Pa su nastavili i začepili svoj smrdljivi raj – 'Božja vlastita zemlja' kako su je nazivali u svojim brošurama – jer su znali, ti pametni ljudi iz hotela, da je smrad, kao i siromaštvo drugih ljudi, samo pitanje navikavanja. Pitanje discipline. Strogosti i klimatizacije
Pa su nastavili i začepili svoj smrdljivi raj – 'Božja vlastita zemlja' kako su je zvali u svom br...
Arundhati Roy (rođena 24. studenog 1961.) indijska je spisateljica, aktivistica i svjetska građanka. Dobila je Bookerovu nagradu 1997. za svoj prvi roman Bog malih stvari. Roy je rođen u Shillongu, Meghalaya od majke keralske sirijske kršćanke i oca bengalskog hindusa, saditelja čaja po zanimanju. Djetinjstvo je provela u Aymanamu, u Kerali, školujući se u Corpus Christiju. Sa 16 godina otišla je iz Kerale u Delhi i počela beskućnički način života, boraveći u maloj kolibi s limenim krovom unutar zidina delhijskog Feroz Shah Kotla i zarađujući za život prodajući prazne boce. Zatim je nastavila studirati arhitekturu na Arhitektonskoj školi u Delhiju, gdje je upoznala svog prvog supruga, arhitekta Gerarda Da Cunhu. Bog malih stvari jedini je roman koji je napisao Roy. Otkako je osvojila nagradu Booker, svoje je pisanje usredotočila na politička pitanja. To uključuje projekt brane Narmada, indijsko nuklearno oružje, aktivnosti korumpirane energetske tvrtke Enron u Indiji. Voditeljica je antiglobalizacijskog/alterglobalizacijskog pokreta i žestoka kritičarka neoimperijalizma. Kao odgovor na indijsko testiranje nuklearnog oružja u Pokhranu, Rajasthan, Roy je napisao Kraj mašte, kritiku indijskog vladine nuklearne politike. Objavljeno je u njezinoj zbirci The Cost of Living, u kojoj se također borila protiv masivnih indijskih projekata izgradnje hidroelektrana u središnjim i zapadnim državama Maharashtra, Madhya Pradesh i Gujarat. Od tada se posvetila isključivo publicističkoj književnosti i politici, izdajući još dvije zbirke eseja i radeći za društvene svrhe. Roy je u svibnju 2004. dobila Nagradu za mir u Sydneyu za svoj rad u društvenim kampanjama i zagovaranje nenasilja. U lipnju 2005. sudjelovala je na Svjetskom sudu za Irak. U siječnju 2006. godine dobila je nagradu Sahitya Akademi za svoju zbirku eseja 'Algebra beskonačne pravde', ali ju je odbila primiti.