U nedavnoj seriji direktnih akcija pružanja otpora putu naftovoda Keystone XL u Teksasu, aktivisti za zaštitu životne sredine postavili su domišljate konfiguracije kućica na drvetu, platformi, užadi i transparenta podignutih i organiziranih u otporu gotovo 'Ewok stilu'. Ove izuzetno dobro organizovane akcije izazvale su entuzijazam i inspiraciju za mnoge.
Ovi eko-ratnici su bili u mogućnosti da odlože dva dana drvosječe da raščišćavaju prednost za naftovod Keystone XL. Nakon što su uklonjeni i izvršena hapšenja, vratili su se dalje uz stazu i ponovo postavili otpor drveću kako bi natjerali industriju i policiju da prođu kroz isti proces uklanjanja nekoliko dana kasnije. Na ovaj način se kašnjenja i komplikacije nastavljaju za industriju, kao i potreba da se vrijeme, novac i resursi uvijek iznova izdvajaju za uklanjanje poremećaja. Ako se ovi napori nastave i umnožavaju u učestalosti iu različitim područjima, industriji postaje sve teže raditi. S obzirom na to da se ekolozi, i još važnije i važnije, autohtone zajednice odupiru na prvim linijama, industrija je prinuđena da zapošljava ili privatne obezbjeđenje ili da se obrati državi kako bi uklonila aktivnost koja ometa poslovanje. To postupno počinje utjecati na krajnji rezultat industrije, a što se tiče države, ona je prisiljena u neugodnu i politički nesigurnu poziciju da mora koristiti represiju protiv “građana”. Na kraju će kumulativni uticaji ovog otpora početi da pokazuju rezultate i postaće prepreka za dalje širenje industrijske infrastrukture.
Sa svoje strane, država se sada priprema za pojačano protivljenje i otpor industrijskim i rudarskim projektima. Novi sporazum kanadske vlade sa Kinom, kanadsko-kineska verzija FIPA-e (Sporazum o zaštiti stranih investicija) efektivno garantuje kineska ulaganja. Te investicije su u obliku eksploatacije prirodnih resursa na sjeveru, odnosno u Kvebeku i Britanskoj Kolumbiji, te u naftu i plin koji teku na zapadnu obalu preko potencijalnih naftovoda Northern Gateway i Pacific Trails. Kina nema direktna ulaganja u Northern Gateway i Pacific Trails, iako će veliki dio te nafte i plina ići na kineska tržišta. Međutim, uloženo je u konzorcij kompanija pod nazivom LNG Canada, uključujući Shell Canada, KoreaGas, Mitsubishi korporaciju i PetroChina za postrojenje za preradu LNG (tečnog prirodnog plina) u Kitimatu, BC, i cjevovod pod nazivom Coastal Gas Link projekat koji će biti koju je izgradila sada ozloglašena korporacija TransCanada, ista kompanija je ugovorila izradu Keystone XL.
Kroz FIPA-u, između ostalih mjera, kanadska vlada gradi opravdanje u ime ekonomske stabilnosti i vladavine prava i postavlja okvir za povećanu kriminalizaciju i represiju protiv internog neslaganja. Pod ovim novim nizom drakonskih okolnosti, vlada sebi garantuje pravo, privilegiju i obavezu da suzbije otpor životne sredine i domaćeg stanovništva prema projektima eksploatacije i industrijskoj infrastrukturi. Kanadska država dalje institucionalizuje prava profita i korporacija nad pravima ljudi i životne sredine. Povećana militarizacija države širom svijeta, dakle, nije mjera sigurnosti od vanjskih prijetnji, već prije vrlo smišljen čin primjene sile i kontrole unutar vlastitih granica.
Prošle godine u novembru, predsjednik Obama je odbio zahtjev za 1,700 milja dug naftovod Keystone XL koji bi dovodio naftu Tar Sands iz Alberte u teksaške rafinerije na obali Zaljeva. U decembru sam napisao na Rabble.ca, „imajući previše vere da će američka vlada doneti ispravnu odluku o pitanju životne sredine, i pod iluzijom da će odluka biti podvrgnuta detaljnoj naučnoj reviziji i „istinski javnom doprinosu proces' bi bila greška. Proslavljanje percipirane pobjede koja je zapravo bliža nazadovanju nije dobra ideja… I na kraju, jedini razlog zašto je odluka o Keystoneu XL odgođena je taj što Obama i kompanija ne žele da to bude problem u vrijeme izbora 2012. godine... Oni iz ENGO zajednice pretjerano reaguju na odlaganje Keystone XL kao pobjedu, pogrešno tumačeći situacija, zapravo čine veliku medvjeđu uslugu pokretu za klimatsku pravdu.” Sada, sa čišćenjem prednosti za naftovod koji se kreće punom parom, takozvana „Keystone XL pobjeda“ je, sasvim predvidljivo, digla svoju ružnu glavu.
U SAD-u, prije izbora, republikanci su obećali da će, ako budu izabrani, Keystone XL biti odmah odobren. TransCanada korporacija, sa svoje strane, očekuje odobrenje zahtjeva za predsjedničku dozvolu, koja je potrebna samo kada naftovod prelazi granicu Kanade i SAD-a, u prvom kvartalu 2013. Iako je malo vjerovatno da će naftovod biti tako daleko do Aprila sljedeće godine, jasno je da industrija koristi rupe u zakonu i čistu bezobrazluk kako bi forsirala industrijske projekte iako još uvijek nema potpuna odobrenja. Ovo je pokazatelj da industrija pokušava da probije završnu fazu industrijskog kapitalizma i uništenja zemlje, sa ili bez odobrenja države. Ono što je ostalo od životnih sistema ove planete, ekološki svijet, sada je nulta osnova za nekontrolirano širenje industrijske infrastrukture.
U tom kontekstu nalaze se Damien Gillis i tim za dokumentarni film Fractured Land nedavno je prijeteći napredak industrije u sjevernoj BC i drugim provincijama nazvao "kanadskim ugljičnim koridorom". Tome ću dodati i kanadski 'Kolonijalni' karbonski koridor jer su ekološki rasizam i eksploatacija autohtonih naroda oduvijek bili centralna karakteristika primjene industrijske kapitalističke ekonomije kanadske države. Ono što se podrazumijeva pod 'karbonskim koridorom' je proširena i sistematska industrijalizacija i eksploatacija kanadskog sjevera; integrisani uticaji industrije od svega rudarstva, nafte i gasa, frakiranja, seče, izgradnje hidroelektričnih brana, novih autoputeva, itd. Glavna komponenta kapitalističkog plana koji napreduje je transformacija čitavih zona u industrijski olakšane rezervoare prirodnih resursa.
Iz ovog drskog razaranja prirode proizilazi potreba za nečim jednako odvažnim da joj se suprotstavi. Moramo staviti život i kreativnost na mjesto agresije i destrukcije. Na teritoriji Wet'suwet'en u onome što je kolonijalno poznato kao sjeverozapadna Britanska Kolumbija, pripadnici lokalne zajednice klanova Cilhts'ekyu (Unis'tot'en) i Likhts'amisyu ponovo su zauzeli svoju tradicionalnu ustupljenu teritoriju kako bi se oduprli Pacifiku Trails gasovod. Njihovo sredstvo otpora bila je izgradnja zajednice.
Pacific Trails Pipeline (PTP) je planirani začetnik budućeg 'energetskog koridora' u kojem bi se višestruki dualni cjevovodi protezali 463 km od fracking polja u istočnoj i sjeveroistočnoj BC, sve do Douglas kanala na zapadnoj obali. Poput projekta Coastal Gas Link, naftovod Pacific Trails bi prenosio gas iz škriljaca, a ciljao bi i terminale za preradu LNG-a u Kitimatu i tankere za azijska tržišta. PTP bi mogao biti širok i do tri kilometra i prijeti ekološkom štetom duž močvara, potoka, šuma, autohtonih zajednica i poljoprivrednih površina na putu.
Kao takvi, lokalni Wet'suwet'en su se obavezali da nijedan cjevovod neće proći kroz njihovu teritoriju. Ali ono što se sada odvija na njihovoj zemlji nije samo otpor cjevovodu i odbrani teritorije, već izgradnja i obnova radikalne alternative i tradicionalnog života. Zato je tako snažan naglasak u kampu stavljen na izgradnju zajednice i osnaživanje kako bi se organiziranje i otpor mogli integrirati u prostore svakodnevnog života. Ovo je prefigurativno organiziranje koje se suočava s nepravdom suprotstavljajući joj se direktnom alternativom. Zajednica otpora je, dakle, ilustracija da je izgradnja i stvaranje najsveobuhvatniji oblik otpora, da nema razdvajanja između života i odbrane života.
Eksplozija eksploatacije i industrijskog razvoja na sjeveru je zapravo strateški plan komponenti gdje međuindustrijska saradnja vidi udružene napore, na primjer, koji bi vidio da LNG teče kroz cjevovode prema zapadu i da kondenzat teče natrag na istok kao petrohemijski razrjeđivač katrana pijesak bitumen, hidro brane koje daju energiju za rudarstvo i vađenje nafte i plina, grade se autoputevi za cijelu industriju, itd. Zato se sve ove borbe i frontovi otpora ne mogu razumjeti odvojeno, i zašto kolektivni odgovor ne smije ostaviti zajednica iza ruta cjevovoda i puta industrije. Ove zajednice otpora mogu biti efikasne djelovanjem kroz dobro koordiniranu i dobro organiziranu mrežu. Ova mreža treba da poveže anarhiste, permakulturaliste, urođeničke i farmerske zajednice podjednako na osnovu trgovine, kolektivne podrške i uzajamne pomoći. Uspostavite ove uspostavljene i organizirane zajednice koje rade zajedno u međusobnoj odbrani, a država i industrija suočeni sa istim izazovima koji oduzimaju vrijeme i resurse svakih nekoliko kilometara, iznova i iznova. Zajednica je trošenje protiv privatizacije i ograđivanja teritorija.
Tamo gdje industrija kaže da će graditi energetske koridore, mi ćemo na njenom mjestu izgraditi koridore zajednice. Pokret mora preći sa izolovanih blokada i direktnih akcija, koliko god hrabri bili, na aktivnu izgradnju radikalnih alternativnih zajednica, zajednica otpora, direktno na putu ekstrakcije i industrijske infrastrukture. Ekolozi, sa autohtonim zajednicama na čelu, moraju sarađivati kako bi uspostavili potpuno trajne zajednice, samoodržive i autonomne od industrijskog sistema kako bi bili istinski efikasni u odupiranju. Tamo gdje naftovod Northern Gateway nastoji da prođe, gdje Kinder Morgan, Coastal Gas Link, Pacific Trails, Keystone XL i svi drugi cjevovodi nastoje da prođu, pokret mora izgraditi koridore zajednice na svojim putevima. Kraci otpora ne mogu biti samo pasivne i rijetke blokade direktnog djelovanja, već potpuno namjerne i namjerne stalne zajednice posvuda. Zasitimo trase plinovoda radikalnom zajednicom duž cijelog koridora, na svakom kilometru, na svakom koraku. Zaustavite industrijske vene i crna krv kapitalističke ekonomije neće teći.
Julien Lalonde je pisac i organizator zajednice koji se fokusira na ekološku pravdu, horizontalno organiziranje i kreativni otpor. Trenutno se nalazi na ustupljenoj teritoriji Wet'suwet'en u kolonijalnoj sjeverozapadnoj Britanskoj Kolumbiji i gradi alternativnu zajednicu u otporu na Pacific Trails Pipeline (PTP). Julien blogs at culturesoresistance.wordpress.com.