Desničarska štampa se nakratko okrenula protiv policije, ali će se uskoro nastaviti normalna služba.
Ako je konzervativac liberal koji je opljačkan, liberal je konzervativac koga je policija čačkala. Dok tabloidi svoju vatru usmjeravaju na nepoznatu metu – ničim izazvanu agresiju policije Njenog Veličanstva – ljubavna veza između policajaca i desničarske štampe nikada nije bila krhkija.
Policijski nadzor nad protestima G20 početkom ovog mjeseca bio je rutinski. Skrivanje policijskih brojeva i prebijanje mirnih demonstranata dio je britanskog života kao i sivo nebo i crveni autobusi. Tokom 20 godina protesta, vidio sam policajce kako mijenjaju jakne kako bi izbjegli identifikaciju, bacaju ljude na kombije i u zidove i udaraju starim damama po glavi pendrecima. Prijatelju su više puta udarali glavom o haubu policijskog kombija; tada je optužen za krivično djelo oštećenje kombija. Vidio sam kako se cijeli red policije okrenuo na drugu stranu kada su privatni zaštitari počeli da tuku ljude. Vidio sam kako odbijaju – sve dok se Amnesty International nije umiješao – da istraže moj vlastiti slučaj kada su me ovi licencirani nasilnici hospitalizirali (čuvari su mi nabili stopalo na metalni šiljak, razbijajući srednju kost).
Ali ništa od toga nije objavljeno u konzervativnoj štampi. Priča je uvijek bila ista: teturali bismo kući nakon što su naše mirne proteste napali uniformirani skinhedsi da otkrijemo da smo "anarhistički nasilnici na divljanju" čiji je pokušaj uništenja civilizacije osujećen samo smirenim profesionalizmom policije. Nasilna policijska akcija mutirala je u nasilne proteste. Novine su povjerovale svemu što im je policija rekla.
Ovo je počelo da se menja kada je policija glupo napala marš Seoskog saveza 2004. U duhu nepristrasnog rada policije, policajci su ovim reakcionarima pružili tretman koji su pružali generacijama naprednjaka. Bio je to groteskno, nesrazmjeran i potpuno poznat policijski rad, ali postoji ogromna razlika između krvavih ponča od konoplje i krvavih tvida. Razotkrivanje laži koje je policija tada ispričala o ubistvu Jean Charles de Menezesa i pucnjavi u Mohammeda Abdul Kahara učinilo je da se novine – koje su prenijele zvaničnu verziju – osjećaju ubodom.
U drugim okolnostima, Iana Tomlinsona, prolaznika koji je umro nakon što ga je policija bacila na zemlju, štampa bi tretirala kao nasilnog anarhistu koji je svojim tijelom napao cestu. Ali video snimci i razočaranje su to promijenili – barem na nekoliko dana. U petak je naslovna stranica Daily Expressa objavila jezive slike povreda koje je zadobila žena na protestima G20, pod naslovom "Policija mi je ovo uradila: Bilo je to kao da su me talibani bičevali".
Jučer je Daily Mail objavio film aktivista klimatskih kampova(1). Njena kolumnistkinja Melanie Phillips, koja tek treba da bude slavljena zbog svoje podrške radikalnim stvarima, smatra da "u redovima [policije] uvek postoje elementi koji žele da daju ljudima dobar udarac."(2) Kolumna u Telegraph je objasnio da "postoje pojedinci koji se pridružuju policiji samo zato što vole da udaraju ljude"(3), dok je Spectator požalio na "sramne postupke nekolicine policajaca"(4). Današnja anketa Guardiana pokazuje da policija gubi i širu bitku za javno mnijenje.
U novinama se navodi da je nekoliko nevaljanih policajaca izmaklo kontroli. Ali, kako pokazuju svjedočenja koje je prikupio pravni tim Climate Campa, policijsko nasilje na demonstracijama G20 bilo je organizirano i sistematično(5). Istina je da se čini da je policiju odnela testerija (korisna reč koja opisuje divljanje muškaraca podstaknuto testosteronom). Ali to se nastavlja i viši oficiri ne pokušavaju to spriječiti.
Prije protesta, policija je medijima prenosila priče o terorističkim zavjerama koje su skovali demonstranti G20(6). "Mi smo za to i spremni smo", rekao je novinarima komandant Simon O'Brien(7). Organizatori iz Climate Campa pitali su da li mogu prisustvovati policijskim brifinzima novinarima kako bi iznijeli svoju stranu priče. Bili su odbijeni. Policija je prvobitno odbila da se sastane s njima čak i da razgovaraju o namerama demonstranata. Policijski plan je nazvan Operacija Glencoe: ime je dobio po mjestu ozloglašenog masakra.
Ako je policija na protestima G20 bila napumpana, testerična, žudela za tučom, to je delom zato što su njeni komandanti godinama zamaglili razliku između mirnih aktivista i terorista. Donedavno je ova strategija dobro funkcionirala: pretvarajući tihe proteste u ljute sukobe, policija je mogla pokazati javnosti da će zemlju preplaviti nasilna rulja ukoliko ne dobiju još veća ovlaštenja i resurse. Sada se to vratilo.
Ne očekujte da će ova trenutna reakcija nešto promijeniti. Čini se da policija nije otporna na kritike. Samo osam dana prije protesta G20, parlamentarna komisija za ljudska prava objavila je izvještaj o radu policije na protestima(8). Preporučio je da se "ovlasti za borbu protiv terorizma nikada ne koriste protiv mirnih demonstranata"; i da "pretpostavka treba da ide u prilog protestima koji se odvijaju bez uplitanja države". Policija je to ignorisala. Koristili su antiteroristička ovlašćenja da zaustave i pretraže klimatske kampere koji večeraju u indijskom restoranu(9); nastojali su spriječiti održavanje mirnih akcija. Zanimljivo je da su takođe, čini se, dozvolili grupi pravih izgrednika da upadnu u ogranak RBS-a. Ovo je također poznat obrazac: policija premlaćuje mirne demonstrante i stoji po strani kada vandali kreiraju neke lake naslove za tabloide.
Javna odbojnost prema policijskim lažima o gospodinu de Menezesu nije ih spriječila da pokušaju slično zataškavanje smrti Iana Tomlinsona. Upravo kada je bijes oko Tomlinsona dostigao vrhunac, policija je ponovo ograničila pravo na protest kada je preventivno uhapsila 114 ljudi u blizini elektrane(10). Njihova svrha je bila da nametnu sveobuhvatne uslove kaucije demonstrantima, što će im vrlo dobro doći kada se objavi odluka o izgradnji nove elektrane na ugalj u Kingsnorthu u Kentu. Jučer je Guardian objavio dokaze o dosluhu policije i Kingsnorthovog operatera, E.On(11).
Policija se tako ponaša i pored ogorčenja ljevice i desnice, jer zna da će se izvući. Oni znaju da ih vlada neće obuzdati; da im Nezavisna komisija za pritužbe policije jede iz ruku; da je najstroža sankcija koju policajac može očekivati za premlaćivanje ili ubistvo prolaznika produženo odsustvo u bašti. Oni znaju da će se desničarska štampa za nekoliko dana vratiti na objavljivanje priča o anarhističkim bebožderima koji žele da pretvore Britaniju u krvoproliće.
Ali nešto drugo se promijenilo u ovoj zemlji: rezolucija demonstranata. Uprkos ponovljenim napadima, čini se da postaju bolje organizovani i manje se plaše. To što je, tako brzo nakon operacije Glencoe, 114 ljudi bilo spremno da rizikuje hapšenje, a još jedno premlaćivanje svjedoči o otpornosti ovog pokreta. Ovi ljudi znaju da protest nije prijetnja demokratiji već njen kamen temeljac. Oni znaju da pitanja koja osporavaju nadmašuju svaku štetu koju bi mogli pretrpjeti. Oni znaju da je dobijanje batina znak da je država izgubila svađu.
www.monbiot.com <http://www.monbiot.com>
reference:
3. http://www.telegraph.co.uk/comment/5178573/Police-hurt-themselves-in-a-propaganda-war.html
4. http://www.spectator.co.uk/coffeehouse/3539761/brutality-exposed.thtml
5. Pravni tim Climate Campa, 18. april 2009. Demonstriranje poštovanja prava?
Rad policije u klimatskom kampu u gradu 1. aprila 2009. http://climatecamp.org.uk/themes/ccamptheme/files/report.pdf
6. http://www.guardian.co.uk/world/2009/mar/30/g20-protest-explosives-plot-arrests
7. http://www.schnews.org.uk/archive/news6723.php
8. Dom lordova, Zajednički komitet Doma komuna za ljudska prava, 23. mart 2009. Demonstriranje poštovanja prava? Pristup policijskog protesta za ljudska prava. http://www.publications.parliament.uk/pa/jt200809/jtselect/jtrights/47/47i.pdf
9. Pravni tim Climate Campa, ibid.
10. http://www.guardian.co.uk/environment/2009/apr/13/nottingham-police-raid-environmental-campaigners
11. http://www.guardian.co.uk/uk/2009/apr/20/police-intelligence-e-on-berr
Objavljeno u Guardianu, 21. aprila 2009
