. |
Ne izgleda dobro? Pogledajte ga online ovdje |
Može 31, 2012
Masakr u Houli
Zastrašujući masakr 108 ljudi, uključujući 49 djece, u Houli u Siriji, dominirao je Independentom na posljednjem frontu u nedjeljupoklopac. Iznad nekoliko kratkih redaka komentara naslov banera je glasio: 'SIRIJA: SVIJET GLEDA NA DRUGI SMJER. HOĆEŠ LI?' Tekst ispod je primetio: „Postoji, naravno, prekid vatre, koji brutalni Asadov režim jednostavno ignoriše. A međunarodna zajednica? Samo skreće pogled. Hoćete li i vi učiniti isto? Ili će vas bolesna sudbina ove nevine djece jako, jako naljutiti?’ (Nezavisno od nedjelje, 27. maja 2012.) Čitaoci su, dakle, tačno znali kuda da usmjere svoj bijes – 'brutalni' sirijski 'režim' je odgovoran za masakr. Nije sasvim tačno da je 'međunarodna zajednica' skrenula pogled. A sirijska vlada nije jedina strana koja je prekršila primirje od 12. aprila. Ranije ovog mjeseca, četiri sedmice nakon pokušaja pauze u borbama, Washington Post prijavljeno: 'Sirijski pobunjenici koji se bore protiv režima predsjednika Bashara al-Assada počeli su primati znatno više i bolje oružje posljednjih sedmica, napor koji su platile države Perzijskog zaljeva i djelomično koordinirale Sjedinjene Države, tvrde opozicioni aktivisti i američki i strani zvaničnici .' Oružje je imalo uticaja: „Učinak novog oružja je bio očigledan u sukobu opozicije i vladinih snaga u ponedjeljak oko kontrole nad gradom Rastanom, koji drže pobunjenici, u blizini Homsa. Sirijski opservatorij za ljudska prava sa sjedištem u Britaniji rekao je da su pobunjeničke snage koje su zauzele vladinu bazu ubile 23 sirijska vojnika.' Ova vrsta detalja nije smjela poremetiti transspektralno medijsko insistiranje da je Assad, i samo Asad, odgovoran za pokolj nevinih u Houli. Niko čitajući i gledajući nacionalne medije nije mogao doći do drugog zaključka. Također u Independent on Sunday, David Randall napisao gorko: 'On je predsjednik; ona je prva dama; oni su mrtva djeca. On upravlja, ali ne štiti; ona kupuje i nije ju briga... I nada se da će oni u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, kada se ponovo sastane, pogledati u zurene oči ove mrtve djece i sjetiti se šupljih riječi Assadove žene kada je piskala da „tješi porodice” žrtava njene zemlje.' U martu je američki vojnik Robert Bales ubio 16 avganistanskih civila, od kojih devetoro djece, u noćnom masakru u selu ispred američke baze u južnom Afganistanu. The Guardian prijavljeno: „Među poginulima je bila i mlada djevojka u zeleno-crvenoj haljini koja je upucana u čelo. Činilo se da su tijela drugih žrtava djelimično spaljena. Jedan seljanin je tvrdio da ih je ubica umotao u ćebad i zapalio.’ Kakvi bi dokazi trebali medijima prije nego što otkriju da je Barack Obama (pa čak i Michelle Obama) lično odgovoran za ovaj ili bilo koji drugi masakr? Jasno je da bi učešće američkih snaga trebalo da bude potvrđeno bez sumnje. Morali su djelovati po naređenju. Pretpostavlja se da je Obama morao da potpiše ove naredbe, ili barem da ih bude svjestan i da se s njima na nekom nivou složi. Ali u slučaju sirijskog vođe, direktna lična odgovornost pripisana je odmah, čak i prije nego što su ubice identificirane. Nekoliko sati nakon što je masakr objavljen, karikatura Martina Rowsona u Observeru prikazan Assad sa ustima i licem umrljanim krvlju djece. U Independentu je bio Asad pokazano sjedi u kadi ispunjenoj krvlju. We izazov Rowson na Twitteru: 'Na kojim se stvarnim dokazima o masakru u Houli zasniva vaš crtani film?' Pitali smo koje izvore Rowson može ponuditi koji ukazuju na to da su sirijske snage odgovorne, odnosno da je Assad lično odgovoran. Rowson odgovorio je: 'Nemam više dokaza od medijskih i UN izvještaja, kao i bilo ko drugi. Koristio sam i predosjećaj karikaturista – hoćeš li reći da sam u krivu?’ We Na pitanje: 'Da li biste se oslonili na "predosjećaj" u prikazivanju Obame i Camerona sa ustima namazanim krvlju masakrirane djece?' Rowson nastavio: 'Ili hoćete da kažete da mi trebaju nivoi verifikacije New Yorker-a za svaku priču koju pokrivam? Ja sam karikaturista, zaboga...' Media Lens: 'Ali zar i crtani film ne bi trebao biti zasnovan na fundamentalno racionalnoj analizi, na vjerodostojnim dokazima?' Više puta smo i ljubazno zamolili Rowsona da nam dostavi neke od dokaza (linkove na članke, citate) koji su informisali o njegovom razmišljanju. Dobili smo brojne i različite odgovore, ali bez pominjanja dokaza. Umjesto toga, Rowson eruptirao: '[Media Lens] je uspio da me naljuti. Dobro urađeno. Ako se pokaže da sam pogrešio, izviniću se. U međuvremenu, odjebi i nerviraj nekog drugog.’ i: 'Nemam više vremena za ovo. Izvini. Osuđen sam kao kreten. Kraj od…' Ali Rowson je nastavio tvitati i objašnjeno: 'Odgovaram ti iz pristojnosti...' Na kraju je ukazao na jednu rečenicu u BBC-ju članak citirajući ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova: 'Nema sumnje da je vlada koristila artiljeriju i tenkove i to su izvijestili posmatrači UN-a koji su posjetili mjesto događaja.' Ova jedina rečenica, Rowson tvrdio, 'izgleda da je uspjelo'. Ovo je zaista bio početni fokus Zapada u okrivljavanju sirijske vlade. Ministar vanjskih poslova Alistair Burt rekao: „Zgroženi smo nečim što se čini vjerodostojnim izvještajima da je sirijski režim odgovoran za smrt 92 civila u Houli, uključujući 32 djece. Šef misije UN-a uspio je potvrditi brojke, kao i da su korišćene artiljerijske tenkovske granate. Ako je to slučaj onda je to čin čistog, golog divljaštva i mi ga najoštrije osuđujemo.’ (Naš naglasak) Ali ispostavilo se da je granatiranje bilo ne glavni uzrok smrti. Associated Press je nedavno prijavljeno: 'Ured UN-a za ljudska prava rekao je da je većina od 108 žrtava upucana u stilu egzekucije iz neposredne blizine, a manje od 20 ljudi je posječeno granatiranjem režima.' Takođe, ako je Rowson smatrao da citat iz Lavrova opravdava okrivljavanje Asada isključivo i lično za masakr, trebao je provjeriti prethodnu rečenicu, također od Lavrova: "Imamo posla sa situacijom u kojoj su obje strane evidentno imale udjela u smrti nevinih ljudi..." Razmjena sa Rowsonom je dostupna u cijelosti, OVDJE. Dva dana nakon što se Rowsonov crtani pojavio, BBC prijavljeno Šef nadzorne misije UN-a u Siriji, general-major Robert Mood, rekao je: "okolnosti koje su dovele do ovih tragičnih ubistava su još uvijek nejasne". Raspoloženje Komentarisao: 'Ono što sam naučio na terenu u Siriji... je da ne bih trebao prebrzo donositi zaključke.' Dopisnik BBC-ja iz Washingtona – „Da li je Rusija zaista bila ubijeđena?… Ko zna?“BBC takođe nije sumnjao u krivicu. Diplomatski dopisnik, James Robbins, tvrdi na BBC-jevim vijestima u deset: 'UN sada kažu da su većinu žrtava, uključujući mnogo djece, ubili u svojim kućama milicije predsjednika Asada.' (BBC News At Ten, 29. maja 2012.) Dakle, za razliku od prvobitnih tvrdnji, sirijska vlada je sada dodatno okrivljena za ubistva iz blizine. Ali to je zapravo imao šef mirovnih misija UN-a Herve Ladsous rekao taj dan: 'Dio žrtava je ubijen artiljerijskim granatama, što sada jasno ukazuje na odgovornost vlade. Samo vlada ima teško naoružanje, ima tenkove, ima haubice. Ali ima i žrtava od individualnog oružja, žrtava od rana od noža i to je naravno manje jasno ali vjerovatno pokazuje put (pro-Asadovim) shabbihama, lokalnoj miliciji.' (naš naglasak) Ovo je dalo laž za Robbinsovu naglašenu tvrdnju o BBC-jevom informativnom programu najvišeg profila. Poslali smo mu e-poštu tražeći alternativne izvore, ali nismo dobili odgovor. Kako prenosi BBC, čak su se i Rusi složili sa stavom Zapada da je sirijska vlada u potpunosti kriva. BBC-jev dopisnik iz Washingtona, Jonny Dymond, Komentarisao na sastanku UN-a kao odgovoru na masakr: 'Ulazeći na sastanak, veliki saveznik Sirije, Rusija, jasno je stavio do znanja da je potrebno uvjeriti u krivnju sirijske vlade za ono što se dogodilo u Houli. Čini se da je bilo uvjereno.' Aktivista i režiser Gabriele Zamparini izazvao je Dymonda, pitajući: 'Je li Rusija bila ubijeđena?' Zamparini citirano od Guardiana: „Rusija je rekla da je malo vjerovatno da bi vladine snage ubile civile iz neposredne blizine i sugerirala je da postoji treća sila – teroristi ili vanjski agenti – koja želi pokrenuti vanjsku intervenciju. Takođe u staratelj: „Lavrov je rekao da su „obe strane“ krive za smrt nevinih civila u Houli. Dymond je odgovorio: 'Draga Gabriele, 'Hvala na pisanju. „Ko zna istinu o diplomatiji velikih sila? Ljudi se još uvijek raspravljaju o namjerama Metternicha. 'Ulazeći na sastanak, zamjenik ruskog ambasadora u UN-u rekao je da treba vidjeti dokaz (parafraziram). Prema diplomatskim izvorima, general-major Mood rekao je da postoji direktna veza između smrti u granatiranju i snaga sirijske vlade. Vijeće sigurnosti UN-a je tada izdalo izjavu u kojoj se navodi ta veza, na iznenađenje nekih koji su vjerovali da će Rusija staviti veto na takvu kritiku Sirije. Da li je Rusija zaista bila ubeđena? Da li je zaista potrebno uvjeravanje ili je ovo dio diplomatskog plesa potpuno nepovezan sa istinom ili životima onih u Houli? Ko zna[?] Ali napisao sam da se "izgleda" (kvalifikacija je važna) da su me uvjerili, jer za posmatrača procesa, to je priča dana, i ja se držim toga. 'Još jednom hvala što ste odvojili vrijeme da nam pišete. 'Najbolje, 'Jonny' (E-mail, proslijeđen Media Lensu, 28. maja 2012.) I tako, na web stranici BBC-ja, Dymond je ustvrdio da je Rusija 'izgleda bila uvjerena' da je sirijska vlada odgovorna. I jos, istog dana u odgovoru jednom aktivisti, Dymond je upitao: 'Ko zna[?]' Ovo je tipično za propagandu koja izlazi sa BBC-ja. Pod naslovom 'Sirijski masakr u Houli osuđen kako bijes raste', web stranica BBC-a objavila je sliku malog djeteta koje preskače ogroman broj bijelih vreća za tijelo. Ali slika je zapravo snimljen 27. marta 2003. mladog iračkog djeteta koje preskače vreće kostura pronađenih u pustinji južno od Bagdada. Fotograf koji je snimio fotografiju, Marco Di Lauro, rekao je da je zamalo 'pao sa stolice' kada je vidio da se slika koristi za ilustraciju priče iz Sirije: 'Ono što me zaista zaprepašćuje je da novinska organizacija poput BBC-a ne provjerava izvore i spremna je objaviti bilo koju sliku koju joj pošalje bilo ko: aktivista, građanin novinar ili bilo šta drugo.' Na sličan način (odabrati nasumično), ne nudeći bukvalno nikakve ozbiljne potkrepljujuće dokaze, dva Guardianova članka slučajno prijavljenotvrdi da sirijska vlada stoji iza masakra: 'Sirijski krhki mirovni proces je u komadićima nakon što se tvrdilo da je masakr koji je podržavao režim ostavio 32 djece među više od 90 mrtvih i izazvao val međunarodnog gađenja.' i: 'Iako je dugo planirana, posjeta je dobila novu hitnost nakon masakra u Houli tokom vikenda, kada je više od 90 ljudi, uključujući 32 djece, ubijeno u napadu za koji se tvrdi da ga je podržao režim Bashara al-Assada.' Slučaj za kritičko razmišljanjePostoje razumni razlozi za dovođenje u pitanje tvrdnje da su sirijska vlada, i Assad lično, u potpunosti odgovorni za masakr. Prvo, kako je Sunday Telegraph zabilježio: „Damask već dugo optužuje grupe aktivista za preuveličavanje i falsifikovanje izveštaja kako bi privukli međunarodnu pažnju na svoju nevolju, optužba za koju nezavisni posmatrači kažu da je ponekad opravdana.“ (Ruth Sherlock, Colin Freeman, Richard Spencer, Magdy Samaan, „Masakr nevinih“ ,' Sunday Telegraph, 27. maj 2012.) Rijetko suprotstavljeno gledište ponudio je vrlo cijenjeni sirijski analitičar Alastair Crooke, osnivač i direktor Conflicts Forum. Odgovoran za Houlu, Crooke Komentarisao: 'Ne znamo još sa sigurnošću... Ali jedna stvar koja se sasvim jasno ističe, a koja je veoma važna, jeste da je metodologija, ova vrsta ubijanja – odrubljivanja glava, prerezanja grla, prerezanja grla i djece, takođe. , i ovog sakaćenja tijela – bila je karakteristika, ne levantinskog islama, ne Sirije, ne Libana, već stvarno onoga što se dogodilo u iračkoj provinciji Anbar. I tako se čini da to uvelike ukazuje u pravcu grupa koje su bile povezane s ratom u Iraku protiv Sjedinjenih Država, koje su se možda vratile u Siriju, ili možda Iračana koji su došli iz Anbara da u njemu učestvuju… Ali cijeli ovaj proces sakaćenja toliko je u suprotnosti sa tradicijom levantinskog islama da mislim da je vrlo teško vidjeti da će to doći ili od vojnika ili čak od drugih koji su možda bili skloni osveti... Mislim da ovo ne govori vojnika koji divljaju.' Crooke je dodao: „Ovo je vrlo moguća; da je ono što ovdje gledamo smišljen i hladnokrvan pokušaj da se Sirija baci u građanski rat, da se pokrene građanski rat, da se dovede zapadna intervencija, ako je moguće. Ali jednostavno, opet, da se sruši režim. I jasno je, mislim, učinjeno u interesu onih spoljnih stranaka i grupa na kraju spektra opozicije, a to su džihadističke grupe, koje ne žele da učestvuju u mirovnom procesu, ali koje žele da sruše sistem i da se Sirija pretvori u građanski rat.' Crooke vjeruje da su za to krive 'grupe slične Al Kaidi'. (Crooke, RT, 29. maj 2012.) John Bradley, autor knjige Nakon arapskog proljeća: Kako su islamisti oteli bliskoistočne pobune, napisao u Daily Mailu: 'Izrazi bijesa zbog Houle i posljedične prijetnje vojnom akcijom svi se unose u konvencionalnu zapadnjačku priču o sirijskoj krizi u kojoj je Assad prikazan kao krvožedni tiranin, a pobunjenici kao herojski borci za slobodu koji pokušavaju osloboditi sirijski narod od ugnjetavanja. To je slika koju je marljivo gajila anti-Asadova opozicija, majstori manipulativne propagande usmjerene prema lakovjernim zapadnim političarima, emiterima i protestnim grupama. Ali istina o nasilju u Siriji daleko je složenija nego što bi nas Asadovi neprijatelji htjeli vjerovati.' Masakri i krize ove vrste (stvarni, zamišljeni ili izmišljeni) korišteni su da opravdaju zapadnu oružanu intervenciju u prošlosti. 1999. godine, sporni masakr u Račku dao je okidač za vojnu intervenciju NATO-a na Kosovu. Godine 2003, kao Dopis iz Downing Streeta napravljen jasno, SAD i Velika Britanija su se zavjerile da proizvedu okidač za opravdanje rata u Iraku. Britanija i SAD nisu koristile diplomatiju UN-a kao način da izbjegnu rat, već kao način da namame Irak da isporuči casus belli za rat. Prošle godine, navodno Prijetnja masakrom u Bengaziju iskorišćena je za pokretanje napada na Libiju. Jasno je da se sirijski pobunjenici nadaju 'bengazijevskom trenutku' koji će omogućiti intervenciju Zapada u Siriji. E-poruke koje je WikiLeaks procurio iz uticajne grupe za analizu rizika, Stratfor, primećeno da se 'većina ozbiljnijih tvrdnji opozicije pokazala jako preuveličanom ili jednostavno neistinitom'. Stratfor je tvrdio da su masakri sirijske vlade nad civilima malo vjerojatni jer je 'režim kalibrirao svoje obračune kako bi izbjegao upravo takav scenarij. Režimske snage su pazile da izbjegnu veliki broj žrtava koji bi mogao dovesti do intervencije na humanitarnim osnovama. Pa zašto bi sirijska vlada naredila jedinu akciju koja riskira da izazove zapadnu intervenciju, promjenu režima i sudbinu koju je Gadafi doživio u Libiji? Možda snage sirijske vlade ili savezničke milicije su odgovoran. Da li bi to značilo da su sirijska vlada i sam Assad naredili ili su znali za ubistva? Da li su ubice možda lažne pristalice vlade koja djeluje nezavisno? Ovo bi bila prirodna pitanja da je prst krivca uperen u SAD ili Veliku Britaniju. Oni su skoro nezamislivi, sada, kada je najnoviji zvanični neprijatelj na meti uništenja. Sharmine Narwani, viši saradnik na St. Antony's College, Oxford University, citate iz SAD 2010 Priručnik za nekonvencionalno ratovanje (UW). specijalnih snaga američke vojske o mračnoj umjetnosti generiranja promjene režima. „Prvo, trebalo bi da postoji lokalna i nacionalna „agitacija“ – organizovanje bojkota, štrajkova i drugih pokušaja da se sugeriše nezadovoljstvo javnosti. Zatim, “infiltracija stranih organizatora i savjetnika i strane propagande, materijala, novca, oružja i opreme”. „Sljedeći nivo operacija bi bio uspostavljanje „nacionalnih front organizacija [tj. Sirijsko nacionalno vijeće] i oslobodilački pokreti [tj. Slobodne sirijske armije]“ koja bi potaknula veće segmente stanovništva prema prihvaćanju „pojačanog političkog nasilja i sabotaže“ – i potaknula mentorstvo „pojedinaca ili grupa koje provode akte sabotaže u urbanim centrima“. „Kako i zašto bi neposvećena – i tobož mirna – većina stanovništva odgovorila na uvođenje nasilja od strane opozicionih grupa? UW priručnik nam govori da postoji jednostavan način za okretanje ovog: „Ako dođe do odmazde [od strane ciljne vlade], otpor može iskoristiti negativne posljedice kako bi pridobio više simpatija i podrške stanovništva naglašavajući žrtve i teškoće koje otpor podnosi u ime „naroda“. Ako je odmazda neefikasna ili se ne dogodi, otpor to može iskoristiti kao dokaz svoje sposobnosti da se bori protiv neprijatelja. Osim toga, otpor može prikazati nesposobnost ili nevoljkost neprijatelja da uzvrati kao slabost, što će demoralizirati neprijateljske snage i usaditi vjeru u njihov konačni poraz.” Prepoznajemo krvavu nemilosrdnost sirijskih Baathista, koju oličava Asadov otac, a sada nastavlja njegov sin Bašar. Kakva god bila istina o Houli, reakcija korporativnih medija opet je ismijala tvrdnju da je riječ o 'slobodnoj štampi'. Umjesto toga, nemilosrdno je propagirao promovirajući američko-britansko viđenje sukoba. Još jednom, rat u potrazi za promjenom režima je pravi cilj iza 'humanitarne' prevare. Sa svojom uobičajenom dubinom iskrenosti i suosjećanja, Murdoch's Times je komentirao: 'Ove novine su oprezne kao i bilo ko u Britaniji da se ponovo uključe u strane borbe.' Tragikomično ponavljajući Johna Lennona, urednici su uzdahnuli: 'Željeli smo i raspravljali se da damo šansu miru... Ali kakva bi Britanija bila i za kakve bi nas ljudi smatrali mladi Sirijci, kada bismo dozvolili da se pokolj nastavi?' (Vođa, 'Odgovornost za zaštitu,' The Times, 30. maj 2012.) Rat, opet rat, uvijek rat – beskrajni rat! Ali onda korporativna pohlepa is oblik vječnog rata u potrazi za profitom. Živimo, vrlo jasno, u patološki nasilnom i strukturalno ludom društvu.
PREDLOŽENA AKCIJACilj Media Lensa je promovisanje racionalnosti, saosećanja i poštovanja prema drugima. Ako ipak pišete novinarima, snažno vas pozivamo da zadržite pristojan, neagresivan i neuvredljiv ton. Molimo pišite na: John Mullin, urednik Independent on Sunday E-mail: [email zaštićen] David Randall u Independentu E-mail: [email zaštićen] Martin Rowson u Guardianu putem Twittera: https://twitter.com/#!/MartinRowson @MartinRowson Alan Rusbridger, urednik Guardiana E-mail: [email zaštićen] Steve Herrmann, onlajn urednik BBC Newsa E-mail: [email zaštićen] Helen Boaden, direktorica vijesti BBC-a E-mail: [email zaštićen] |
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati