršku iranskim opozicionim grupama," The Guardian istakao. Wurmser je “razočaran dosadašnjim odgovorom Bushove administracije Iranu i rekao je da ako je cilj američke politike nakon 9. septembra bio da učini Bliski istok sigurnijim za SAD, to ne funkcionira jer se administracija zaustavila na Iraku . 'Nema dovoljno političke volje za štrajk. Čini se da postoje različite ideje o tome kakva bi politika trebala biti.”
AEI ne plaća svoje takozvane učenjake zaradom prikupljenim od prodaje ili prodaje peciva: dobar dio njenog novca dolazi direktno iz grupe desničarskih fondacija. Od 1985. do 2005. godine, AEI je primio više od 330 grantova ukupno preko 43 miliona dolara. Velikodušni donatori uključuju Fondacija John M. Olin, u Sarah Scaife fondacija, u Earhart fondacija, u Fondacija Carthage, u Smith Richardson fondacija, A Fondacija Lynde i Harry Bradley.
Godine 2004. Bradley fondacija, pod vodstvom Michaela Grebea, dala je više od 700,000 dolara AEI-jevom programu za studije vanjske i odbrambene politike i Novoj Atlantskoj inicijativi.
Proizvodnja iranske prijetnje?
Posljednjih sedmica, kako su se stvari u Iraku nastavile pogoršavati, Bushova administracija je postavljala temelje za moguće vojno sučeljavanje s Iranom. Osim što su izrazili užasnutost zbog rastućeg nuklearnog programa Irana i intenziviranja njegovog vojnog prisustva u Perzijskom zaljevu, zvaničnici administracije su optužili Iran za obuku pobunjenika i snabdijevanje oružjem snagama odgovornim za ubijanje američkih vojnika u Iraku.
Na svojoj konferenciji za novinare 14. februara, predsjednik Bush je “službeno pomazao novog neprijatelja Sjedinjenih Država...: 'Snage Kuds',” Newsweek nedavno prijavljeno. „Nakon nedelju dana u kojima je njegova administracija u više navrata bila kontradiktorna zbog pretnje iz Irana, Buš se odlučio na, kako je rekao, poznate činjenice. Sofisticirano oružje koje je korišteno protiv američkih trupa u Iraku 'osigurale su snage Kuds [na arapskom znači 'Jerusalem'], paravojna jedinica Korpusa iranske revolucionarne garde (IRGC)”, rekao je predsjednik.”
Čini se da koristi lingvističku formulaciju bivšeg ministra odbrane Donalda Ramsfelda “poznati i nepoznati”, predsjednik je dodao: “Mi to znamo. Također znamo da su snage Kuds dio iranske vlade. To je poznato. Ono što ne znamo je da li su čelnici Irana naredili snagama Kuds da urade ono što su oni učinili.”
“Istina o iranskoj prijetnji je da Bushova administracija ne govori pravu istinu”, napisao je Larry Johnson sredinom februara kolona u TPMCafe. “Kao svaki efikasan propagandista predsjednik Bush koristi jezgro istine i, uz pomoć mnogih u medijima, postavlja temelje za još jedan rat.”
"Srž istine je da su iranski obavještajni agenti aktivni u Iraku i da rade s raznim šiitskim milicijama i grupama", rekao je Johnson koji je radio s Centralnom obavještajnom agencijom od 1985. do 1989. i bio je Ured Stejt departmenta. Koordinator za borbu protiv terorizma od 1989. do 1993. godine, a trenutno je izvršni partner i osnivač BERG Associates, LLC, međunarodne poslovne konsultantske firme sa sjedištem u Washingtonu, DC, koja je specijalizirana za istrage protiv terorizma i pranja novca.
“Ono što Bush pametno izostavlja u svojoj litaniji je činjenica da je Iran prisutan u Iraku od prvih dana američke invazije u martu 2003. Bush i njegovi generali također zanemaruju činjenicu da sunitski pobunjenici, a ne šiitska milicija koju podržava Iran, su oni odgovorni za veliku većinu američkih žrtava u Iraku.” (Vidi OVDJE za više o ovome.)
Robert Gejts, novi ministar odbrane, nedavno je insistirao da su on, predsednik i državna sekretarka Condoleezza Rice rekli da "nemaju nameru da napadnu Iran". Međutim, Vincent Cannistraro, obavještajni analitičar iz Washingtona koji je radio za CIA-u i Vijeće za nacionalnu sigurnost, rekao je The Guardian da se "Planiranje odvija, uprkos javnim odricanjima od strane Gejtsa."
Cannistraro je dodao da je planiranje "prilično napredno" i da su "mete odabrane [za] kampanju bombardovanja nuklearnih lokacija. …Vojna sredstva za ovo se postavljaju.”
The Guardian također je izvijestio da je „pukovnik Sam Gardiner, bivši oficir zračnih snaga koji je vodio ratne igre s Iranom kao metom, podržao stav da je planiranje zračnog napada u toku: 'Gates je rekao da nema planiranja rata. Znamo da ovo nije istina. Vjerovatno je mislio da ne postoji plan za trenutni štrajk. Bio je to neuredan izraz.”
Gardiner je rekao The Guardian da su „Svi potezi koji su napravljeni u poslednjih nekoliko nedelja u skladu sa onim što biste uradili da nameravate da izvršite vazdušni napad. Moramo odbaciti ideju da SAD to ne mogu učiniti jer su previše vezane u Iraku. To je vazdušna operacija.”
U avgustu prosle godine, Think Progress je izvijestio da je Reuel Marc Gerecht, stalni saradnik na American Enterprise Instituteu koji je bio "član male grupe analitičara" koji se sastao s predsjednikom Bushom kako bi "razgovarali o njihovim stavovima o Bliskom istoku" rekao za ABC "This Week" da je " Srednjoročne i dugoročne posljedice sukoba između Izraela i Hezbolaha mogle bi biti dobra stvar jer bi mogle potaknuti Busha na vojnu akciju protiv Irana.”
Gerecht je rekao da je uloga koju su Iranci i Sirijci imali u sukobu naljutila Busha. Voditelj programa Džordž Stefanopulos je upitao: „Koliko bi on mogao da zauzme tvrđi stav? Govorite li o vojnoj akciji?"
Gerecht je odgovorio: “Pa, da, moguće je da se 12 ili 18 mjeseci krene na put da će predsjednik reći da je nuklearno oružje u rukama mula jednostavno neprihvatljivo – kao što je mnogo puta rekao. I ako zapravo Liban doprinosi učvršćivanju američkog stava, onda bih rekao da su akcije Hezbolaha u Libanu bile velika greška.”
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati